Razlika između inačica stranice »Napad na kolonu JNA u Sarajevu«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
|jačina3 = | |jačina3 = | ||
|posljedice1 = | |posljedice1 = | ||
|posljedice2 = '''JNA'''<br>6<ref name="b92"/>-42 poginulih<ref name="reuters">{{ | |posljedice2 = '''JNA'''<br>6<ref name="b92"/>-42 poginulih<ref name="reuters">{{Citiraj web| publisher=[[Reuters]]| url=http://in.reuters.com/article/2011/03/07/idINIndia-55380420110307| title=Austria won't send Bosnia general to Serbia| date=7. ožujka 2011.| accessdate=7. ožujka 2011.}}</ref><br> | ||
71 ozljeđen, 215 zarobljeno | 71 ozljeđen, 215 zarobljeno | ||
|posljedice3 = | |posljedice3 = | ||
| Redak 23: | Redak 23: | ||
}} | }} | ||
'''Napad na kolonu JNA u Sarajevu''', znan i kao '''Incident u Dobrovoljačkoj ulici''', odnosi se na događaje 2. i 3. svibnja 1992. tijekom [[Rat u BiH|rata u Bosni i Hercegovini]] kada je [[Armija Republike Bosne i Hercegovine]] napala konvoj vojnika [[JNA]] koji je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju. Nakon tog sukoba, 215 pripadnika JNA je zarobljeno. Motiv je bio razmijeniti te vojnike za predsjednika [[Alija Izetbegović|Aliju Izetbegovića]], kojeg je dan prije JNA zarobila kada se vraćao s mirovne konferencije na sarajevskom aerodromu.<ref>{{ | '''Napad na kolonu JNA u Sarajevu''', znan i kao '''Incident u Dobrovoljačkoj ulici''', odnosi se na događaje 2. i 3. svibnja 1992. tijekom [[Rat u BiH|rata u Bosni i Hercegovini]] kada je [[Armija Republike Bosne i Hercegovine]] napala konvoj vojnika [[JNA]] koji je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju. Nakon tog sukoba, 215 pripadnika JNA je zarobljeno. Motiv je bio razmijeniti te vojnike za predsjednika [[Alija Izetbegović|Aliju Izetbegovića]], kojeg je dan prije JNA zarobila kada se vraćao s mirovne konferencije na sarajevskom aerodromu.<ref>{{Citiraj web| publisher=New York Times| url=http://www.nytimes.com/1992/05/03/world/sarajevo-s-center-erupts-in-war-weakening-yugoslav-truce-effort.html?scp=1&sq=sarajevo%20may%203%201992&st=cse| author=John F. Burns| title=Sarajevo's Center Erupts in War, Weakening Yugoslav Truce Effort| date=3. svibnja 1992.| accessdate=7. ožujka 2011.}}</ref> | ||
Događaj je ostao razvikan u [[srbija]]nskim medijima te se negdje smatra [[ratni zločin|ratnim zločinom]], iako prema [[međunarodno pravo|međunarodnom pravu]] naoružani vojnici umiješani u sukob ne mogu biti zaštićena grupa. Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnice protiv nekoliko zapovjednika za taj slučaj i navelo brojku od 42 poginulih vojnika. Međutim, general [[Milutin Kukanjac]], koji je tada zapovijedao konvojem JNA koji je prolazio kroz Dobrovoljačku ulicu, izjavio je da je samo 6 poginulo u napadu.<ref name="b92">{{ | Događaj je ostao razvikan u [[srbija]]nskim medijima te se negdje smatra [[ratni zločin|ratnim zločinom]], iako prema [[međunarodno pravo|međunarodnom pravu]] naoružani vojnici umiješani u sukob ne mogu biti zaštićena grupa. Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnice protiv nekoliko zapovjednika za taj slučaj i navelo brojku od 42 poginulih vojnika. Međutim, general [[Milutin Kukanjac]], koji je tada zapovijedao konvojem JNA koji je prolazio kroz Dobrovoljačku ulicu, izjavio je da je samo 6 poginulo u napadu.<ref name="b92">{{Citiraj web| publisher=B92| url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=03&dd=05&nav_category=64&nav_id=497006| title=Sarajevo ogorčeno zbog Divjaka| date=5. ožujka 2011.| accessdate=7. ožujka 2011.}}</ref> | ||
==Kontroverze== | ==Kontroverze== | ||
Kada je srbijansko Tužiteljstvo pokrenulo kaznene prijave protiv nekolicine Bošnjaka, [[Haris Silajdžić]] i [[Željko Komšić]] održali su sastanak s Tatjanom Ljujić-Mijatović, Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Ejupom Ganićem, te zaključili da je Srbija prekršila Rimski dogovor jer nije tražila mišljenje [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] (ICTY) prije podnošenja istrage.<ref>{{ | Kada je srbijansko Tužiteljstvo pokrenulo kaznene prijave protiv nekolicine Bošnjaka, [[Haris Silajdžić]] i [[Željko Komšić]] održali su sastanak s Tatjanom Ljujić-Mijatović, Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Ejupom Ganićem, te zaključili da je Srbija prekršila Rimski dogovor jer nije tražila mišljenje [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] (ICTY) prije podnošenja istrage.<ref>{{Citiraj web|last=Mackic|first=Erna|title=Serbian Probe into JNA Deaths Alarms Bosnians|url=http://www.balkaninsight.com/en/main/news/18366/|publisher=Balkan Investigative Reporting Network}}</ref> | ||
Tužiteljstvo je izdalo tjeralice za 19 bošnjačkih zapovjednika, no [[Ejup Ganić]], koji se također našao na popisu, odbacio je optužbe jer je zarobljavanje JNA osoblja potaknuto spašavanjem zarobljenog Izetbegovića.<ref>{{cite news|last=Vasovic|first=Aleksandar|title=Serbia charges 19 Bosnian officials with war crimes|url=http://www.reuters.com/article/idUSLQ582113|publisher=Reuters | date=26. veljače 2009-}}</ref> 2010., Ganić je priveden u [[London]]u zbog tjeralice, ali je ubrzo oslobođen jer je sudac Timothy Workman donio presudu prema kojoj je cijeli postupak "politički motiviran" jer je JNA bila neprijateljska vojska koja je ratovala protiv Bosne i Hercegovine, te je stoga bila "legitimna meta".<ref>{{ | Tužiteljstvo je izdalo tjeralice za 19 bošnjačkih zapovjednika, no [[Ejup Ganić]], koji se također našao na popisu, odbacio je optužbe jer je zarobljavanje JNA osoblja potaknuto spašavanjem zarobljenog Izetbegovića.<ref>{{cite news|last=Vasovic|first=Aleksandar|title=Serbia charges 19 Bosnian officials with war crimes|url=http://www.reuters.com/article/idUSLQ582113|publisher=Reuters | date=26. veljače 2009-}}</ref> 2010., Ganić je priveden u [[London]]u zbog tjeralice, ali je ubrzo oslobođen jer je sudac Timothy Workman donio presudu prema kojoj je cijeli postupak "politički motiviran" jer je JNA bila neprijateljska vojska koja je ratovala protiv Bosne i Hercegovine, te je stoga bila "legitimna meta".<ref>{{Citiraj web|url=http://www.judiciary.gov.uk/NR/rdonlyres/63FBA6BB-59F4-4BAF-BA78-95FED04AAEC2/0/serbiavganic27072010.pdf|title=The Government of the Republic of Serbia vs. Ejup Ganić|last=Workman|first=Timothy|date=27. srpnja 2010.|publisher=City of Westminster Magistrates’ Court|page=3|language=English|accessdate=4. ožujka 2011.}}</ref> | ||
[[Međunarodni sud pravde]] također je 2003. odbacio slučaj jer to djelo Armije BiH nije predstavljalo kršenje zakona.<ref>{{ | [[Međunarodni sud pravde]] također je 2003. odbacio slučaj jer to djelo Armije BiH nije predstavljalo kršenje zakona.<ref>{{Citiraj web|last=Gutman|first=Roy|title=Serbia pursues Ejup Ganic for war crimes. Or is it a vendetta?|url=http://www.csmonitor.com/World/Europe/2010/0412/Serbia-pursues-Ejup-Ganic-for-war-crimes.-Or-is-it-a-vendetta|publisher=Christian Science Monitor}}</ref> | ||
Godine 2011. [[Jovan Divjak]] je priveden u [[Beč]]u zbog identične tjeralice. Međutim, Austrija je odbila predati ga Srbiji.<ref name="reuters"/> | Godine 2011. [[Jovan Divjak]] je priveden u [[Beč]]u zbog identične tjeralice. Međutim, Austrija je odbila predati ga Srbiji.<ref name="reuters"/> | ||
Godine 2003. ICTY je zaključio da nema nikakvog razloga za kaznenu prijavu protiv Divjaka.<ref>{{ | Godine 2003. ICTY je zaključio da nema nikakvog razloga za kaznenu prijavu protiv Divjaka.<ref>{{Citiraj web|title=RULES OF THE ROAD: NO GROUNDS FOR PROSECUTION OF GENERAL DIVJAK | ||
|url=http://www.sense-agency.com/icty/rules-of-the-road-no-grounds-for-prosecution-of-general-divjak.29.html?news_id=12580&cat_id=1| publisher=Sense Agency| date=3. ožujka 2011.| accessdate=7. ožujka 2011.}}</ref> | |url=http://www.sense-agency.com/icty/rules-of-the-road-no-grounds-for-prosecution-of-general-divjak.29.html?news_id=12580&cat_id=1| publisher=Sense Agency| date=3. ožujka 2011.| accessdate=7. ožujka 2011.}}</ref> | ||
Postoji sačuvan audio materijal naređenja da se kolona napadne. <ref>{{ | Postoji sačuvan audio materijal naređenja da se kolona napadne. <ref>{{Citiraj web|title=O Ganićevoj odgovornosti|url=http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/135/Hronika/543311/O+Gani%C4%87evoj+odgovornosti.html}}</ref> | ||
== Vidi također == | == Vidi također == | ||
Inačica od 02:45, 1. prosinca 2021.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob
Napad na kolonu JNA u Sarajevu, znan i kao Incident u Dobrovoljačkoj ulici, odnosi se na događaje 2. i 3. svibnja 1992. tijekom rata u Bosni i Hercegovini kada je Armija Republike Bosne i Hercegovine napala konvoj vojnika JNA koji je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju. Nakon tog sukoba, 215 pripadnika JNA je zarobljeno. Motiv je bio razmijeniti te vojnike za predsjednika Aliju Izetbegovića, kojeg je dan prije JNA zarobila kada se vraćao s mirovne konferencije na sarajevskom aerodromu.[1]
Događaj je ostao razvikan u srbijanskim medijima te se negdje smatra ratnim zločinom, iako prema međunarodnom pravu naoružani vojnici umiješani u sukob ne mogu biti zaštićena grupa. Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnice protiv nekoliko zapovjednika za taj slučaj i navelo brojku od 42 poginulih vojnika. Međutim, general Milutin Kukanjac, koji je tada zapovijedao konvojem JNA koji je prolazio kroz Dobrovoljačku ulicu, izjavio je da je samo 6 poginulo u napadu.[2]
Kontroverze
Kada je srbijansko Tužiteljstvo pokrenulo kaznene prijave protiv nekolicine Bošnjaka, Haris Silajdžić i Željko Komšić održali su sastanak s Tatjanom Ljujić-Mijatović, Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Ejupom Ganićem, te zaključili da je Srbija prekršila Rimski dogovor jer nije tražila mišljenje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) prije podnošenja istrage.[3]
Tužiteljstvo je izdalo tjeralice za 19 bošnjačkih zapovjednika, no Ejup Ganić, koji se također našao na popisu, odbacio je optužbe jer je zarobljavanje JNA osoblja potaknuto spašavanjem zarobljenog Izetbegovića.[4] 2010., Ganić je priveden u Londonu zbog tjeralice, ali je ubrzo oslobođen jer je sudac Timothy Workman donio presudu prema kojoj je cijeli postupak "politički motiviran" jer je JNA bila neprijateljska vojska koja je ratovala protiv Bosne i Hercegovine, te je stoga bila "legitimna meta".[5]
Međunarodni sud pravde također je 2003. odbacio slučaj jer to djelo Armije BiH nije predstavljalo kršenje zakona.[6]
Godine 2011. Jovan Divjak je priveden u Beču zbog identične tjeralice. Međutim, Austrija je odbila predati ga Srbiji.[7]
Godine 2003. ICTY je zaključio da nema nikakvog razloga za kaznenu prijavu protiv Divjaka.[8]
Postoji sačuvan audio materijal naređenja da se kolona napadne. [9]
Vidi također
Izvori
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Vasovic, Aleksandar (26. veljače 2009-). "Serbia charges 19 Bosnian officials with war crimes". Reuters. http://www.reuters.com/article/idUSLQ582113
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorreuters - ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web