More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Adolf von Baeyer (1905).jpg|mini|'''Adolf von Baeyer''']] | |||
'''Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer''' ([[Berlin]], [[31. listopada]] [[1835.]] - [[Starnberg]], [[20. kolovoza]] [[1917.]]), [[Njemačka|njemački]] [[kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1905.]] | '''Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer''' ([[Berlin]], [[31. listopada]] [[1835.]] - [[Starnberg]], [[20. kolovoza]] [[1917.]]), [[Njemačka|njemački]] [[kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1905.]] | ||
Posljednja izmjena od 8. travanj 2022. u 17:59
.jpg)
Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer (Berlin, 31. listopada 1835. - Starnberg, 20. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1905.
Rođen je u Berlinu 31. listopada 1835., gdje je studirao matematiku i fiziku. Prelazi u Heidelberg i studira kemiju kod Roberta Bunsena. Uglavnom je radio u laboratoriju Friedricha Kekuléa. Doktorirao je 1858. Bio je profesor u Strasbourgu 1871., a 1875. postaje profesor kemije na Sveučilištu u Münchenu.
Njegovi glavni uspjesi su sinteza i opis indiga, otkriće ftaleinskih boja i istraživanje poliacetilena, oksonijumskih soli i nitroznih mješavina. Prvi je predložio 1869. ispravnu formulu indola. Doprinos teorijskoj kemiji uključuje teoriju istezanja trostrukih veza i teoriju istezanja za karbonske prstenove. Tijekom 1872. eksperimentirao je fenolima i formaldehidom. Nobelovu nagradu za kemiju je dobio zbog "priznanja za njegov doprinos napretku organske kemije i kemijske industrije kroz rad na organskim bojama i hidroaromatskim jedinjenjima".
Nedovršeni članak Adolf von Baeyer koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.