Toggle menu
243,2 tis.
110
18
643,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Antun Sorkočević: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Antun Sorkočević'''-->'''Antun Sorkočević''' (''tal: Antonio Sorgo'') ([[Dubrovnik]], [[24. prosinca]] [[1775.]] - [[Pariz]], [[14. veljače]] [[1841.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] diplomat, književnik i skladatelj, pripadnik dubrovačke vlastelinske obitelji [[Sorkočevići|Sorkočevića]]. Bavio se i političkom poviješću, jezikom i narodnim običajima. Posljednji je poslanik Dubrovačke republike u Parizu.  
'''Antun Sorkočević''' (''tal: Antonio Sorgo'') ([[Dubrovnik]], [[24. prosinca]] [[1775.]] - [[Pariz]], [[14. veljače]] [[1841.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] diplomat, književnik i skladatelj, pripadnik dubrovačke vlastelinske obitelji [[Sorkočevići|Sorkočevića]]. Bavio se i političkom poviješću, jezikom i narodnim običajima. Posljednji je poslanik Dubrovačke republike u Parizu.  


Bio je sin i učenik [[Luka Sorkočević|Luke Sorkočevića]], dubrovačkog [[patricij]]a, glazbenika i diplomata [[Europa|europskog]] ugleda. Od [[1794.]] bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku.  
Bio je sin i učenik [[Luka Sorkočević|Luke Sorkočevića]], dubrovačkog [[patricij]]a, glazbenika i diplomata [[Europa|europskog]] ugleda. Od [[1794.]] bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku.  

Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:29

Antun Sorkočević (tal: Antonio Sorgo) (Dubrovnik, 24. prosinca 1775. - Pariz, 14. veljače 1841.), hrvatski diplomat, književnik i skladatelj, pripadnik dubrovačke vlastelinske obitelji Sorkočevića. Bavio se i političkom poviješću, jezikom i narodnim običajima. Posljednji je poslanik Dubrovačke republike u Parizu.

Bio je sin i učenik Luke Sorkočevića, dubrovačkog patricija, glazbenika i diplomata europskog ugleda. Od 1794. bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku.

Studirao je u Rimu, a od 1806. vodio je dubrovačko diplomatsko zastupstvo u Parizu. Zastupao je ideju o stvaranju posebne dubrovačke pokrajine s Bokom kotorskom u sklopu Austrije. Književni radovi su mu okupljeni u djelu "Fragmenti o političkoj i književnoj povijesti stare Dubrovačke republike i o slavenskom jeziku". Ostavio je i pet simfonija, nekoliko komornih djela. U "Četvrtoj sonati" za glasovir četveroručno (prva u hrvatskoj glazbenoj literaturi) pokušao je glazbi dati nacionalno obilježje.

Izvori

Luka i Antun Sorkočević: hrvatski skladatelji, ur. Stanislav Tuksar, Muzičko informativni centar Koncertne direkcije Zagreb i Osorske glazbene večeri, Zagreb - Osor.

Sadržaj