Razlika između inačica stranice »Salih Alić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (infookvir književnik) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Salih Alić'''-->{{ | <!--'''Salih Alić'''-->{{Infookvir književnik | ||
| Ime = Salih Alić | | Ime = Salih Alić | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
Trenutačna izmjena od 07:04, 15. travnja 2022.
| Salih Alić | |
|---|---|
| Puno ime | Salih Alić |
| Rođenje | 30. rujna 1906. Bijeljina |
| Smrt | 11. ožujka 1982. Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Salih Alić (Bijeljina, 30. rujna 1906. - Zagreb, 11. ožujka 1982.) je hrvatski[1] pjesnik i novinar.
Životopis
Salih Alić rođen je 30. rujna 1906. godine u Bijeljini, gdje je završio osnovnu školu i medresu. Prvo je radio kao knjigovođa, a zatim kao dopisnik sarajevskih listova Jugoslavenskog lista i Večernje pošte. Nakon kratkotrajnog boravka u Zagrebu gdje se bavi preprodajom knjiga odlazi u Sarajevo i radi u islamskoj dioničkoj tiskari. Od 1936. godine Zagrebu, kreće se u bohemskom krugu Tina Ujevića i objavljuje pjesme u brojnim časopisima i listovima. U NDH od 1942. radi kao korektor u dnevnom listu Novoj Hrvatskoj a potom do kraja Drugog svjetskog rata kao novinar na Hrvatskom krugovalu.[2] Objavio je radove u novinama i časopisima Novoj Hrvatskoj, Hrvatskom narodu, Osvitu, Hrvatskoj reviji i Hrvatskom ženskom listu.[2] Nakon završetka Drugog svjetskog rata radi kao službenik u Nakladnom zavodu Hrvatske, Ministarstvu ribarstva NRH i zagrebačkoj vojnoj pošti.[2] U mirovinu je otišao 1953. godine.
1964. je godine na obljetnicu smrti pjesnika Sergeja Jesenjina utemeljili su Salih Alić i još nekolicina hrvatskih pjesnika (Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Berislav Nikpalj, Vesna Parun i dr.) u prostorijama konobe Staro Petrovo selo (koja je poslije dobila ime Tingl-Tangl) subotnje okupljanje pjesnika kojem su dali ime Jutro poezije.[1]
Umro je 11. ožujka 1982. godine u Zagrebu gdje je i pokopan.
Djela
- Lirski akvareli Zagreb, 1942.
- Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Nikola Šop, Gustav Krklec, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
- Lirski dnevnik Zagreb, 1953.
- Koloplet: pjesme osmorice), Zagreb, 1954. (suautori Tin Ujević, Frano Alfirević, Matej Šavora, Ferdo Škrljac, Ferdo Bačić, Ivan Đurašin i Juraj Baldani)
- Jesenas i danas (U zbirci pjesama Lirika osmorice), Slavonski Brod, 1954.
- Tin u anegdotama (S I. Posavcem), Vinkovci, 1960.
- Poezija Znanje, Zagreb, 1972.
Posmrtno
- Pjesme, Sarajevo, 1991.
- Kaside (priredio Zilhad Ključanin), Zagreb, 2008.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Jutro poezije Udruga
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 6.
- ↑ Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.