KUFER: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''KUFER'''-->'''KUFER''' (kratica od '''Kazališna udruga frustriranih redatelja''') postoji od [[2001.]] godine. Osnovale su je redateljice [[Dora Ruždjak]] i [[Franka Perković]], s ciljem promoviranja mladih kazališnih umjetnika.
KUFER''' (kratica od '''Kazališna udruga frustriranih redatelja''') postoji od [[2001.]] godine. Osnovale su je redateljice [[Dora Ruždjak]] i [[Franka Perković]], s ciljem promoviranja mladih kazališnih umjetnika.


Razlog osnivanju nalazile su u činjenici kako deseci glumaca i redatelja nakon završene [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademije dramske umjetnosti]] nemaju mogućnost realiziranja projekata koji bi im omogućili daljnji kreativni razvoj, već su prisiljeni na brojne kompromise kako bi donekle osigurali svoju kazališnu (a i životnu) egzistenciju.  Stoga je udruga zamišljena kao platforma mladih umjetnika koja nastoji pružiti priliku da se okupe, vođeni estetskim i/ili generacijskim kazališnim motivima, te da istraže svoje kreativne potencije u gotovo laboratorijskim uvjetima. Uz minimalnu financijsku potporu KUFER nudi neograničeno vrijeme pripreme predstava (neki projekti pripremani su više od godinu dana) te, što se čini izuzetno važno, pravo mladim ljudima na pogrešku. To znači da prioritetom ne smatraju krajnji rezultat – predstavu, već proces rada. Estetski dometi projekata iz tog su razloga vrlo raznoliki, no svi su im projekti jednako važni, jer im je zajednički motiv i cilj istraživanje kazališnih vokacija i mogućnosti jedne nove generacije. Iako upravo ta generacija glumaca i redatelja čini supstancu budućeg hrvatskog glumišta, oprezne kazališne institucije nisu je spremne same provjeriti i podržati, već čekaju da se, negdje, slučajno, sami od sebe, iskristaliziraju "''novi talenti''".  
Razlog osnivanju nalazile su u činjenici kako deseci glumaca i redatelja nakon završene [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademije dramske umjetnosti]] nemaju mogućnost realiziranja projekata koji bi im omogućili daljnji kreativni razvoj, već su prisiljeni na brojne kompromise kako bi donekle osigurali svoju kazališnu (a i životnu) egzistenciju.  Stoga je udruga zamišljena kao platforma mladih umjetnika koja nastoji pružiti priliku da se okupe, vođeni estetskim i/ili generacijskim kazališnim motivima, te da istraže svoje kreativne potencije u gotovo laboratorijskim uvjetima. Uz minimalnu financijsku potporu KUFER nudi neograničeno vrijeme pripreme predstava (neki projekti pripremani su više od godinu dana) te, što se čini izuzetno važno, pravo mladim ljudima na pogrešku. To znači da prioritetom ne smatraju krajnji rezultat – predstavu, već proces rada. Estetski dometi projekata iz tog su razloga vrlo raznoliki, no svi su im projekti jednako važni, jer im je zajednički motiv i cilj istraživanje kazališnih vokacija i mogućnosti jedne nove generacije. Iako upravo ta generacija glumaca i redatelja čini supstancu budućeg hrvatskog glumišta, oprezne kazališne institucije nisu je spremne same provjeriti i podržati, već čekaju da se, negdje, slučajno, sami od sebe, iskristaliziraju "''novi talenti''".  

Posljednja izmjena od 18. ožujak 2022. u 10:38

KUFER (kratica od Kazališna udruga frustriranih redatelja) postoji od 2001. godine. Osnovale su je redateljice Dora Ruždjak i Franka Perković, s ciljem promoviranja mladih kazališnih umjetnika.

Razlog osnivanju nalazile su u činjenici kako deseci glumaca i redatelja nakon završene Akademije dramske umjetnosti nemaju mogućnost realiziranja projekata koji bi im omogućili daljnji kreativni razvoj, već su prisiljeni na brojne kompromise kako bi donekle osigurali svoju kazališnu (a i životnu) egzistenciju. Stoga je udruga zamišljena kao platforma mladih umjetnika koja nastoji pružiti priliku da se okupe, vođeni estetskim i/ili generacijskim kazališnim motivima, te da istraže svoje kreativne potencije u gotovo laboratorijskim uvjetima. Uz minimalnu financijsku potporu KUFER nudi neograničeno vrijeme pripreme predstava (neki projekti pripremani su više od godinu dana) te, što se čini izuzetno važno, pravo mladim ljudima na pogrešku. To znači da prioritetom ne smatraju krajnji rezultat – predstavu, već proces rada. Estetski dometi projekata iz tog su razloga vrlo raznoliki, no svi su im projekti jednako važni, jer im je zajednički motiv i cilj istraživanje kazališnih vokacija i mogućnosti jedne nove generacije. Iako upravo ta generacija glumaca i redatelja čini supstancu budućeg hrvatskog glumišta, oprezne kazališne institucije nisu je spremne same provjeriti i podržati, već čekaju da se, negdje, slučajno, sami od sebe, iskristaliziraju "novi talenti".

Od 2001. do 2003. godine, KUFER koristi prostor velike dvorane bivše tvornice "Jedinstvo". 2004. godine voljom gradskih vlasti, taj je prostor pripao klubu "Močvara", pa su dovedeni u nezavidan položaj beskućnika. Budući da su im predstave izrazito nekomercijalnog karaktera, te da od prodaje ulaznica nisu u mogućnosti plaćati najam dvorane za igranje, opstanak ove družine bio je vrlo upitan. Ipak, od prosinca 2005. dobivaju privremeni smještaj i to u Zagrebačkom kazalištu mladih. No, početkom 2007. i predstavom Smrtoples ponovno započinju svoje neovisno putovanje po scenama različitih klubova, kazališnih dvorana...

Od 2001. do 2012. godine kroz KUFER-ove projekte prošlo je stotinjak uglavnom mladih glumaca, plesača i redatelja, te je producirano čak 25 kazališnih predstava koje su osvojile niz nagrada gostujući na gotovo svim domaćim i mnogim stranim festivalima. Izdvajaju se nagrade za predstavu Jutro Maria Kovača na Europskom festivalu ženskog kazališta u Finskoj u lipnju 2005. nagrada Marul za najbolju predstavu festivala koju je dobila Recesi i ja Olje Lozice na 21. Marulićevim danima, gostovanja na Festivalu Bunte Buhne u Stuttgartu, XII. Bienalu mladih umjetnika u Napulju, Mercosur festivalu u Argentini itd... U ovom razdoblju svoje prve režije imali su gotovo svi kasnije najetabliraniji hrvatski kazališni redatelji kao što su Oliver Frljić, Anica Tomić, Dario Harjaček, Renata Carola Gatica i Miran Kurspahić. Najčešće je pak režirao Mario Kovač, a među glumcima se sa najviše projekata ističu Ivana Krizmanić, Dean Krivačić i Zrinka Kušević.

2012. godine udrugu preuzimaju kazališna producentica Petra Glad i dramska spisateljica Vedrana Klepica. U tom periodu režira novi naraštaj hrvatskih redatelja kao što su Vedran Hleb i Helena Petković, a programski se uključuju i druge izvedbene umjetnosti pa je ostvaren i niz plesnih premijera.

2019. godine kazališnu udrugu preuzimaju dramski pisac i redatelj Ivan Penović i producentica Romana Brajša. Prva premijera novog vodstva KUFER-a bila je Dobar, loš, mrtav po priči Pavla Vrkljana i u režiji Ivana Planinića.

Do sada izvedene premijere[uredi]

1. Janko Polić Kamov: Tragedija mozgova

2. Miroslav Krleža: Adam i Eva

3. R. de Obaldia: Gospodin Klebs i Rosalie

4. Fernando Pessoa: Mornar

5. David Ives: Karlovac (K)raj na zemlji

6. Ksaver Šandor Gjalski/T.Pavković: U noći

7. Jutro (po motivima 4.48 Psihoza, Sarah Kane)

8. D. Ruždjak/F. Perković: Ogledalo (izbor iz poezije i proze Tina Ujevića)

9. Ivan Vidić: Groznica

10. Maja Sviben: Točka izvorišta

11. Maria Irena Fornes: Blato

12. Claire Dowie: Smrtoples

13. Jelena Kovačić/Anica Tomić: Imitatori glasova (po motivima zbirke T. Bernharda)

14. Elfrida Jelinek: Pijanistica

15. Renata Carola Gatica / Hana Veček : Argentina

16. Mario Kovač: O iskrenosti ili odgovornost kapitala

17. Heiner Muller: Zadatak

18. Friedrich Schiller: Maria Stuart

19. Borna Armanini: Pasje godine

20. Rafael Spregelburd: Ekstravagancija

21. Olja Lozica: Reces i Ja

22. Ivana Čoh: Grešnici

23. Tomislav Zajec: Svinje

24. Miroslav Krleža: Latinovicz, povratak

25. Vedrana Klepica: Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak nekog tvorničkog postrojenja

26. Ivica Boban: Samo bez emocija

27. Marguerite Duras: Bolest smrti

28. Rona Žulj: Irina duša je kao skupocjeni klavir (po motivima A.P. Čehova)

29. Vedrana Klepica: Tragična smrt ekonomskog analitičara

30. Nina Gojić/Vedran Hleb: Svratište kod Alberta C.

31. Miran Kurspahić: Potop

32. Grupa autora: Projekt višegodišnjeg nasada jabuka

33. Vedrana Klepica: Idi negdje drugdje

34. Miran Kurpsahić: Teror Tolerancije

35. Nastasja Štefanić: Rapsodija za tri glave, šest stopala i deset ruku

36. Kristina Kegljen, Ivan Penović, Ivana Vuković: Točno u podne

37. Nastasja Štefanić: Viola, ja i nas dvije

38. Pavle Vrkljan, Nikolina Bogdanović, Luka Vlašić, Ivana Vuković: Dobar, loš, mrtav (Koprodukcija sa KunstTeatar)

39. Ivana Vuković: Marta i sedam strahova (Koprodukcija sa KunstTeatar u suradnji s udrugom BoliMe)

40. Aleksandar Švabić: Smrt u diskoteci (Koprodukcija sa KunstTeatar)

41. Nikolina Rafaj: Memorija (svijeta) je puna (Koprodukcija sa KunstTeatar)