More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Otac i djed su mu bili pravoslavni svećenici u [[Vorkapić]]ima, a rođen je na praznik [[Svijećnica|Sretenja Gospodnjeg]]. Djed po majci Katarini Janjanin, poginuo je [[1812.]] kod [[Bitka kod Borodina|Borodina]]. U Rakovcu je završio 5 razreda gimnazije i zatim otišao u vojsku. Kao natporučnik bio je učitelj povijesti i zemljopisa u kadetskoj školi u [[Zagreb]]u. Družio se s [[Vuk Karadžić|Vukom Karadžićem]] kad je ovaj bio boravio u [[Topusko]]m. Skupljao je za njega riječi i poslovice, u izdanjima Vukovih djela potpisane sa S.M.B. Na pogrebu mu je bio jedan bataljon pješačke 53. pukovnije s potpukovnikom Crevarom na čelu. Sin Bogdan bio je činovnik srbijanskog ministarstva financija, a kći Milica profesorica na ženskom liceju u Zagrebu.<ref>{{ | Otac i djed su mu bili pravoslavni svećenici u [[Vorkapić]]ima, a rođen je na praznik [[Svijećnica|Sretenja Gospodnjeg]]. Djed po majci Katarini Janjanin, poginuo je [[1812.]] kod [[Bitka kod Borodina|Borodina]]. U Rakovcu je završio 5 razreda gimnazije i zatim otišao u vojsku. Kao natporučnik bio je učitelj povijesti i zemljopisa u kadetskoj školi u [[Zagreb]]u. Družio se s [[Vuk Karadžić|Vukom Karadžićem]] kad je ovaj bio boravio u [[Topusko]]m. Skupljao je za njega riječi i poslovice, u izdanjima Vukovih djela potpisane sa S.M.B. Na pogrebu mu je bio jedan bataljon pješačke 53. pukovnije s potpukovnikom Crevarom na čelu. Sin Bogdan bio je činovnik srbijanskog ministarstva financija, a kći Milica profesorica na ženskom liceju u Zagrebu.<ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 229., + Симо - Синиша Богдановић|year= 1909.|url=|publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> Kći mu je bila među prvim studenticama Zagrebačkog sveučilišta, uz Milku Maravić i Vjeru Tkalić, koje su upisale studij [[1901.]] godine, odmah nakon što im je to bilo omogućeno kraljevskim dekretom.<ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title=Tko su žene koje su stvarale Zagreb|year= |url=http://arhiva.nacional.hr/clanak/28430/tko-su-zene-koje-su-stvarale-zagreb|publisher= |location= |id= }}</ref> Milica Bogdanović je bila i prva žena koja je doktorirala na [[Sveučilište u Zagrebu|Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I]] u [[Zagreb]]u, [[1907.]] godine. Tema doktorata je bila ''Car Julijan Apostata prema hrišćanstvu''.<ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 127., Dr. phil. Милица пл. Богдановић |year= 1907.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 2. siječanj 2022. u 21:02
Simo - Siniša Bogdanović (Vorkapić, 14. veljače 1833. – 1909.) bio je nacionalno-romantičarski srpski povjesničar.
Životopis
Otac i djed su mu bili pravoslavni svećenici u Vorkapićima, a rođen je na praznik Sretenja Gospodnjeg. Djed po majci Katarini Janjanin, poginuo je 1812. kod Borodina. U Rakovcu je završio 5 razreda gimnazije i zatim otišao u vojsku. Kao natporučnik bio je učitelj povijesti i zemljopisa u kadetskoj školi u Zagrebu. Družio se s Vukom Karadžićem kad je ovaj bio boravio u Topuskom. Skupljao je za njega riječi i poslovice, u izdanjima Vukovih djela potpisane sa S.M.B. Na pogrebu mu je bio jedan bataljon pješačke 53. pukovnije s potpukovnikom Crevarom na čelu. Sin Bogdan bio je činovnik srbijanskog ministarstva financija, a kći Milica profesorica na ženskom liceju u Zagrebu.[1] Kći mu je bila među prvim studenticama Zagrebačkog sveučilišta, uz Milku Maravić i Vjeru Tkalić, koje su upisale studij 1901. godine, odmah nakon što im je to bilo omogućeno kraljevskim dekretom.[2] Milica Bogdanović je bila i prva žena koja je doktorirala na Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I u Zagrebu, 1907. godine. Tema doktorata je bila Car Julijan Apostata prema hrišćanstvu.[3]
Izvori
- ↑ Србобран, бр. 229., + Симо - Синиша Богдановић. Загреб. 1909.
- ↑ Tko su žene koje su stvarale Zagreb. http://arhiva.nacional.hr/clanak/28430/tko-su-zene-koje-su-stvarale-zagreb
- ↑ Србобран, бр. 127., Dr. phil. Милица пл. Богдановић. Загреб. 1907.