Razlika između inačica stranice »Ibrahim Bušatlija«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{neutralnost}} | |||
'''Ibrahim Bušatlija''' ([[Vitina (Ljubuški, BiH)|Vitina]], [[1930.]] - [[28. siječnja]] [[2019.]]), [[BiH|bosanskohercegovački]] [[geograf]], [[geomorfolog]], akademik [[Akademija nauka i umjetnosti BiH|ANU BiH]]. | '''Ibrahim Bušatlija''' ([[Vitina (Ljubuški, BiH)|Vitina]], [[1930.]] - [[28. siječnja]] [[2019.]]), [[BiH|bosanskohercegovački]] [[geograf]], [[geomorfolog]], akademik [[Akademija nauka i umjetnosti BiH|ANU BiH]]. | ||
Inačica od 04:13, 8. ožujka 2022.
 |
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
Ibrahim Bušatlija (Vitina, 1930. - 28. siječnja 2019.), bosanskohercegovački geograf, geomorfolog, akademik ANU BiH.
Životopisi
Rođen 1930. u od starina begovskoj obitelji Bušatlija. U rodnom mjestu završio osnovnu. U Mostaru je završio učiteljsku školu. Od 1943. godine sudionik NOB. Poslije rata sudionik omladinskih radnih akcija. U selu Svinjarini u mostarskoj općini bio učitelj, poslije jednu školsku godinu upravitelj škole 1947./1948. godine. Kritizirao je "magazine za elitu", "zadruge" i "dvostruke plaće" pa je premda sudionik NOB, bio zatočen na Golom otoku. Školske 1950./1951. zavšio je u Sarajevu Višu pedagošku školu- grupa zemljopis i povijest. Predavao zemljopis i povijest u Čitluku i Kalinoviku, gdje je bio i direktor i povremeno inspektor za osnovnu nastavu. U Sarajevu je školske 1955./56. do 1957. godine nastavnik u osnovnoj školi „Blagoje Parović“. Isto vrijeme je profesor zemljopisa na Drugoj gimnaziji u Sarajevu, nakon što je lipnja 1957. diplomirao na Filozofskom fakultetu - grupa zemljopis. Sljedeće školske godine izabran je za asistenta na Odsjeku za geografiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Već školske godine 1959./60. izabran u zvanje predavača na predmetu geomorfologija, Odsjeka za geografiju. 1965. godine je doktorirao temom "Reljef u površinskom slivu Nevesinjskog polja".[1] Doktorirao je zemljopis na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu. [2] Siječnja 1966. izabran je za docenta docenta za predmet geomorfologija na Odsjeku za geografiju. Sedam je mjeseci školske 1966./67. bio na specijalizaciji po geomorfološkom kartiranju na Moskovskom sveučilištu imena Lomonosova. Predavao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu predmete Metodologija i povijest zemljopisnih istraživanja, opću fizičku geografiju, geomorfologiju, regionalnu geografiju te geografiju Bosne i Hercegovine.[1] Bio je dugogodišnji profesor na Odsjeku za geografiju istog fakulteta, a kao predavač radio je na Poljoprivrednom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu.[2]
Obnašao je razne dužnosti u društveno-političkim organizacijama (SKJ, Sindikatu, Marksističkom centru, Savez boraca, Omladinskoj organizaciji i drugim.). Djelovao pri športskim, kulturno-prosvjetnim i strukovnim organizacijama (Geografsko društvo, Speleološko društvo). Bio je član uredništava stručnih časopisa pri raznim komisijama na Sveučilištu, na Fakultetu, Savezu geografskih društava Jugoslavije itd.[1]
Bio je predsjednik Pomorskog društva BiH iz Sarajeva.[3] Članom je postao nakon na agresije na BiH. Bio je i član Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.[1]
Pred kraj života zalagao se za "povratak" Sutorine Bosni i Hercegovini[2] te se protivio izgradnji Pelješkog mosta.[3] Njegovo Pomorskog društvo iz Vogošće je za gradnju Pelješkog mosta koji Hrvatska gradi na svome teritoriju reklo u pismu Europskoj komisiji i predsjedniku Jean-Claudeu Junckeru, predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku, predsjedniku Europskog parlamenta Antoniju Tajaniju, potpredsjednici Europske komisije i visokoj predstavnici za vanjsku i sigurnosnu politiku Federici Mogherini i cijeloj listi nižerangiranih europskih dužnosnika kojima je Bosna i Hercegovina u opisu posla.da je "Republika Hrvatska proglasila državni suverenitet na pomorskom području Bosne i Hercegovine" i da je to hrvatska "ilegalna ratna odluka od 2. veljače 1994. o prisvajanju morskog teritorija Bosne i Hercegovine".[4]
Preminuo je u 89. godini života u Sarajevu.
Djela
Autor je više znanstvenih i stručnih radova, studija, priručnika i udžbenika. Bio je i član Geografskog društva BiH, Speleološkog društva BiH, Bošnjačko-bosanskog patriotskog fronta i drugih.[2][5] Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu i u tijeku rata pisao je znanstvene radove radove iz područja geopolitike, političke geografije, koji su se odnosili na geopolitički, geostrateški i političko-geografski položaj Države Bosne i Hercegovine.[1] Između ostalih napisao je knjige [5]
Odlikovanja
Odlikovan je: [5]
- Srebrenom plaketom Narodne tehnike
- Spomen plaketom Geografskog društva BiH
- Plaketom Sveučilišta u Sarajevu
- Priznanjem Speleološkog društva BiH
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ljubusaci.com KEMAL MAHIĆ: prof.dr.IBRAHIM BUŠATLIJA, (1930) 29. siječnja 2019. (pristupljeno 6. ožujka 2019.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 In memoriam / Preminuo Ibrahim Bušatlija, akademik koji je borio za povrat Sutorine, radiosarajevo.ba, preuzeto 23. veljače 2019.
- ↑ 3,0 3,1 Nino Raspudić: NINO RASPUDIĆ: Pelješki most i bošnjačka mornarica, dnevnik.ba, preuzeto 23. veljače 2019.
- ↑ Dnevnik.ba Pomorsko društvo iz Vogošće pisalo dužnosnicima EU: 'Hrvatska je prisvojila tuđe more...' 7. veljače 2019. (pristupljeno 6. ožujka 2019.)
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Dnevnik.ba Preminuo "borac za bosansko more", profesor Ibrahim Bušatlija, 29. siječnja 2019. (6. ožujka 2019.)