Illyricum sacrum: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
m brisanje nepotrebnog teksta |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Illyricum Sacrum auctore Danielo Farlato.jpg|thumb|Prvi svezak. Izdanje iz 1751., Mletci (autor: [[Daniele Farlati]])]] | [[datoteka:Illyricum Sacrum auctore Danielo Farlato.jpg|thumb|Prvi svezak. Izdanje iz 1751., Mletci (autor: [[Daniele Farlati]])]] | ||
'''Illyricum sacrum''' (hrvatski: "Sveti Ilirik") je [[erudit]]sko djelo o [[crkvena povijest|crkvenoj povijesti]] [[Hrvati|hrvatskih]] zemalja. Tiskano je u [[Mletačka Republika|Mletcima]] od [[1751.]] do [[1817.]] godine. Sadrži crkvenu povijest hrvatskih zemalja te povijest [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] na [[Balkanski poluotok|Balkanu]] ([[Albanija]], [[Bugarska]], [[Kosovo]], [[Makedonija]]).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=27106 Illyricum sacrum – Hrvatska enciklopedija]</ref> | '''Illyricum sacrum''' (hrvatski: "Sveti Ilirik") je [[erudit]]sko djelo o [[crkvena povijest|crkvenoj povijesti]] [[Hrvati|hrvatskih]] zemalja. Tiskano je u [[Mletačka Republika|Mletcima]] od [[knjige u 1751.|1751.]] do [[knjige u 1817.|1817.]] godine. Sadrži [[crkvena povijest|crkvenu povijest]] hrvatskih zemalja te povijest [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] na [[Balkanski poluotok|Balkanu]] ([[Albanija]], [[Bugarska]], [[Kosovo]], [[Makedonija]]).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=27106 Illyricum sacrum – Hrvatska enciklopedija]</ref> | ||
Projekt ovog djela zasnovao je [[isusovci|isusovac]] [[Filip Riceputi]] (Filippo Riceputi) (1667. – 1742.), koji je sakupio ogromnu arhivsku građu, preko 300 rukopisnih svezaka. Nakon njegove smrti, isusovac [[Daniele Farlati]] (1690. – 1773.) je revidirao projekt i izdao prvih pet svezaka (1751. – 1753.), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik [[Giovanni Giacomo Coleti]] (1734. – 1827.) izdao još tri sveska. Godine [[1909.]] don [[Frane Bulić]] izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama. | Projekt ovog djela zasnovao je [[isusovci|isusovac]] [[Filip Riceputi]] (Filippo Riceputi) (1667. – 1742.), koji je sakupio ogromnu arhivsku građu, preko 300 rukopisnih svezaka. Nakon njegove smrti, isusovac [[Daniele Farlati]] (1690. – 1773.) je revidirao projekt i izdao prvih pet svezaka (1751. – 1753.), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik [[Giovanni Giacomo Coleti]] (1734. – 1827.) izdao još tri sveska. Coleti se u pisanju služio pisanom građom [[Ivan-Marija Matijašević|Ivana-Marije Matijaševića]].<ref name=enc> Matijašević, Ivan Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matijasevic-ivan-marija>. </ref> Godine [[1909.]] don [[Frane Bulić]] izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama. | ||
U izradi djela poslužila su putovanja [[Nikola Bošković|Nikole Boškovića]], dokumenti koje je sabrao [[Nikola Bijanković]], popisi koje je sastavio [[Ivan Luka Garanjin (biskup)|Ivan Luka Garanjin]], [[Filip Lastrić]], [[Pacifik Bizza]]<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.</ref> i drugi. | U izradi djela poslužila su putovanja [[Nikola Bošković|Nikole Boškovića]], dokumenti koje je sabrao [[Nikola Bijanković]], popisi koje je sastavio [[Ivan Luka Garanjin (biskup)|Ivan Luka Garanjin]], [[Filip Lastrić]], [[Pacifik Bizza]]<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.</ref> i drugi. | ||
Posljednja izmjena od 5. studeni 2025. u 02:04
Illyricum sacrum (hrvatski: "Sveti Ilirik") je eruditsko djelo o crkvenoj povijesti hrvatskih zemalja. Tiskano je u Mletcima od 1751. do 1817. godine. Sadrži crkvenu povijest hrvatskih zemalja te povijest Katoličke crkve na Balkanu (Albanija, Bugarska, Kosovo, Makedonija).[1]
Projekt ovog djela zasnovao je isusovac Filip Riceputi (Filippo Riceputi) (1667. – 1742.), koji je sakupio ogromnu arhivsku građu, preko 300 rukopisnih svezaka. Nakon njegove smrti, isusovac Daniele Farlati (1690. – 1773.) je revidirao projekt i izdao prvih pet svezaka (1751. – 1753.), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik Giovanni Giacomo Coleti (1734. – 1827.) izdao još tri sveska. Coleti se u pisanju služio pisanom građom Ivana-Marije Matijaševića.[2] Godine 1909. don Frane Bulić izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama.
U izradi djela poslužila su putovanja Nikole Boškovića, dokumenti koje je sabrao Nikola Bijanković, popisi koje je sastavio Ivan Luka Garanjin, Filip Lastrić, Pacifik Bizza[3] i drugi.
Dijeli se u osam svezaka. Svesci su opsežni, a svaki pojedinačno obrađuje povijesti pojedinih nadbiskupija i biskupija. Illyricum sacrum je iznimno važno povijesno djelo zbog obilja povijesne građe koje je u njemu.[4]
Izvori
- ↑ Illyricum sacrum – Hrvatska enciklopedija
- ↑ Matijašević, Ivan Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matijasevic-ivan-marija>.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.
- ↑ Hrvatski leksikon A–K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 498.
Vanjske poveznice
- Illyricum sacrum – Hrvatska enciklopedija (hrv.)
- Illyricum sacrum – Proleksis enciklopedija (hrv.)
- svezak I – Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae (1751.)
- svezak II – Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae (1753.)
- svezak III – Ecclesia Spalatensis olim Salonitana (1765.)
- svezak IV – Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis (1769.)
- svezak V – Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis (1775.)
- svezak VI – Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis (1800.)
- svezak VII – Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis (1817.)
- svezak VIII – Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis (1819.)
- Accessiones et correctiones all'Illyricum sacrum del P. D. Farlati (1909.)