Glavni tajnik: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 17. studeni 2021. u 01:22

Glavni tajnik (ili: generalni sekretar) je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.

Uobičajen primjer pružila je Ruska komunistička partija (boljševika), kada je na dužnost odgovornog sekretara 1922., nakon Stasove, Sverdlova, Krestinskoga i Molotova, na prijedlog Kameneva i Zinov'eva izabran Stalin, uskoro preimenovan u generalnog sekretara. Lenjin je uzalud pisao partijskom kongresu^[1] da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar Sovjetskog Saveza od 1934. do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.

Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO) u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.

Postoje, dakako, i dužnosti glavnih tajnika koje nisu izvršno-političke, ili to barem nisu u pretežnoj mjeri, na primjer dužnost glavnog tajnika ministarskog Vijeća EU, jednog od dvaju zakonodavnih organa Unije (uz Europski parlament, jer se izvršne ovlasti usredotočuju u dužnosti rotirajućeg Predsjedništva.

Povijest

Dužnost glavnog tajnika zabilježena je ponajprije u Katoličkoj crkvi, npr. u franjevačkim redovima.^[2]

U 20. stoljeću dužnost glavnog tajnika nalazimo u mnogim organizacijama. Evo nepotpunog popisa:

Međunarodne vjerske organizacije

Sindikati

Engleska i Wales: Trades Union Congress (TUC): Frances O'Grady (2013.-)
Francuska: Generalna konfederacija rada (CGT): Bernard Thibault (1999.-)
Škotska: Škotska sindikalna unija (STUC): Grahame Smith (2006.-)
Španjolska: Opća radnička unija (UGT): Cándido Méndez (1994.-)

Političke stranke

Španjolska: Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE): Pedro Sánchez (2014.-)

Komunističke partije sada na vlasti

Izvori

↑ The New Cambridge Modern History, Volume XII. CUP Archive. str. 453. GGKEY:Q5W2KNWHCQB. http://books.google.com/books?id=LLg8AAAAIAAJ&pg=PA453
↑ Orbis Seraphicus, Historia de tribus ordinibus a seraphico patriarcha S. Francisco institutis…, per fr. Dominicum de Gubernatis a Sospitello, Tomus quartus, Romae 1685

[CUPArchive-1] The New Cambridge Modern History, Volume XII. CUP Archive. str. 453. GGKEY:Q5W2KNWHCQB. http://books.google.com/books?id=LLg8AAAAIAAJ&pg=PA453

[2] Orbis Seraphicus, Historia de tribus ordinibus a seraphico patriarcha S. Francisco institutis…, per fr. Dominicum de Gubernatis a Sospitello, Tomus quartus, Romae 1685

[1]

[2]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 <!--'''Glavni tajnik'''-->'''Glavni tajnik''' (ili: '''generalni sekretar''') je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.
-Uobičajen primjer pružila je [[Ruska komunistička partija (boljševika)]], kada je na dužnost odgovornog sekretara [[1922.]], nakon [[Elena Stasova|Stasove]], [[Jakov Sverdlov|Sverdlova]], [[Nikolaj Krestinski|Krestinskoga]] i [[Vjačeslav Molotov|Molotova]], na prijedlog [[Lev Kamenev|Kameneva]] i [[Grigorij Zinov'ev|Zinov'eva]] izabran [[Josif Staljin|Stalin]], uskoro preimenovan u generalnog sekretara. [[Vladimir Lenjin|Lenjin]] je uzalud pisao partijskom kongresu<ref name="CUPArchive">{{cite book|title=The New Cambridge Modern History, Volume XII|url=http://books.google.com/books?id=LLg8AAAAIAAJ&pg=PA453|publisher=CUP Archive|page=453|id=GGKEY:Q5W2KNWHCQB}}</ref>  da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar [[Sovjetski savez|Sovjetskog Saveza]] od [[1934.]] do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.
+Uobičajen primjer pružila je [[Ruska komunistička partija (boljševika)]], kada je na dužnost odgovornog sekretara [[1922.]], nakon [[Elena Stasova|Stasove]], [[Jakov Sverdlov|Sverdlova]], [[Nikolaj Krestinski|Krestinskoga]] i [[Vjačeslav Molotov|Molotova]], na prijedlog [[Lev Kamenev|Kameneva]] i [[Grigorij Zinov'ev|Zinov'eva]] izabran [[Josif Staljin|Stalin]], uskoro preimenovan u generalnog sekretara. [[Vladimir Lenjin|Lenjin]] je uzalud pisao partijskom kongresu<ref name="CUPArchive">{{Citiranje knjige|title=The New Cambridge Modern History, Volume XII|url=http://books.google.com/books?id=LLg8AAAAIAAJ&pg=PA453|publisher=CUP Archive|page=453|id=GGKEY:Q5W2KNWHCQB}}</ref>  da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar [[Sovjetski savez|Sovjetskog Saveza]] od [[1934.]] do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.
 [[Glavni tajnik NATO-a|Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO)]] u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.