Saljut 1: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
||
| Redak 48: | Redak 48: | ||
<!--| prostorna_razlucivost = {{{Spatial Resolution|}}}--> | <!--| prostorna_razlucivost = {{{Spatial Resolution|}}}--> | ||
| razlucivost_slike = | | razlucivost_slike = | ||
| ref = <ref name=ref2>{{ | | ref = <ref name=ref2>{{Citiranje web|url=http://www.aerospaceguide.net/spacestation/salyut1.html|title="Salyut 1"|language=Engleski}} aerospaceguide.net (4. svibnja 2011.)</ref><ref name=ref3>{{Citiranje web|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1971-032A|title="Salyut 1"|language=Engleski}} nssdc.gsfc.nasa.gov (4. svibnja 2011.)</ref> | ||
|}} | |}} | ||
'''Saljut 1 (DOS-1)''' ([[Ruski jezik|rus]]. ''Салют-1''), prva [[svemirska postaja]] u [[Zemlja|Zemljinoj]] orbiti, iz programa [[Saljut]]. Lansirao ju je [[Sovjetski Savez]] 19. travnja 1971. pomoću rakete [[Proton-K]] iz kozmodroma u [[Bajkonur]]u. Prva tročlana posada na postaju je trebala doći letjelicom [[Sojuz 10]] no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti s postajom. | '''Saljut 1 (DOS-1)''' ([[Ruski jezik|rus]]. ''Салют-1''), prva [[svemirska postaja]] u [[Zemlja|Zemljinoj]] orbiti, iz programa [[Saljut]]. Lansirao ju je [[Sovjetski Savez]] 19. travnja 1971. pomoću rakete [[Proton-K]] iz kozmodroma u [[Bajkonur]]u. Prva tročlana posada na postaju je trebala doći letjelicom [[Sojuz 10]] no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti s postajom. | ||
Druga posada u [[Sojuz 11|Sojuzu 11]] uspješno je pristala za postaju i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela je posada poginula tijekom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.<ref name=ref1>{{ | Druga posada u [[Sojuz 11|Sojuzu 11]] uspješno je pristala za postaju i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela je posada poginula tijekom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.<ref name=ref1>{{Citiranje web|url=http://www.astronautix.com/craft/salyut1.htm|title="Salyut 1 "|language=engleski}} astronautix.com (4. svibnja 2011.)</ref> Misija je nakon nesreće privremeno suspendirana te je postaja nakon 6 mjeseci namjerno deorbitirana. | ||
=== Struktura === | === Struktura === | ||
Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 06:25
| Saljut 1 (DOS-1) | |
 Saljut 1 (lijevo) i letjelica Sojuz (desno) | |
| Tip misije | Svemirska postaja |
|---|---|
| Datum lansiranja | 19. travnja 1971.; 01:40:00 UTC |
| Trajanje misije | 175 dana (362 orbite) |
| Pad iz orbite | 11. listopada 1971. |
| Masa | 18.425 kg |
| Reference | |
<ref name=ref2>{{
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}}, aerospaceguide.net (4. svibnja 2011.)</ref><ref name=ref3>{{
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}}, nssdc.gsfc.nasa.gov (4. svibnja 2011.)</ref> | |
Saljut 1 (DOS-1) (rus. Салют-1), prva svemirska postaja u Zemljinoj orbiti, iz programa Saljut. Lansirao ju je Sovjetski Savez 19. travnja 1971. pomoću rakete Proton-K iz kozmodroma u Bajkonuru. Prva tročlana posada na postaju je trebala doći letjelicom Sojuz 10 no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti s postajom.
Druga posada u Sojuzu 11 uspješno je pristala za postaju i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela je posada poginula tijekom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.<ref name=ref1>{{
- if:
||
|Citiranje web},
]]}}, astronautix.com (4. svibnja 2011.)</ref> Misija je nakon nesreće privremeno suspendirana te je postaja nakon 6 mjeseci namjerno deorbitirana.
Struktura[uredi]
Sovjeti su Saljut 1 opisali kao testnu svemirsku postaju<ref>Fotografija Saljuta 1 iz Sojuza 11</ref> koja će poslužiti kao laboratorij za znanstvena istraživanja i eksperimente. Svemirska postaja je opisana kao 20 m dug cilindar s makimalnih 4 m u promjeru. Posada je na raspolaganju imala 99 m3 prostora na raspolaganju, a masa postaje je bila 18.425 kg. Od više odjeljaka, tri su bila ispunjena atmosferom (ukupno 100 m3), a dva su bila na raspolaganju astronautima.
Transferni odjeljak[uredi]
Ovaj dio svemirske postaje je bio izravno povezan s Sojuzom. Bio je stožastog oblika, s 2 m u promjeru na prednjem i 3 m u promjeru na stražnjem dijelu.
Glavni odjeljak[uredi]
Drugi, glavi odjeljak je imao oko 4 m u promjeru. Na snimkama se vidi da je bilo dovoljno mjesta u njemu za 8 veliki stolaca (7 ispred radnih konzola), više kontrolnih panela i 20 prozora.
Pomoćni odjeljci[uredi]
Treći odjeljak je sadržavao kontrolnu i komunikacijsku opremu, napajanje, sustav za održavanje života i pomoćnu opremu.
Četvrti odjeljak je sadržavao motore, njihovu kontrolnu opremu.
Saljut je sadržavao pomoćne kemijske baterije, rezerve kisika i vode i njihov regeneracijske sustave. Na postaju su bili namontirana dva seta solarnih panela, radijatori i sustavi za usmjeravanje i kontrolu postaje.
Orion 1 Svemirski Teleskop[uredi]
Orion 1 Svemirski Teleskop je dizajnirao Grigor Gurzadjan s zvjezranice Bjurakana iz Armenije. Teleskop je bio postavljen na Saljut 1 i omogućavao je snimanje UV spektra između 2000 i 3800 A°. Teleskop je imao promjer zrcala od 280 mm i fokus od 1400 mm, a optičkim sustav je bio modificirana Schmidtova kamera.
Izvori[uredi]
Literatura[uredi]
- Grujica S. Ivanovich, Salyut - The First Space Station - Triumph and Tragedy, Springer 2008., ISBN 978-0-387-73585-6 nevaljani ISBN