Razlika između inačica stranice »Nonoza«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba))
m (bmz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Nonoza'''-->'''Nonoza''' (od lat. nonus: devet + lat. -osus: šećer) je vrsta [[monosaharidi|jednostavnih šećera]]. U molekuli sadrži devet atoma [[ugljik]]a.<ref>Paul G. Engelkirk and Gwendolyn R. Wilson Burton. (2006) [http://books.google.com/books?id=KjXLbjzTq9EC&pg=PA92&dq=Nonose+neuraminic+acid.#PPA92,M1 ''Burton's microbiology for the health sciences''], str. 92. {{ISBN|978-0-7817-7195-5}}</ref>
Nonoza''' (od lat. nonus: devet + lat. -osus: šećer) je vrsta [[monosaharidi|jednostavnih šećera]]. U molekuli sadrži devet atoma [[ugljik]]a.<ref>Paul G. Engelkirk and Gwendolyn R. Wilson Burton. (2006) [http://books.google.com/books?id=KjXLbjzTq9EC&pg=PA92&dq=Nonose+neuraminic+acid.#PPA92,M1 ''Burton's microbiology for the health sciences''], str. 92. {{ISBN|978-0-7817-7195-5}}</ref>


Kemijske je formule C<sub>9</sub>(H<sub>2</sub>O)<sub>9</sub> ili C<sub>9</sub>H<sub>18</sub>O<sub>9</sub>.
Kemijske je formule C<sub>9</sub>(H<sub>2</sub>O)<sub>9</sub> ili C<sub>9</sub>H<sub>18</sub>O<sub>9</sub>.

Trenutačna izmjena od 14:40, 20. ožujka 2022.

Nonoza (od lat. nonus: devet + lat. -osus: šećer) je vrsta jednostavnih šećera. U molekuli sadrži devet atoma ugljika.[1]

Kemijske je formule C9(H2O)9 ili C9H18O9.

Ovisno od položaja funkcionalnih skupina razlikujemo ketononoze i aldononoze.

Aldononoze imaju sedam kiralnih središta što daje mogućnost tvorbe 128 stereoizomera (2 (7), koji se razlikuju po položaju hidroksilnih skupina odnosno asimetričnog atoma ugljika. Ketooktoze imaju šest kiralnih središta što daje mogućnost 64 moguća različita stereoizomera.

Vrste nonoza su:

Javlja se kod razgranatih monosaharida (karioza: 4,8-ciklo-3,9-dideoksi-L-eritro-D-ido-nonoza) [2][3] Karioza je jedini karbociklični šećer koji je do danas pronađen u prirodi.[4] Identificirana je kao sastavnica dvaju homopolimernih O-lanaca polisaharida fitopatogene bakterije Burkholderia caryophylli LPS odgovorne za venuće karanfila.[4]

Referencije

  1. Paul G. Engelkirk and Gwendolyn R. Wilson Burton. (2006) Burton's microbiology for the health sciences, str. 92. ISBN 978-0-7817-7195-5
  2. ur. Yuriy A. Knirel,Miguel A. Valvano. "Structure of O-Antigens. Table 3.1 Monosaccharide components of OPSs". Bacterial Lipopolysaccharides: Structure, Chemical Synthesis, Biogenesis and .... https://books.google.hr/books?id=CTuF-v9tLSoC&pg=PA44&lpg=PA44&dq=decose+monosaccharide Pristupljeno 12. siječnja 2015. 
  3. ur. Brade, Helmut;Opal, Steven M.,; Vogel, Stefanie N.; Morrison, David C.. "Jansson. Pseudomonadaceae". Endotoxin in Health and Disease. https://books.google.hr/books?id=oWhqhK1cE-gC&pg=PA166&lpg=PA166&dq=decose+saccharide Pristupljeno 12. siječnja 2015. 
  4. 4,0 4,1 ur. Helmut König,Harald Claus,Ajit Varma. "Lipopolysaccharides. 4.2.3 O-chain Polysaccharide". Prokaryotic Cell Wall Compounds: Structure and Biochemistry. Springer. https://books.google.hr/books?id=310cHgYuxwIC&pg=PA141&lpg=PA141&dq=decose+monosaccharide Pristupljeno 13. siječnja 2015. 

Vanjske poveznice