Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
*{{eng oznaka}} [http://www.arbeiderpartiet.no/Kontakt/Information-in-English Službene Stranice] | *{{eng oznaka}} [http://www.arbeiderpartiet.no/Kontakt/Information-in-English Službene Stranice] | ||
* [http://www.nrk.no/nyheter/innenriks/valg/val_2007/resultat/?type=parti&id=ap#valresultat Rezultati izbora Laburističke stranke 2001. godine] | * [http://www.nrk.no/nyheter/innenriks/valg/val_2007/resultat/?type=parti&id=ap#valresultat Rezultati izbora Laburističke stranke 2001. godine] | ||
[[Kategorija:Politika Norveške]] | [[Kategorija:Politika Norveške]] | ||
[[Kategorija:Političke stranke]] | [[Kategorija:Političke stranke]] | ||
Posljednja izmjena od 29. studeni 2021. u 05:17
Laburistička stranka (norveški: Arbeiderpartiet, A/Ap) je socijaldemokratska[1] politička stranka u Norveškoj. Predstavlja glavnu opoziciju u parlamentu.Jonas Gahr Støre je trenutačni vođa stranke
Norveška laburistička stranka se službeno zalaže za socijaldemokratske ideje. Od 1930-ih joj je službeni slogan "rad za sve", a snažno se zalaže za izdašnu državu blagostanja, koju bi trebali financirati visoki porezi i carine.[2] Posljednjih dvadeset godina je stranka u ideološkom smislu počela skretati udesno, odnosno u smjeru socijalnog tržišnog gospodarstva koja uključuje privatizaciju državnog vlasništva i ukidanje progresivnog oporezivanje, u skladu s načelima ekonomskog liberalizma. Danas se izjašnjava i kao progresivna stranka koja se zalaže za načelo suradnje u unutrašnjoj i vanjskoj politici. Njen omladinski ogranak je Savez laburističke mladeži.
Osnovana je krajem 19. stoljeća i otada je stalno rasla po broju glasova i članova sve dok na izborima 1927. godine nije postala najveća i najjača stranka, što je ostala sve do današnjih dana. Te je godine prekinut i njen unutrašnji sukob vezan uz članstvo u Kominterni od 1919. od 1923. Nakon drugog svjetskog rata, odnosno 1945. pa sve do 1961 stranka je imala apsolutnu većinu u norveškom Parlamentu, što je bila prilična rijetkost za tadašnje europske države, i zbog čega se Norveška nazivala "jednostranačkom državom". Od 1935. godine, pak, u Norveškoj samo šesnaest godina premijer nije bio član Laburističke stranke. 1960-ih i početkom 1970-ih dominaciju Laburistička stranke je nagrizla opozicija sa ljevice, okupljene u Socijalističkoj narodnoj stranki. Od kraja 1970-ih je, pak, dominaciju nagrizla i desna opozicija, zbog čega se i sama Laburistička stranka pod Gro Harlem Brundtland okrenula udesno. Na izborima 2001. stranka je imala najgore rezultate od 1924. što ju je prisililo na daleko šire parlamentarne koalicije nego ranije.[2]
Radnička stranka je članica Progresivnog saveza i Stranke evropskih socijalista.