Kazanjska katedrala u Sankt-Peterburgu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)
 
Redak 7: Redak 7:


[[Datoteka:Archangel Gabriel from the Annunciation.jpg|230px|mini|desno|[[Arkanđeo Gabrijel]] na glavnom [[ikonostas]]u Katedrale.]]
[[Datoteka:Archangel Gabriel from the Annunciation.jpg|230px|mini|desno|[[Arkanđeo Gabrijel]] na glavnom [[ikonostas]]u Katedrale.]]
Nakon što je [[Napoleon Bonaparte]] napao Rusiju (1812.) i vrhovni komandni general [[Mihail Kutuzov]] zamolio ''Gospu od Kazanja'' za pomoć, svrha crkve se promijenila. Nakon [[Napoleonova invazija na Rusiju|Napoleonove invazije na Rusiju]], Rusi su katedralu doživljavali prije svega kao spomen na pobjedu nad Napoleonom.<ref name=kazan/> Sam Kutuzov je pokopan u katedrali 1813.; a [[Aleksandar Puškin]] napisao je slavne stihove meditirajući nad njegovim grobom. Godine 1815., pobjednička ruska vojska je iz Europe donijela ključeve za sedamnaest gradova i osam tvrđava i postavila ih u [[sakristija|sakristiju]] katedrale. [[Boris Orlovski]] je 1837. godine dizajnirao dvije brončane statue Kutuzova i [[Michael Andreas Barclay de Tolly|Barclaya de Tollyja]] koje stoje ispred katedrale.<ref>{{cite book |last=Elting |first=J. |title=Swords Around a Throne: Napoleon's Grande Armée |publisher=Da Capo Press |location=New York |year=1997 |orig-year=1988|isbn=978-0-306-80757-2 }}</ref><ref>{{Citation |last=Hourtoulle |first=F. G. |year=2001 |title=Borodino, The Moscova: The Battle for the Redoubts |edition=Hardcover |location=Paris |publisher=Histoire & Collections |isbn=978-2908182965}}</ref><ref>{{Citation|last=Lieven|first=Dominic|year=2010|title=Russia Against Napoleon The True Story of the Campaigns of War and Peace|location=New York|publisher=Viking|isbn=978-0670-02157-4|url=https://archive.org/details/russiaagainstnap00liev_0}}</ref>
Nakon što je [[Napoleon Bonaparte]] napao Rusiju (1812.) i vrhovni komandni general [[Mihail Kutuzov]] zamolio ''Gospu od Kazanja'' za pomoć, svrha crkve se promijenila. Nakon [[Napoleonova invazija na Rusiju|Napoleonove invazije na Rusiju]], Rusi su katedralu doživljavali prije svega kao spomen na pobjedu nad Napoleonom.<ref name=kazan/> Sam Kutuzov je pokopan u katedrali 1813.; a [[Aleksandar Puškin]] napisao je slavne stihove meditirajući nad njegovim grobom. Godine 1815., pobjednička ruska vojska je iz Europe donijela ključeve za sedamnaest gradova i osam tvrđava i postavila ih u [[sakristija|sakristiju]] katedrale. [[Boris Orlovski]] je 1837. godine dizajnirao dvije brončane statue Kutuzova i [[Michael Andreas Barclay de Tolly|Barclaya de Tollyja]] koje stoje ispred katedrale.<ref>{{Citiranje knjige |last=Elting |first=J. |title=Swords Around a Throne: Napoleon's Grande Armée |publisher=Da Capo Press |location=New York |year=1997 |orig-year=1988|isbn=978-0-306-80757-2 }}</ref><ref>{{Citation |last=Hourtoulle |first=F. G. |year=2001 |title=Borodino, The Moscova: The Battle for the Redoubts |edition=Hardcover |location=Paris |publisher=Histoire & Collections |isbn=978-2908182965}}</ref><ref>{{Citation|last=Lieven|first=Dominic|year=2010|title=Russia Against Napoleon The True Story of the Campaigns of War and Peace|location=New York|publisher=Viking|isbn=978-0670-02157-4|url=https://archive.org/details/russiaagainstnap00liev_0}}</ref>


Godine 1876., Kazanske demonstracije, prve političke demonstracije u Rusiji, održane su ispred crkve. Poslije [[Ruska revolucija|Ruske revolucije 1917.]] vlasti su zatvorile katedralu (siječanj 1932). U studenom 1932. ponovo je otvorena kao promarksistički „Muzej povijesti religije i ateizma“, ili kako se jedan suvremeni pisac otvorenije izrazio, „najveći Lenjingradski antireligiozni muzej“, u kompletu s voštanim djelima španjolske inkvizicije.<ref>{{cite book|author=Capote, Truman|title=Portraits and Observations: The Essays of Truman Capote |year=2007|page=153|isbn=9780812978919}}</ref> Liturgijske službe su nastavljene 1992. godine, a četiri godine kasnije katedrala je vraćena Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Prema podacima iz 2017., služi kao matična katedrala mitropolije Sankt-Peterburga.
Godine 1876., Kazanske demonstracije, prve političke demonstracije u Rusiji, održane su ispred crkve. Poslije [[Ruska revolucija|Ruske revolucije 1917.]] vlasti su zatvorile katedralu (siječanj 1932). U studenom 1932. ponovo je otvorena kao promarksistički „Muzej povijesti religije i ateizma“, ili kako se jedan suvremeni pisac otvorenije izrazio, „najveći Lenjingradski antireligiozni muzej“, u kompletu s voštanim djelima španjolske inkvizicije.<ref>{{Citiranje knjige|author=Capote, Truman|title=Portraits and Observations: The Essays of Truman Capote |year=2007|page=153|isbn=9780812978919}}</ref> Liturgijske službe su nastavljene 1992. godine, a četiri godine kasnije katedrala je vraćena Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Prema podacima iz 2017., služi kao matična katedrala mitropolije Sankt-Peterburga.


Unutrašnjost katedrale, sa svojim brojnim stupovima podsjeća na dvoranu palače, dugačku 69 metara i visoku 62 metra. U unutrašnjosti se nalaze brojne skulpture i ikone koje su kreirali najbolji ruski umjetnici tog doba. Rešetka od kovanoga željeza, koja odvaja katedralu od malog trga iza nje ponekad se navodi kao jedna od najljepših ikad izgrađenih.<ref>{{Citiranje weba|last= Klimov|first= Evgeny|title= Русское искусство в эпоху Пушкина|url= http://www.russkije.lv/ru/pub/read/klimov-iksusstvo-pushkin/}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title= Ансамбль Казанского собора|url= http://www.ograda.spb.ru/resh.php?num=5|work= Ограды Санкт-Петребурга|author= Л. А. Баранова, В. М. Саблин}}</ref>
Unutrašnjost katedrale, sa svojim brojnim stupovima podsjeća na dvoranu palače, dugačku 69 metara i visoku 62 metra. U unutrašnjosti se nalaze brojne skulpture i ikone koje su kreirali najbolji ruski umjetnici tog doba. Rešetka od kovanoga željeza, koja odvaja katedralu od malog trga iza nje ponekad se navodi kao jedna od najljepših ikad izgrađenih.<ref>{{Citiranje weba|last= Klimov|first= Evgeny|title= Русское искусство в эпоху Пушкина|url= http://www.russkije.lv/ru/pub/read/klimov-iksusstvo-pushkin/}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title= Ансамбль Казанского собора|url= http://www.ograda.spb.ru/resh.php?num=5|work= Ограды Санкт-Петребурга|author= Л. А. Баранова, В. М. Саблин}}</ref>

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 14:56

Kazanjska katedrala u Sankt-Peterburgu

Kazanjska katedrala ili Kazanjski katedralski sabor (rus. Казанский собор), također poznata i kao Katedrala Bogorodice od Kazanja, katedrala je Ruske pravoslavne Crkve na Nevskom prospektu u Sankt-Peterburgu. Ona je posvećena Bogorodici Kazanjskoj, jednoj od najcjenjenijih ikona u Rusiji.

Izgradnja katedrale započeta je 1801. godine i nastavljena deset godina pod nadzorom Aleksandra Sergejeviča Stroganova. Po završetku 1811. godine, novi hram zamijenio je crkvu ođenja Bogorodice,[1][2] koja je demolirana nakon posvećenja Kazanjske katedrale.

Arhitekt Andrej Voronikin[3] za uzor je uzeo Baziliku sv. Petra u Vatikanu.{{#invoke:Footnotes|sfn|template=sfn}} Neki povijesničari umjetnosti tvrde da je car Pavao (vladao 1796.-1801.) namjeravao izgraditi sličnu crkvu na drugoj strani Nevskog prospekta koja bi odražavala Kazanjsku katedralu, ali takvi planovi nisu uspjeli. Iako je Ruska pravoslavna Crkva snažno odbila planove za stvaranje replike katoličke bazilike sv. Petra u tadašnjoj ruskoj prijestolnici, nekoliko dvorjana podržalo je Voronikinov dizajn ampirskoga stila.

Arkanđeo Gabrijel na glavnom ikonostasu Katedrale.

Nakon što je Napoleon Bonaparte napao Rusiju (1812.) i vrhovni komandni general Mihail Kutuzov zamolio Gospu od Kazanja za pomoć, svrha crkve se promijenila. Nakon Napoleonove invazije na Rusiju, Rusi su katedralu doživljavali prije svega kao spomen na pobjedu nad Napoleonom.[3] Sam Kutuzov je pokopan u katedrali 1813.; a Aleksandar Puškin napisao je slavne stihove meditirajući nad njegovim grobom. Godine 1815., pobjednička ruska vojska je iz Europe donijela ključeve za sedamnaest gradova i osam tvrđava i postavila ih u sakristiju katedrale. Boris Orlovski je 1837. godine dizajnirao dvije brončane statue Kutuzova i Barclaya de Tollyja koje stoje ispred katedrale.[4][5][6]

Godine 1876., Kazanske demonstracije, prve političke demonstracije u Rusiji, održane su ispred crkve. Poslije Ruske revolucije 1917. vlasti su zatvorile katedralu (siječanj 1932). U studenom 1932. ponovo je otvorena kao promarksistički „Muzej povijesti religije i ateizma“, ili kako se jedan suvremeni pisac otvorenije izrazio, „najveći Lenjingradski antireligiozni muzej“, u kompletu s voštanim djelima španjolske inkvizicije.[7] Liturgijske službe su nastavljene 1992. godine, a četiri godine kasnije katedrala je vraćena Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Prema podacima iz 2017., služi kao matična katedrala mitropolije Sankt-Peterburga.

Unutrašnjost katedrale, sa svojim brojnim stupovima podsjeća na dvoranu palače, dugačku 69 metara i visoku 62 metra. U unutrašnjosti se nalaze brojne skulpture i ikone koje su kreirali najbolji ruski umjetnici tog doba. Rešetka od kovanoga željeza, koja odvaja katedralu od malog trga iza nje ponekad se navodi kao jedna od najljepših ikad izgrađenih.[8][9]

Ogromna brončana vrata katedrale jedna su od četiri kopije originalnih vrata krstionice u Firenci u Italiji (ostala tri su u Katedrali Slave Božje u San Francisku, Nelson-Atkinsovom muzeju umjetnosti u Kansas Cityiju i u samoj Firentinskoj krstionici.

Kazanjska katedrala smatra se modelom neoklasičnog stila Helsinške katedrale, jedne od najvećih znamenitosti Helsinkija, u Finskoj.[10]

Galerija[uredi]

Izvori[uredi]

  1. "Nativity of the Virgin Mary the Theotokos". Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujak 2021.. http://www.stgeorgegreenville.org/OurFaith/Feasts%20for%20Theotokos/Nativity.html Pristupljeno 26. ožujak 2021. 
  2. "Nativity of the Blessed Virgin Mary". http://episcopalnet.org/1928bcp/propers/Missal/Sep8.html Pristupljeno 26. ožujak 2021. 
  3. 3,0 3,1 "Kazan Cathedral". saint-petersburg.com. http://www.saint-petersburg.com/virtual-tour/kazan-cathedral.asp Pristupljeno 26. ožujak 2021. 
  4. Elting, J. (1997). Swords Around a Throne: Napoleon's Grande Armée. New York: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-80757-2 nevaljani ISBN 
  5. Hourtoulle, F. G. (2001), Borodino, The Moscova: The Battle for the Redoubts (Hardcover ed.), Paris: Histoire & Collections, ISBN 978-2908182965 nevaljani ISBN 
  6. Lieven, Dominic (2010), Russia Against Napoleon The True Story of the Campaigns of War and Peace, New York: Viking, ISBN 978-0670-02157-4 nevaljani ISBN, https://archive.org/details/russiaagainstnap00liev_0 
  7. Capote, Truman (2007). Portraits and Observations: The Essays of Truman Capote. str. 153. ISBN 9780812978919 nevaljani ISBN 
  8. Klimov, Evgeny. "Русское искусство в эпоху Пушкина". http://www.russkije.lv/ru/pub/read/klimov-iksusstvo-pushkin/ 
  9. Л. А. Баранова, В. М. Саблин. "Ансамбль Казанского собора". Ограды Санкт-Петребурга. http://www.ograda.spb.ru/resh.php?num=5 
  10. Kirkko Helsingissä, Finnish Evangelic-Lutheran Church. "Cathedral". https://www.helsinginseurakunnat.fi/en/helsingintuomiokirkko/artikkelit/esed2f4rd/