Karlo Balić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novija izmjena →
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
Redak 15: Redak 15:
}}
}}
{{dz|[[Karlo Balić, mariolog]]}} <!-- taj je živia  (1900.-1972.) -->
{{dz|[[Karlo Balić, mariolog]]}} <!-- taj je živia  (1900.-1972.) -->
[[File:Roma 1954.jpg|thumb|''Papinska međunarodna marijanska akademija,'' Rim, 1954.]]
[[Datoteka:Roma 1954.jpg|thumb|''Papinska međunarodna marijanska akademija,'' Rim, 1954.]]


'''Fra Karlo Balić''' ([[Katuni]], [[6. prosinca]] [[1899.]] - [[Rim]], [[15. travnja]] [[1977.]]), hrvatski [[Franjevci|franjevac]], [[filozof]], [[teolog]], [[Mariologija|mariolog]] i [[Srednji vijek|medievalist]].
'''Fra Karlo Balić''' ([[Katuni]], [[6. prosinca]] [[1899.]] - [[Rim]], [[15. travnja]] [[1977.]]), hrvatski [[Franjevci|franjevac]], [[filozof]], [[teolog]], [[Mariologija|mariolog]] i [[Srednji vijek|medievalist]].
Redak 25: Redak 25:
Rodio se kao Lovre Balić u [[Katuni]]ma, u zaselku ''Balići'', kod [[Omiš]]a, [[6. prosinca]] [[1899.]] Godine [[1912.]] je pošao u sinjsko [[Franjevačko sjemenište u Sinju|franjevačko sjemenište]]. U novicijat na [[Visovac|Visovcu]] je stupio [[2. veljače]] [[1917.]] godine.  
Rodio se kao Lovre Balić u [[Katuni]]ma, u zaselku ''Balići'', kod [[Omiš]]a, [[6. prosinca]] [[1899.]] Godine [[1912.]] je pošao u sinjsko [[Franjevačko sjemenište u Sinju|franjevačko sjemenište]]. U novicijat na [[Visovac|Visovcu]] je stupio [[2. veljače]] [[1917.]] godine.  


[[1918.]] odlazi u [[Zaostrog]] gdje je završio ostatak gimnazijskog školovanja. Kad je bio u filozofskom liceju, predavao mu je fra [[Karlo Eterović]]. Pristupio je franjevcima [[1918.]] godine te nakon što se zaredio [[1923.]] uzima ime ''Karlo''. Od tada je pripadao [[Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja|Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja]] u [[Split]]u.[[File:Roma 1950.jpg|thumb|''Aula magna'', [[Papinsko lateransko sveučilište]], Rim, 1950.|alt=|lijevo]]U Makarskoj je studirao bogoslovlje od [[1919.]] do [[1923.]] godine. Među odgojiteljima je imao kasnije [[kustod]]a Provincije fra Petra Grabića. Poslijediplomski je studij pohađao od [[listopad]]a [[1923.]] na [[Katoličko sveučilište u Lovinauu|Katoličkom sveučilištu u Lovinauu]] u Belgiji ([[njemački|nje.]] ''Löwen''), gdje je kasnije i doktorirao na franjevačkoj mariologiji [[13. stoljeće|13.]] i [[14. stoljeće|14. stoljeća]].
[[1918.]] odlazi u [[Zaostrog]] gdje je završio ostatak gimnazijskog školovanja. Kad je bio u filozofskom liceju, predavao mu je fra [[Karlo Eterović]]. Pristupio je franjevcima [[1918.]] godine te nakon što se zaredio [[1923.]] uzima ime ''Karlo''. Od tada je pripadao [[Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja|Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja]] u [[Split]]u.[[Datoteka:Roma 1950.jpg|thumb|''Aula magna'', [[Papinsko lateransko sveučilište]], Rim, 1950.|alt=|lijevo]]U Makarskoj je studirao bogoslovlje od [[1919.]] do [[1923.]] godine. Među odgojiteljima je imao kasnije [[kustod]]a Provincije fra Petra Grabića. Poslijediplomski je studij pohađao od [[listopad]]a [[1923.]] na [[Katoličko sveučilište u Lovinauu|Katoličkom sveučilištu u Lovinauu]] u Belgiji ([[njemački|nje.]] ''Löwen''), gdje je kasnije i doktorirao na franjevačkoj mariologiji [[13. stoljeće|13.]] i [[14. stoljeće|14. stoljeća]].


Proučavao je filozofiju katoličkog teologa, filozofa i logičara [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]]. Utemeljitelj je Međunarodnog škotističkog povjerenstva za kritičko izdavanje djela [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]], a bio je i predsjednikom [[Škotistička komisija|Škotističke komisije]] u [[Rim]]u. Organizirao je i međunarodni kongres [[skolastika|skolastike]] koji se održao u [[Oxford]]u, povodom 700. godišnjice rođenja [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]].
Proučavao je filozofiju katoličkog teologa, filozofa i logičara [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]]. Utemeljitelj je Međunarodnog škotističkog povjerenstva za kritičko izdavanje djela [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]], a bio je i predsjednikom [[Škotistička komisija|Škotističke komisije]] u [[Rim]]u. Organizirao je i međunarodni kongres [[skolastika|skolastike]] koji se održao u [[Oxford]]u, povodom 700. godišnjice rođenja [[Ivan Duns Škot|Ivana Dunsa Škota]].

Inačica od 29. travanj 2022. u 19:38

Karlo Balić
O.F.M.
Karlo Balić
Karlo Balić
Pravo ime Lovre Balić
Rođen 6. prosinca 1899.
Katuni, Hrvatska
Umro 15. travnja 1977.
Rim, Italija
Zaređen 1923.
Portal: Kršćanstvo
Ovo je glavno značenje pojma Karlo Balić. Za druga značenja pogledajte Karlo Balić, mariolog.
Pogreška pri izradbi sličice:
Papinska međunarodna marijanska akademija, Rim, 1954.

Fra Karlo Balić (Katuni, 6. prosinca 1899. - Rim, 15. travnja 1977.), hrvatski franjevac, filozof, teolog, mariolog i medievalist.

Balić se posebno bavio proučavanjem filozofije katoličkog teologa, filozofa i logičara Ivana Dunsa Škota. Bio je osnivač Papinske međunarodne marijanske akademije te predsjednikom Škotističke komisije. Bio je glavni urednik u kod uređivanja poglavlja VIII jednog od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora - Lumen Gentium. Smatra se glavnim prestavnikom mariologije u 20. stoljeću.

Životopis

Rodio se kao Lovre Balić u Katunima, u zaselku Balići, kod Omiša, 6. prosinca 1899. Godine 1912. je pošao u sinjsko franjevačko sjemenište. U novicijat na Visovcu je stupio 2. veljače 1917. godine.

1918. odlazi u Zaostrog gdje je završio ostatak gimnazijskog školovanja. Kad je bio u filozofskom liceju, predavao mu je fra Karlo Eterović. Pristupio je franjevcima 1918. godine te nakon što se zaredio 1923. uzima ime Karlo. Od tada je pripadao Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja u Splitu.

Datoteka:Roma 1950.jpg
Aula magna, Papinsko lateransko sveučilište, Rim, 1950.

U Makarskoj je studirao bogoslovlje od 1919. do 1923. godine. Među odgojiteljima je imao kasnije kustoda Provincije fra Petra Grabića. Poslijediplomski je studij pohađao od listopada 1923. na Katoličkom sveučilištu u Lovinauu u Belgiji (nje. Löwen), gdje je kasnije i doktorirao na franjevačkoj mariologiji 13. i 14. stoljeća.

Proučavao je filozofiju katoličkog teologa, filozofa i logičara Ivana Dunsa Škota. Utemeljitelj je Međunarodnog škotističkog povjerenstva za kritičko izdavanje djela Ivana Dunsa Škota, a bio je i predsjednikom Škotističke komisije u Rimu. Organizirao je i međunarodni kongres skolastike koji se održao u Oxfordu, povodom 700. godišnjice rođenja Ivana Dunsa Škota.

Zabilježen je njegov rad objavljen u spomen-knjizi 35. međunarodnog euharistijskog kongresa održanog 1952. Barceloni.[1] Osim njegovih, spomen-knjiga ovog Kongresa iz 1953. sadržavala je teološke i povijesne radove i drugih hrvatskih autora kao što su otac Stjepan Krizin Sakač, Ivo Omrčanin i nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić.[1]

Godine 1970. je godine dobio počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta. Početkom 1970-ih inicirao je izgradnje nove crkve, crkve Posrednice Svih Milosti u Katunima.[2]

Zalagao se za to da se proglasi dogma da je Blažena Djevica Marija posrednica svih milosti. To nije proglašeno, ali je proglašeno za isto jedan snažni stupanj pouzdanosti.[3][za "sigurnu istinu" ili nešto slično] Njemu u čast je dano je ime osnovnoj školi u Šestanovcu.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Gojko Borić: Hrvati u Madridu, Hrvatska revija br. 1/2010.
  2. ↑ Mladen Nejašmić: Dugi Rat Online, Crkvi u Katunima novi krov i kampanel, 30. svibnja 2011. (SD)
  3. ↑ *TV-emisija vjerskog programa Radosna vijest na lokalnoj televiziji TV Dalmaciji, u tjednu nakon otvorenja i posvećenja nove crkve 2012.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Karlo_Balić&oldid=492456"