Razlika između inačica stranice »Antiproton«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Antiproton'''-->{{Infobox Čestice
{{Infobox Čestice
| pozadina=
| pozadina=
| ime= Antiproton
| ime= Antiproton

Trenutačna izmjena od 08:54, 1. svibnja 2022.

Antiproton
Quark structure antiproton.svg
Kvarkova struktura antiprotona.
Klasifikacija: Antibarion
Kompozicija: 2 gornja antikvarka, 1 donji kvark
Čestična statistika: Fermion
Međudjelovanje: Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko
Simbol(i): p
Antičestica: Neutron
Teoretiziran: Otkriven pokusom
Otkriven: Emilio Segrè i Owen Chamberlain (1955.)
Masa: 938,2720813(58) MeV/c2 [1]
Električni naboj: - 1 e
Magnetski moment: −2,7928473441(42) μB [2]
Spin: 1⁄2
Izospin: - 1⁄2

Antiproton (oznaka p) se od protona razlikuje po tom što ima suprotan električni naboj i što mu je magnetski moment suprotno orijentiran prema spinu. Antiprotoni su stabilni, ali obično su kratkotrajni, jer svaki sudar protona uzrokuje uništavanje obje čestice u navalu energije. Postojanje antiprotona ustanovili su pokusima s pomoću ubrzivača čestica bevatron (1955.) Emilio Segrè i Owen Chamberlain, za što su 1959. dobili Nobelovu nagradu za fiziku.

Bevatron

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bevatron
Prvi tragovi uočeni u komori na mjehuriće s tekućim vodikom na Bevatronu.

Bevatron (BeV: bilijun elektronvolta + [synchro]tron) je sinkrotronski ubrzivač čestica, energije 6 GeV, koji je radio (od 1954. do 2009.) na Kalifornijskom sveučilištu Berkeleyu (eng. Lawrence Berkeley National Laboratory). Ubrzavao je protone koji su se kad postignu željene brzine sudarali s nepomičnom metom i u sudaru stvarali nove subatomske čestice. S pomoću njega pokusima je potvrđeno postojanje antiprotona (1955.) i antineutrona (1956.), istraživani su pioni, čudne čestice i drugo. [3]

Antičestice

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Antičestica

Općenito se temeljne subatomske čestice mogu podijeliti na prijenosnike sila (baždarne bozone), te na čestice tvari (leptone i kvarkove). Teorija elementarnih čestica pridružuje svakoj čestici i pripadnu nabojno konjugiranu česticu, takozvanu antičesticu. To je shvaćanje potvrđeno 1932. otkrićem pozitrona, čestice koja ima sva svojstva elektrona, ali za razliku od njega ima pozitivni električni naboj. Čestica i pripadna antičestica imaju istu masuspinvrijeme poluraspada, ali suprotan električni naboj ili magnetski moment, odnosno okus (e i e+, neutron i antineutron). Antičestica može biti identična samoj čestici, kao na primjer u slučaju neutralnoga π-mezona (π0), dok se u slučaju neutralnoga kaona čestica i antičestica razlikuju u kvarkovskom okusu (stranosti). Općenito, električki neutralne čestice mogu imati antičestice koje se od njih razlikuju u jednom od više kvarkovskih naboja, ili se razlikuju (na primjer neutrino) u smjeru vrtnje.

Izvori

  1. Mohr, P.J.; Taylor, B.N. and Newell, D.B. (2015), "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants", National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD, US.
  2. Smorra, C.; Sellner, S.; Borchert, M. J.; Harrington, J. A.; Higuchi, T.; Nagahama, H.; Tanaka, T.; Mooser, A. et al. (2017). "A parts-per-billion measurement of the antiproton magnetic moment". Nature 550 (7676): 371–374. Bibcode 2017Natur.550..371S. doi:10.1038/nature24048. PMID 29052625 
  3. bevatron, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.