More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Prijan Lovro''', pripovijetka [[August Šenoa|Augusta Šenoe]] (1838.-1881.), napisana 1873.<ref> [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59443 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Šenoa, August'']</ref> Temelji se na stvarnom Šenoinom prijatelju iz studentskih dana u [[Prag|Pragu]]. | |||
[[Pripovijetka]] ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita [[humoreska|humoresku]] iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o [[Književnost|književnosti]]. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita [[Roman|romane]] i [[Novela|novele]] na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: ''“odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”''<ref>[http://ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg.skole.hr/upload/ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg/images/static3/1095/attachment/senoa_prijanlovro.pdf August Šenoa, ''Prijan Lovro'', eLektire.skole.hr, str.3]</ref> | [[Pripovijetka]] ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita [[humoreska|humoresku]] iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o [[Književnost|književnosti]]. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita [[Roman|romane]] i [[Novela|novele]] na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: ''“odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”''<ref>[http://ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg.skole.hr/upload/ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg/images/static3/1095/attachment/senoa_prijanlovro.pdf August Šenoa, ''Prijan Lovro'', eLektire.skole.hr, str.3]</ref> | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 04:37
Prijan Lovro, pripovijetka Augusta Šenoe (1838.-1881.), napisana 1873.[1] Temelji se na stvarnom Šenoinom prijatelju iz studentskih dana u Pragu.
Pripovijetka ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o Napoleonu za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita humoresku iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o književnosti. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita romane i novele na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: “odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”[2]
Na to August počinje pričati priču o Lovri, darovitom mladiću s kojim je 1860-ih stanovao za vrijeme studija prava u Češkoj. Lovro je rođen u seoskoj obitelji u okolici Postojne. Roditelji ga kao dječaka šalju kumu zvonaru u Ljubljanu, kako bi se mogao školovati i postati svećenikom. Međutim, svećenički poziv ga ne ispunjava te ga napušta i postaje privatni učitelj grofovom sinu. Lovrina sudbina je određena njegovom nemogućnošću da nađe i slijedi životni put koji bi mu donio sreću i stabilnost. Iako je imao prilika, a i prijatelje koji su mu pomagali (oca, kuma, starog kanonika, grofa), Lovro svejedno nije postao ono što je mogao postati, i što je sam od sebe očekivao.
Na kraju priče o Lovri i njegovom životu nesretnog genija, sugovornica priznaje Augustu kako je riječ o izvrsnom junaku za roman.
Vidi još
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||