Visoke Ture: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 50: Redak 50:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Dom zu Gurk}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}



Posljednja izmjena od 4. studeni 2021. u 02:00

Visoke Ture
Visoke Ture, panorama
Visina Grossglockner 3798 m
Država / pokrajina Austrija (Tirol)
Italija (Južni Tirol)
Dio gorja Alpe
Koordinate 47°04′30″N 12°41′40″E / 47.075°N 12.69444°E / 47.075; 12.69444

Visoke Ture (njem. „Hohe Tauern”) je gorje u središnjim i istočnim Alpama koji je ujedno i prirodna granica između Austrije i Italije. Rasprostire se na rubnim južnim dijelovima austrijskih saveznih država Salzburg, Koruške i Istočni Tirol, te na sjeveru talijanske pokrajine Južnog Tirola. Najviši vrh Visokih Tura je Grossglockner visok 3798 metara.

Sjeverna strana vrha Grossglockner

Nacionalni park[uredi]

Karta NP Visokih Tura
Panorama skupine Venediger iz planinskog doma Alte Prager Hütte
Bivša kuća s kotačem za konopac za uspon na planinu Hocharn

Nacionalni park osnovan je 1971., ali je tek "zaživio" 1981. zaštitom vrha Grossglocknera u Koruškoj, a dovršen je tek 1994. god. priključivanjem dijelova Salzburga i Istočnog Tirola. Tako se nacionalni park Visoke Ture danas proteže nekih 100 kilometara kroz pokrajine Tirol, Korušku i Salzburg. Površinom od 1.834 četvornih kilometara to je najveći nacionalni park u Austriji, kao i najveći prirodni rezervat u Alpama[1]. Osobitosti parka su par ledenjaka (koji pokrivaju oko 135 km² parka), slapova i ledenih dolina. Središnje područje nacionalnog parka Hohe Tauern je jedno od posljednjih izvornih post-glacijalnih pejzaža središnje Europe koje je nastalo u geološki jedinstven način. Naime, tvrde stijene Tauernfenstera („Turski prozor”), otporne na eroziju ogromni su „tektonski prozor” kroz koji možemo baciti pogled u najdublje tektonske slojeve istočnih Alpa[2].

Flora i fauna su raznolike, a treba istaknuti da u parku obitavaju Alpski kozorozi, divokoze, bjeloglavi supovi, suri orlovi i još mnoge vrste, dok su nekada izumrle vrste, kao što su kostoberina i alpski svizac, uspješno ponovno naseljene.

Zbog svega toga je Austrija nominirala nacionalni park Visoke Ture za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2003. godine[2].

Vrhovi[uredi]

Pet najvećih vrhova Visokih Tura:

Vrh Visina
Grossglockner 3798 m
Grossvenediger 3666 m
Grosses Wiesbachhorn 3564 m
Dreiherrnspitze 3499 m
Rötspitze 3496

Izvori[uredi]

  1. The largest nature reserve of the Alps na hohetauern.at (engl.) Preuzeto 13. lipnja 2013.
  2. 2,0 2,1 National Park Visoke Ture na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 13. lipnja 2013.