Mirko Fabing: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mirko Fabing'''-->'''Mirko (Emericus) Fabing''' ([[Osijek]], [[30. listopada]] [[1863.]]–Osijek, ?[[1911.]]),<ref name="irb.hr"/> hrvatski graditelj [[orgulje|orgulja]] iz poznate obitelji [[Fabing]]. Mirko je imao brata [[Ferdo Fabing|Ferdu]], poznatog graditelja orgulja. Mirko Fabing znanosti je bio nepoznat sve do istraživanja 2011. godine.<ref name="Malinar 1998"/>
Mirko (Emericus) Fabing''' ([[Osijek]], [[30. listopada]] [[1863.]]–Osijek, ?[[1911.]]),<ref name="irb.hr"/> hrvatski graditelj [[orgulje|orgulja]] iz poznate obitelji [[Fabing]]. Mirko je imao brata [[Ferdo Fabing|Ferdu]], poznatog graditelja orgulja. Mirko Fabing znanosti je bio nepoznat sve do istraživanja 2011. godine.<ref name="Malinar 1998"/>


Iz obitelji [[Nijemci|njemačkih]] doseljenika, po predaji od [[Šveđani|švedskih]] doseljenika, koja od polovice 18. stoljeća živi u [[Apatin]]u.<ref name="Malinar 1998"/>
Iz obitelji [[Nijemci|njemačkih]] doseljenika, po predaji od [[Šveđani|švedskih]] doseljenika, koja od polovice 18. stoljeća živi u [[Apatin]]u.<ref name="Malinar 1998"/>

Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 08:07

Mirko (Emericus) Fabing (Osijek, 30. listopada 1863.–Osijek, ?1911.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing. Mirko je imao brata Ferdu, poznatog graditelja orgulja. Mirko Fabing znanosti je bio nepoznat sve do istraživanja 2011. godine.[2]

Iz obitelji njemačkih doseljenika, po predaji od švedskih doseljenika, koja od polovice 18. stoljeća živi u Apatinu.[2]

1897. godine otac Lorenz (Lovro) predao je bratu Ferdi radionicu na upravljanje.[2]

Izvori

  1. O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  2. 2,0 2,1 2,2 Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK,tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)