Razlika između inačica stranice »Aïr«

Inačica od 03:35, 16. studenoga 2021.

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Aïr (tamašek jezici: Ayăr, hausa jezik: Azbin /Abzin) je trokutasti planinski vijenac u sjevernom Nigeru koji se u pravcu sjever-jug uzdiže do 1500 metara iznad pustinje Ténéré (Sahara). Prosječna visina mu je od 500 do 900 metara, a najviša planina je 2022 metra visoka planina Idoukal-n-Tagh (Mont Bagzane).

Na sjeveroistočnoj strani masiva vjetrovi znaju nanijeti pješćane dine visoke do 400 metara, a na zapadnoj strani se nalaze mnogi planinski vadi (uske doline). U mnogim oazama obitavaju Tuarezi, a najslavnije oaze su Timia, Iferouane i Tabelott. Na zapadnim obroncima masiva nalaze se rudnici uranija, Arlit.

Njegova sahelska klima pogoduje razvitku raznolokih biljnih i životinjskih vrsta (čak i mediteranskih vrsta na određenoj visini), pastirskih i stočarskih društava, te obiluje dramatičnim geološkim i arheološkim lokalitetima. Na ovom području se nalaze mnoga prapovijesna arheološka nalazišta^[1]. Zbog toga je Rezervat prirode Air planine, zajedno s Rezervatom prirode pustinje Tenere, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 1991. godine, a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine je dospio odmah sljedeće godine zbog opadanja u broju zaštićenih vrsta životinja i općem gubitku vegetacije uslijed vojnih sukoba pobunjenih Tuarega i građanskih nemira^[2].

Od biljaka mogu se naći divlja maslina i sorghum, a od životinje tu je oko 40 vrsta sisavaca, 165 vrsta biljaka i 18 vrsta reptila. Do 1980-ih tu su obitavale i velike populacije ugroženih vrsta kao što su: Nanger dama, Dorkas gazela, Berberska ovca, Adaks antilopa, Noj i Afrički divlji pas, no ljudskim djelovanjem njihova populacija je danas nepoznata, ako uopće i postoji^[3].

Vulkanske stijene Bagzanea
Dolina Timia
Arakao1
Plave stijene
Petroglifi žirafa koje odavno ne žive u Aïru

Izvori

↑ Thurstan Shaw, Paul Sinclair, Bassey Andah i Alex Okpoko, The Archaeology of Africa: Food, Metals and Towns, 1995., Routledge ISBN 0-415-11585-X
↑ "Odluka o zadržavanju lokaliteta "Prirodni rezervati Air i Ténéré" na popisu ugrožene svjetske baštine". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/decisions/325 Pristupljeno 22. ožujka 2011.
↑ C. Michael Hogan, Painted Hunting Dog: Lycaon pictus (Arhivirano 9. prosinca 2010.), 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Stromberg.

Poveznice

Agadez, tradicionalnog Tuareško-Berberskog saveza Aïra

Vanjske poveznice

Geologija uranija u zapadnom Nigeru, NWT Uranium Corp. (engl.) Posjećeno 22. ožujka 2011.

[1] Thurstan Shaw, Paul Sinclair, Bassey Andah i Alex Okpoko, The Archaeology of Africa: Food, Metals and Towns, 1995., Routledge ISBN 0-415-11585-X

[2] "Odluka o zadržavanju lokaliteta "Prirodni rezervati Air i Ténéré" na popisu ugrožene svjetske baštine". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/decisions/325 Pristupljeno 22. ožujka 2011.

[3] C. Michael Hogan, Painted Hunting Dog: Lycaon pictus (Arhivirano 9. prosinca 2010.), 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Stromberg.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 20: / Redak 20: @@
 Na sjeveroistočnoj strani masiva vjetrovi znaju nanijeti pješćane dine visoke do 400 metara, a na zapadnoj strani se nalaze mnogi planinski [[vadi]] (uske doline). U mnogim [[oaza]]ma obitavaju [[Tuarezi]], a najslavnije oaze su [[Timia]], [[Iferouane]] i [[Tabelott]]. Na zapadnim obroncima masiva nalaze se [[rudnik|rudnici]] [[uranij]]a, [[Arlit]].
-Njegova [[sahel]]ska [[klima]] pogoduje razvitku raznolokih biljnih i životinjskih vrsta (čak i mediteranskih vrsta na određenoj visini), pastirskih i stočarskih društava, te obiluje dramatičnim geološkim i arheološkim lokalitetima. Na ovom području se nalaze mnoga prapovijesna arheološka nalazišta<ref>Thurstan Shaw, Paul Sinclair, Bassey Andah i Alex Okpoko, ''The Archaeology of Africa: Food, Metals and Towns'', 1995., Routledge {{ISBN|0-415-11585-X}}</ref>. Zbog toga je Rezervat prirode Air planine, zajedno s Rezervatom prirode pustinje Tenere, upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] 1991. godine, a na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] je dospio odmah sljedeće godine zbog opadanja u broju zaštićenih vrsta životinja i općem gubitku vegetacije uslijed vojnih sukoba pobunjenih Tuarega i građanskih nemira<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/decisions/325 |title=Odluka o zadržavanju lokaliteta "Prirodni rezervati Air i Ténéré" na popisu ugrožene svjetske baštine |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=22. ožujka 2011.}}</ref>.
+Njegova [[sahel]]ska [[klima]] pogoduje razvitku raznolokih biljnih i životinjskih vrsta (čak i mediteranskih vrsta na određenoj visini), pastirskih i stočarskih društava, te obiluje dramatičnim geološkim i arheološkim lokalitetima. Na ovom području se nalaze mnoga prapovijesna arheološka nalazišta<ref>Thurstan Shaw, Paul Sinclair, Bassey Andah i Alex Okpoko, ''The Archaeology of Africa: Food, Metals and Towns'', 1995., Routledge {{ISBN|0-415-11585-X}}</ref>. Zbog toga je Rezervat prirode Air planine, zajedno s Rezervatom prirode pustinje Tenere, upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] 1991. godine, a na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] je dospio odmah sljedeće godine zbog opadanja u broju zaštićenih vrsta životinja i općem gubitku vegetacije uslijed vojnih sukoba pobunjenih Tuarega i građanskih nemira<ref>{{Citiranje weba |url=http://whc.unesco.org/en/decisions/325 |title=Odluka o zadržavanju lokaliteta "Prirodni rezervati Air i Ténéré" na popisu ugrožene svjetske baštine |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=22. ožujka 2011.}}</ref>.
 Od biljaka mogu se naći divlja [[maslina]] i [[sorghum]], a od životinje tu je oko 40 vrsta sisavaca, 165 vrsta biljaka i 18 vrsta reptila. Do 1980-ih tu su obitavale i velike populacije ugroženih vrsta kao što su: [[Nanger dama]], [[Dorkas gazela]], [[Berberska ovca]], [[Adaks antilopa]], [[Noj]] i [[Afrički divlji pas]], no ljudskim djelovanjem njihova populacija je danas nepoznata, ako uopće i postoji<ref>C. Michael Hogan, ''[http://globaltwitcher.auderis.se/artspec_information.asp?thingid=35993 Painted Hunting Dog: Lycaon pictus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101209234758/http://globaltwitcher.auderis.se/artspec_information.asp?thingid=35993 |date=9. prosinca 2010. }}'', 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Stromberg.</ref>.