Razlika između inačica stranice »Sibirska srna«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bny) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Taksokvir | boja = pink | |||
| naziv = Sibirska srna | | naziv = Sibirska srna | ||
| slika = Paozikun530.jpg | | slika = Paozikun530.jpg | ||
Trenutačna izmjena od 01:13, 14. travnja 2022.
| Sibirska srna | |
|---|---|
 Sibirska srna | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Cervidae |
| Rod: | Capreolus |
| Vrsta: | C. pygargus |
| Dvojno ime | |
| Capreolus pygargus Pallas, 1771. | |
Sibirska srna (lat. Capreolus pygargus) je vrsta srne iz sjeveroistočne Azije. Poznata je i kao istočna srna.
Rasprostire se u Sibiru, Mongoliji, Kazahstanu, planini Tanšan, istočnom Tibetu, na Korejskom poluotoku i sjeveroistočnoj Kini. Osim toga, bila je naturalizirana u Engleskoj u kratkom razdoblju u ranom 20. stoljeću, ali je izumrla.
Sibirska srna prije se smatrala istom vrstom kao i europska srna (lat. Capreolus capreolus). Ima veće rogove s više grana od srne. Sibirska srna teži do 59 kg. Na Kavkazu žive i europske srne i sibirske srne. Živi oko 8 do 12 godina, a najviše oko 14-18 godina.
Postoje dvije podvrste sibirske srne: Capreolus pygargus pygargus i Capreolus pygargus tianshanicus.
Sibirske srne imaju dugi vrat i velike uši. U zimi, sibirske srne sa sjevera imaju krzno svijetlo sive boje, a na jugu sivkasto smeđe i boje okera. U ljeto je boja krzna crvenkasta.[1] Mladi imaju pjege.[2] Mužjaci su veći. Odbacuju rogove u jesen ili početkom zime i nakon toga im ponovno počinju rasti.[3]
Žive u šumama, stepama, livadama i poplavnim dolinama.[4] Prilagođeni su teškim vremenskim uvjetima.[5]
Izvori
- ↑ Flerov, K. K. 1952. The genera Moschus and Cervus. Fauna of the USSR. Mammals. USSR Academy of Science Publishers, Moskva-Petrograd, 1:1-256
- ↑ Heptner, V.G., A. A. Nastmovich, i A. G. Gannikov. 1961. Mammals of the Soviet Union. Artiodactyles and Perissodactlyes. Vysshaja Shkola Publishers, Moskva 1:1-776
- ↑ Smirnov, M. N. 1978. Roe Deer in western Trans-Baikal Area. Nauka Publishers, Novosibirsk, 189 str.
- ↑ Zejda, J., i A. A. Danilkin, 1992. Environment. str. 86-100, in European and Siberian roe deer (V. E. Sokolov, ed.). Nauka Publishers, Moskva, 400 str.
- ↑ Danilkin, A. A. 1992d. range. str. 64-85, in European and Siberian roe deer (V. E. Sokolov. Ed.). Nauka Publishers, Moskva, 400 str.