Božica Brkan

Božica Brkan
Datoteka:Božica Brkan.jpg Zagreb, lipanj 2014: Božica Brkan
Rođenje	10. veljače 1955.
Nacionalnost	Hrvatica
Portal o životopisima

Božica Brkan, (Okešinec, Moslavina, 10. veljače 1955.) hrvatska je književnica i novinarka. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavštinom.

Životopis

Osnovnu školu i gimnaziju završila u Križu. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost te poljski jezik i književnost, a diplomantica je i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tri desetljeća radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica („Vjesnik“, „Večernji list“) u različitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane uz komunikaciju, tržište i baštinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima (2009.—2011.). Osnivačica je, urednica i autorica internetskih magazina Oblizeki i Živi selo. .

Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga novinarskog društva te suosnivačica Hrvatske udruge potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Poezija i proza višekratko joj je nagrađivana i objavljivana u različitim časopisima, zbornicima i antologijama od 1968.

Bibliografija

Objavila je samostalne knjige:

• zbirku kajkavskih pjesama „Vetrenica ili obiteljska arheologija“ (1990.),
• izbor novinskih feljtona „Enciklopedija špeceraja“ (1990.),
• roman „Lift ili politička melodrama“ (1993.),
• zavičajnu čitanku „Oblizeki – Moslavina za stolom“ (2006.),
• knjigu pjesama „Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme“ (2011.),
• knjigu pjesama „To Toni – Molitva za tihu sućut“ (2011.),
• knjigu pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ (2012.),
• roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“(2012.)
• knjigu pjesama i odabrane proze s opsežnim rječnikom „Kajkavska čitanka Božice Brkan“(2012.).
• u 2014. uz potporu Ministarstva kulture u biblioteci Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika i iz tiska je izašla knjiga Božice Brkan “Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.”, a kod Acumena roman “Ledina”.
• u 2017. objavljuje zbirke kratkih priča na kajkavskom “Život večni” i uz potporu Ministarstva kulture na standardu “Umrežena”.
• u 2019. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje zbirku pjesama“Nemoj mi to govoriti”.
• u 2020. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje roman "Generalov sin, Srbin a Hrvat”.

Pod pseudonimom Bianca Brandon objavila je niz visokonakladnih ljubića.

Urednica je i knjige „Ah, taj hrvatski! / Jezični savjetnik za svakoga” Maje Matković (2005.), te suradnica na projektima: „Hrvatski leksikon" Naklade Leksikon i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1997.), „Hrvatska-Turistički vodič” (na hrvatskom, engleskom i njemačkom; Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Masmedia, 1998.), „Croatie"/„Hrvatska" (vodič na francuskom i hrvatskom, Gallimard i HIKZ, Paris i Zagreb,1999. ). Autorica je, koautorica i urednica časopisa i knjiga različite tematike, a među ostalim i četrdesetak visokonakladnih i na svjetske jezike prevedenih kuharica („Hrvatska za stolom“, „Slastice u Hrvata“, „Mediteran za stolom“ itd.) i drugih knjiga, posebnih publikacija i časopisa te internetskih portala, koji promiču svakidašnju kulturu stola. Među ostalim, puno je desetljeće bila scenaristicom Vegetina TV-serijala „'''Male tajne velikih majstora kuhinje".

Nagrade i priznanja

• Dobitnica je nagrade novinske kuće Vjesnik za mlade novinare „Zvonimir Kristl” za reportažu (1980.),
• godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka” za najbolje uređen podlistak-prilog za 2000. – „Vrt “ „Večernjeg lista“,
• dr. Joža Skok više pjesama uvrstio joj je u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća „Rieči sa zviranjka“ (1999.),
• prof. dr. Miroslav Šicel u "Antologiju hrvatske kratke priče" (2001.) uvrstio je priču „Kak su trojica pesmu nosili“,
• u „Kajkavsku liriku Moslavine“ (2009.) dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio joj je deset pjesama,
• pjesma „dipovci, ah dipovci“ prvonagrađena joj je na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelome Polju 1974. (Crna Gora),
• priča „Umrežena“ osvojila je prvu nagradu na natječaju „,Mate Raos“ Ogranka Matice hrvatske Vrgorac 2011.
• roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“ na natječajima VBZ-a 2010. i Ogranka Matice Hrvatske Osijek 2011. odabran je u uži izbor, a na T-portalovom natječaju uvršten među 11 kandidata za najbolji roman napisan na hrvatskom jeziku u 2012. godini,
• monodrama „Strela boža vute pukla“ nagrađena je na Susretima hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima (2011.),
• zbirka pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2012.
• priči Svojih tijela gospodari“ dodijeljena je prva nagrada na natječaju za kratku priču satiru 'Slavko Kolar“ na Danima Slavka Kolara 2012. u Čazmi
• nagrada “Katarina Patačić” za najbolju kajkavsku knjigu u 2012. godini pjesničkoj zbirci „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“
• druga nagrada Pasionske baštine 2013. za djelo Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.
• Agencija za odgoj i obrazovanje 20. veljače 2015. godine odobrila je uporabu "Kajkavske čitanke Božice Brkan” kao pomoćnog sredstva u nastavi hrvatskog jezika u svim razredima u svim sednjim školama,
• 3. nagrada “Dubravko Horvatić” za prozu za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u tjedniku Hrvatsko slovo.
• nagrada časopisa “Kaj” za pjesmu “spod joblaki i spod zvezdi” na 34. Recitalu suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini 30. svibnja 2015.
• roman „Ledina“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2015.
• nagrada časopisa "Kaj" za putopis “Nova moslavačka razglednica: villa romana na Sipčini” na 11. Natječaju za hrvatski književni putopis 7. listopada 2017. u Loboru.
• zbirka kratkih priča na kajkavskom (kekavici autoričinog Okešinca) „Život večni“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2018.
• nagrada „Marko Polo - slavni putopisac“ u 2018. za reportažu „Postoji li još zagorski tradicijski vrt“, objavljenu na blogu novinarskih i književnih kolumni UMJESTO KAVE na internetskoj stranici www.bozicabrkan.com[[3]]“.
• Nagrada „Vesna Parun“ u 2020. za pjesmu "haljina za snove" iz zbirke pjesama "Nemoj mi to govoriti" (Acumen, 2019.)

O Božici Brkan, uz druge, pišu:

Tomislav Ladan u “Pjesništvo, pjesme, pjesnici” (1976.), „Vjesnikov leksikon" (1990.), „Tko je tko u Hrvatskoj" (1993.), „Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu" (1995.), Josip Grbelja i Marko Sapunar u „Novinarstvo, teorija i praksa” (1993.), „Hrvatski leksikon" (1997.), „Leksikon članova DHK" (1999.), Petar Požar u „Leksikonu povijesti novinarstva i publicistike" (2001.), monografija „HND, Prvo stoljeće” (2010.), „Spomenica Društva hrvatskih književnika” (2010.), „Hrvatska književna enciklopedija” (2010.).

Vanjske poveznice

• http://vrgorac.blog.hr/2011/09/1629520510/bozica-brkan-osvojila-knjizevnu-nagradu-mate-raos.2.html
• Matica hrvatska, Vijenac br. 482/2012. Đuro Vidmarović: Poezija na govoru pred nestankom
• http://www.bozicabrkan.com/novinarska-nagrada-marko-polo-slavni-putopisac-i-bozici-brkan/