Baltazar Šimunić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Baltazar Šimunić.jpg|mini|Baltazar Šimunić|desno]] | |||
'''Baltazar Šimunić''' ([[Novigrad Podravski]], [[25. travnja]] [[1775.]] {{--}} [[Weinhaus]] kraj Beča, [[8. srpnja|8.]]/[[9. srpnja]] [[1861.]]), hrvatski vojni zapovjednik, [[hrvatsko plemstvo|plemić]], [[podmaršal]] poručnik u [[austro-ugarska vojska|habsburškoj vojsci]]. | '''Baltazar Šimunić''' ([[Novigrad Podravski]], [[25. travnja]] [[1775.]] {{--}} [[Weinhaus]] kraj Beča, [[8. srpnja|8.]]/[[9. srpnja]] [[1861.]]), hrvatski vojni zapovjednik, [[hrvatsko plemstvo|plemić]], [[podmaršal]] poručnik u [[austro-ugarska vojska|habsburškoj vojsci]]. | ||
Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 06:17
Baltazar Šimunić (Novigrad Podravski, 25. travnja 1775. − Weinhaus kraj Beča, 8./9. srpnja 1861.), hrvatski vojni zapovjednik, plemić, podmaršal poručnik u habsburškoj vojsci.
Životopis[uredi]
Rodio se u Novigradu Podravskom. U svojstvu kadeta pridružio se varaždinskoj graničarskoj pukovniji 1800. godine.
Sudjelovao je u napoleonskim ratovima, našavši se u habsburško-francuskim borbama u Hrvatskoj. 1809. ustrojene su dvije čete u Bilaju koje je vodio satnik Ivan Marojević, a jednu je vodio Baltazar Šimunić. Te su se čete borile protiv Francuza u bitci kod Bilaja. 28% bilajskih vojnika izbačeno je iz stroja smrću ili ranjavanjem, Bilaj je razrušen i popaljen uz velike žrtve, pučanstvo koje nije moglo biti u borbi iza Rebranićeve vojske izašlo je prema Gospiću, dok je većina bilajskih ratnika ili otišla s Rebrovićevom (Rebranićevom) vojskom ili se skrila u okolnim šumama.<ref>Bilaj kroz vrijeme</ref><ref>Bitka kod Bilaja 1809.</ref> Šimunić je poslije ratovao protiv Napoleona u Poljskoj u bitci kod Krakova 1809. godine i u Saskoj kod Dražđana 1813. godine.
Sljedećih je desetljeća napredovao u činu do pukovnika 1834. godine, a general-bojnikom postao je 1840. godine. Nakon toga obnašao je dužnost vojnog zapovjednika u Zagrebu i Beču.
Početkom 1848. promaknut je u podmaršala (feldmarschalleutnanta). Istaknuo se u ratu protiv Mađarske. Spominje ga se u drugom slovačkom ustanku kojim su se Slovaci na austrijska obećanja o ravnopravnosti naroda odazvali carskom pozivu u borbi protiv mađarskih ustanika. U zimskoj kampanji bile su dvije slovačke postrojbe, a manja od njih bila je slabije opremljena, jer ju je Šimunić tolerirao iz puke neophodnosti.<ref>Július Bartl: Slovak History: Chronology & Lexicon, Bolchazy-Carducci Nakladatelstvo, 2002., Google Knjige, str. 329</ref> Potkraj 1849. godine postavljen je na mjesto zapovjednika utvrde Komárnog.
Odlikovan je Vojnim Redom Marije Terezije 1849. u činu podmaršala. 1850. godine postaje plemić, dobivši naslov baruna. 1853. godine je umirovljen. Memoari su mu objavljeni 1861. godine.
Vidi još[uredi]
Izvori[uredi]
- Hrvatski leksikon L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 520.
- Baltazar Šimunić, Hrvatska enciklopedija, LZMK