Razlika između inačica stranice »Službeno sredstvo plaćanja«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Službeno sredstvo plaćanja'''-->'''Službeno sredstvo plaćanja''', također i ''"zakonsko sredstvo plaćanja"'' su [[novčanica|novčanice]] i [[kovanica|kovanice]] monetarnog sustava za koji je državnim zakonom ili međunarodnim dogovorom određen naziv novca i osnovna jedinična vrijednost.
Službeno sredstvo plaćanja''', također i ''"zakonsko sredstvo plaćanja"'' su [[novčanica|novčanice]] i [[kovanica|kovanice]] monetarnog sustava za koji je državnim zakonom ili međunarodnim dogovorom određen naziv novca i osnovna jedinična vrijednost.


Osim kovanog novca, kojeg izdaje središnja državna banka, službeno sredstvo plaćanja su i različite vrste novčanica.
Osim kovanog novca, kojeg izdaje središnja državna banka, službeno sredstvo plaćanja su i različite vrste novčanica.

Trenutačna izmjena od 21:03, 24. ožujka 2022.

Službeno sredstvo plaćanja, također i "zakonsko sredstvo plaćanja" su novčanice i kovanice monetarnog sustava za koji je državnim zakonom ili međunarodnim dogovorom određen naziv novca i osnovna jedinična vrijednost.

Osim kovanog novca, kojeg izdaje središnja državna banka, službeno sredstvo plaćanja su i različite vrste novčanica.

  • državne novčanice (engl. treasury notes, njem. Staatsnoten), koje izdaje državno ministarstvo financija (engl. Ministry of the Treasury). U novije vrijeme vrijede samo kao izvanredno, privremeno platežno sredstvo u prelaznim razdobljima. Primjer: hrvatski dinar kojeg je izdavalo Ministarstvo financija Republike Hrvatske ili "United States Note" američkog dolara od 1862. do 1971.
  • gradski novac kojeg izdaje poglavarstvo grada, najčešće u slučaju nestašice sitnog gotovog novca, i kojji je službeno sredstvo plaćanja samo na području tog grada. Primjer: zagrebačke gradske novčanice kune koje je izdavalo gradsko poglavarstvo grada Zagreba godine 1942.
  • okupacijski novac kojeg izdaju okupacijske vlasti kao službeno sredstvo plaćanja na teritoriju pod njihovom upravom, a koji pravno pripada drugoj državi. Primjer: novčanice "krajinskog dinara" tiskane u Beogradu, distribuirane iz Srbije za uporabu na području samoproglašene Republike Srpske Krajine od 1992. do 1994.


U službena sredstva plaćanja ne spadaju pomoćna sredstva plaćanja kao što su papirnati ili kovani novac iz nužde, bonovi i žetoni koje izdaju pojedine institucije ili tvrtke, kao ni ini predmeti (npr. poštanske marke ili cigarete) koji u posebnim prilikama preuzimaju funkciju novca.