Razlika između inačica stranice »Knjiga proroka Henoka«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Knjiga proroka Henoka''', [[Stari zavjet|starozavjetna]] [[apokrifi|apokrifna knjiga]] koja nije dijelom kršćanskog i židovskog kanona, ali je sačuvana u kanonu [[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|Etiopske pravoslavne Crkve]]. Autorstvo knjige pripisano je [[Henok]]u, sedmom patrijarhu, a napisana je u [[2. stoljeće pr. Kr.|2.]] ili [[1. stoljeće pr. Kr.|1. stoljeću pr. Kr.]]<ref>Laurence, Richard, str. 14.-15.</ref> | |||
Unatoč tomu što nije dio židovskog, kao ni kršćanskog kanona, predstavljala je vrlo utjecajan izvor za rane [[judaizam|židovske]] i [[kršćanstvo|kršćanske mislioce]]. Neke od poznatih tema, poput [[pali anđeo|palih anđela]], [[uskrsnuće|uskrsnuća]] i [[Sudnji dan|Sudnjeg dana]], prvi put su se pojavile upravo u ovome djelu. | Unatoč tomu što nije dio židovskog, kao ni kršćanskog kanona, predstavljala je vrlo utjecajan izvor za rane [[judaizam|židovske]] i [[kršćanstvo|kršćanske mislioce]]. Neke od poznatih tema, poput [[pali anđeo|palih anđela]], [[uskrsnuće|uskrsnuća]] i [[Sudnji dan|Sudnjeg dana]], prvi put su se pojavile upravo u ovome djelu. | ||
Trenutačna izmjena od 10:57, 22. ožujka 2022.
Knjiga proroka Henoka, starozavjetna apokrifna knjiga koja nije dijelom kršćanskog i židovskog kanona, ali je sačuvana u kanonu Etiopske pravoslavne Crkve. Autorstvo knjige pripisano je Henoku, sedmom patrijarhu, a napisana je u 2. ili 1. stoljeću pr. Kr.[1]
Unatoč tomu što nije dio židovskog, kao ni kršćanskog kanona, predstavljala je vrlo utjecajan izvor za rane židovske i kršćanske mislioce. Neke od poznatih tema, poput palih anđela, uskrsnuća i Sudnjeg dana, prvi put su se pojavile upravo u ovome djelu.
Povijest
Henokova knjiga predstavlja jedna od najvećih sačuvanih pseudoepigrafskih djela; bila je štovana sve do 4. stoljeća kada je proglašena apokrifom, izbačena iz kanona i prepuštena zaboravu. Međutim, u 2. stoljeću Irenej i Klement Aleksandrijski nisu dovodili u pitanje njenu svetu narav, dapače, pozivali su se na njene odlomke. Origen ovoj knjizi također pripisuje vjerodostojnost, ali poput Tertulijana, naglašava kako to djelo nije jednoglasno prihvaćeno od strane Crkve.[2]
Henokova knjiga je bila gotovo tisuću godina Europljanima gotovo nepoznata, izuzmemo li fragmente koje je sačuvao Georgius Syncellus (oko 792.). No usprkos tome snažno je utjecala na kršćansku tradiciju, jer većina kršćanskih vjerovanja o raju, paklu, anđelima i demonima, potječe upravo iz tog djela.
Knjiga proroka Henoka bila bi zauvjek izgubljena da slučajno nije završila u kanonu Etiopske pravoslavne Crkve. Naime, oko 500. godine ta je drevna hebrejska knjiga prevedena iz ranijeg grčkog prijevoda na etiopski jezik. Knjigu je 1773. godine u Abesiniji otkrio škotski istraživač James Bruce i donio jedan njen primjerak u Englesku.[3] Godine 1821. preveo ju je na engleski i predstavio javnosti dr. Richard Laurence, nadbiskup Cashela. Izazvala je veliku pozornost europske javnosti te je uskoro prevedena i na druge europske jezike.
Sadržaj
Bilješke
Literatura
- Laurence, Richard, Knjiga proroka Henoka, TELEdisk, Zagreb, 2002. ISBN 953-7039-04-8
Nedovršeni članak Knjiga proroka Henoka koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.