Dattilo: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m brisanje nepotrebnih znakova
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Dattilo'''-->{{Infookvir otok
{{Infookvir otok
|Ime          = Dattilo
|Ime          = Dattilo
|zemljovid    = [[File:Aeolian Islands map hr.svg|250px]]
|zemljovid    = [[File:Aeolian Islands map hr.svg|250px]]
Redak 21: Redak 21:
Datillo, kao i susjedni otočići [[Bottaro]], [[Lisca Bianca]], [[Lisca Nera]] i brojne [[hrid]]i, ostaci su ugaslog [[vulkan]]skog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.<ref name="Lo Cascio"/>{{is|str. 23.}}
Datillo, kao i susjedni otočići [[Bottaro]], [[Lisca Bianca]], [[Lisca Nera]] i brojne [[hrid]]i, ostaci su ugaslog [[vulkan]]skog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.<ref name="Lo Cascio"/>{{is|str. 23.}}


Dattilo je u potpunosti stjenovit i posve je nepristupačan, osim male [[Šljunak|šljunčane]] plaže na istočnoj strani.<ref name="Racheli 1986"/>{{is|str 134.}}<ref name="Lo Cascio"/>{{is|str. 191.}} Bogat je [[alum]]om, [[sumpor]]om i [[gips]]om<!-- CaSO4 -->.
Dattilo je u potpunosti stjenovit i posve je nepristupačan, osim male [[Šljunak|šljunčane]] plaže na istočnoj strani.<ref name="Racheli 1986"/>{{is|str 134.}}<ref name="Lo Cascio"/>{{is|str. 191.}} Bogat je [[alum]]om, [[sumpor]]om i [[gips]]om.


== Flora i fauna ==
== Flora i fauna ==

Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 17:40

Dattilo
Podatci
Smještaj Tirensko more
Otočna skupina Liparski otoci
Koordinate 38°38′20″N 15°05′52″E / 38.63889°N 15.09778°E / 38.63889; 15.09778
Država Italija
Najviši vrh 103 m
Površina 0,0287 km2
Broj stanovnika 0

Dattilo je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Najbliži veći otok je Panarea, oko 1,5 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija[uredi]

Datillo, kao i susjedni otočići Bottaro, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, ostaci su ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.

Dattilo je u potpunosti stjenovit i posve je nepristupačan, osim male šljunčane plaže na istočnoj strani.[2]:str 134.[1]:str. 191. Bogat je alumom, sumporom i gipsom.

Flora i fauna[uredi]

Glavne biljke prisutne na otoku su rijetki grmovi tršlje (Pistacia lentiscus), divljak (Limbarda crithmoides) i Suaeda vera. Najčešće životinje uključuju kunića (Oryctolagus cuniculus), poljskog guštera (Podarcis sicula), zidnog macaklina (Tarentola mauritanica) i bradavog gekona (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi i galeb klaukavac (Larus michahellis).[1]:str. 116.-134.

Godine 1991. Dattilo je zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree proglašen integralnim prirodnim rezervatom, te je na njega zabranjeno iskrcavanje, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.

Etimologija[uredi]

U nedostatku povijesnih izvora, vjeruje se da ime otoka potječe od starogrčkog dáctylos (δάκτυλος), što znači "prst", zbog kamena uperenog prema nebu koja poprima oblik prsta.

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
  2. Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.

Vanjske poveznice[uredi]