Razlika između inačica stranice »Mladen Pelaić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Mladen Pelaić'''-->{{ | <!--'''Mladen Pelaić'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik | ||
| ime = Mladen Pelaić | | ime = Mladen Pelaić | ||
| slika = [[Datoteka:Mladen Pelaic.jpg]] | | slika = [[Datoteka:Mladen Pelaic.jpg]] |
Trenutačna izmjena od 22:18, 18. studenoga 2021.
Mladen Pelaić | ||
---|---|---|
Datoteka:Mladen Pelaic.jpg
Pelaić u dresu Hajduka. | ||
Država | Hrvatska | |
Osobni podatci | ||
Puno ime | Mladen Pelaić | |
Rođenje | 20. kolovoza 1983. | |
Visina | 184cm | |
Položaj | branič | |
Mlađi uzrasti | ||
2000. – 2004. | Dinamo Zagreb | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
2004. – 2006. 2006. 2007. – 2010. 2010. – 2011. 2011. – 2013. 2013. – 2014. 2014. – 2015. |
NK Zagreb Standard Liège Hajduk Split NK Osijek NK Zagreb NK Lučko NK Rudeš |
56 (9) 1 (0) 28 (0) 14 (0) 37 (0) 25 (2) 21 (4) |
Reprezentativna karijera | ||
2004. – 2005. | Hrvatska do 21 | 13 (0) |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Mladen Pelaić (Zagreb, 20. kolovoza 1983.), hrvatski nogometaš.
Životopis
Nogometnom se Pelaić počeo baviti u podmlatku zagrebačkog Dinama. Nakon što je završio juniorski staž nije se uspio probiti do prvih 11 seniorske momčadi, te je otišao u susjedni NK Zagreb. U Kranjčevićevoj igra na poziciji desnog braniča, ali s dosta izraženom napadačkom ulogom. Sezone 2005./06. s 5 je pogodaka bio najbolji strijelac momčadi, privukavši tako na sebe pažnju drugih klubova. Iako je prelazak u splitskog Hajduka bio praktički siguran, prihvatio je ponudu belgijskog Standarda, te nakon probe potpisao ugovor za tada doprvaka belgijske Jupiler Pro Ligi.
U Standardu je zajedno s Milanom Rapaićem na pripremama odigrao sve utakmice, te bio ozbiljan konkurent za prvu momčad. Ipak, u europskim je natjecanjima nastupio u 2 utakmice, a u prvenstvu samo jednom ušao s klupe, i to baš netom prije nego je sudac odsvirao kraj utakmice.
Nakon polusezone u kojoj tako nije zabilježio skoro nikakvu minutažu, Pelaića je opet u svojim redovima htio Hajduk. Transfer se obavio dosta prije početka zimskog prijelaznog roka, a u njega je bio uključen i legendarni igrač splitskog kluba Alen Bokšić. Hajduk je platio oko 200.000 € i s Pelaićem potpisao 3,5-godišnji ugovor, otvorivši mu mjesto na desnom boku prodajom kapetana Darka Miladina u Grčku. Iako je završio cijelu omladinsku školu Dinama, Pelaić je odmah na predstavljanju u novom klubu istaknuo da je i tada, kao i cijela njegova obitelj, bio hajdukovac. Odmah je debitirao u momčadi isprva sa solidnim nastupima, no, i velikom greškom na maksimirskom derbiju kada je u svom šesnaestercu glavom vraćao loptu vrataru i pritom dodao Eduardu za pogodak (utakmica završila 2:1 za Dinamo). Pamtit će, također, još jedan derbi s Dinamom, kada je na Poljudu dobio crveni karton nakon što suigrač mu Žilić udara u lice Dinu Drpića. On mu je kasnije, ipak, izbrisan.
Kasnije mu forma sve više opada i ne uspijeva pružiti zadovoljavajuće igre kao desni branič momčadi, navukavši na sebe negodovanje navijača. Nakon što uspijeva zabilježiti par asistencija i nešto boljih nastupa teško stradava u utakmici s Cibalijom, gdje mu je nakon prekršaja Marija Andričevića slomljena potkoljenica. Nakon operacije i uznapredovalog oporavka nesmotrenim skokom opet ozljeđuje isto mjesto, te je njegov povratak profesionalnom nogometu sada jako upitan.
- Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
---|---|---|
Prvenstvo | 28 | 0 |
Kup | 6 | 1 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 3 | 0 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 37 | 1
|
Prijateljske | 17 | 2 |
Sveukupno | 54 | 3 |
Reprezentacija
Za mladu je reprezentaciju debitirao u Kostreni, 29. svibnja 2004. protiv Slovačke. Od tada ga je izbornik Slaven Bilić redovito koristio kao standardnog prvotimca, sve do neuspjele kvalifikacije utakmice sa Srbijom i Crnom Gorom u Velikoj Gorici kada se od reprezentacije do 21 oprostila većina igrača.