Razlika između inačica stranice »Orejón«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bmz) Oznaka: poveznice na razdvojbe |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Orejón''' (/=uhonje/, Coto), indijansko pleme u prašumama uz rijeke [[Yanayacu]], [[Sucusari]], [[Algodón]] i [[Putumayo]] u [[peru]]anskom departmanu Loreto, u distriktima Mazan, Napo, Putumayo i pebas. Jezično se klasificiraju porodici [[tucanoan|tukano]]. | |||
Orejóni su su svoje ime dobili po velikim kolutovima koje nose u uglavljene u [[uho|ušima]], dok sami sebe nazivaju Maijuna<ref>[http://www.peruecologico.com.pe/etnias_orejon.htm Orejón]</ref>. Prve misije među njima utemeljuju rimokatolički misionari 1680.-tih godina, ali ih oni 1720.-tih napuštaju iz straha da ne padnu u roblje. Sredinom 18.-tog stoljeća kao i kasnnog 19. i ranog 20.-tog stoljeća pogodilo ih je nekoliko [[epidemija]], pa im je broj [[1925.]] sveden na oko 500. | Orejóni su su svoje ime dobili po velikim kolutovima koje nose u uglavljene u [[uho|ušima]], dok sami sebe nazivaju Maijuna<ref>[http://www.peruecologico.com.pe/etnias_orejon.htm Orejón]</ref>. Prve misije među njima utemeljuju rimokatolički misionari 1680.-tih godina, ali ih oni 1720.-tih napuštaju iz straha da ne padnu u roblje. Sredinom 18.-tog stoljeća kao i kasnnog 19. i ranog 20.-tog stoljeća pogodilo ih je nekoliko [[epidemija]], pa im je broj [[1925.]] sveden na oko 500. | ||
Trenutačna izmjena od 18:18, 20. ožujka 2022.
Orejón (/=uhonje/, Coto), indijansko pleme u prašumama uz rijeke Yanayacu, Sucusari, Algodón i Putumayo u peruanskom departmanu Loreto, u distriktima Mazan, Napo, Putumayo i pebas. Jezično se klasificiraju porodici tukano.
Orejóni su su svoje ime dobili po velikim kolutovima koje nose u uglavljene u ušima, dok sami sebe nazivaju Maijuna[1]. Prve misije među njima utemeljuju rimokatolički misionari 1680.-tih godina, ali ih oni 1720.-tih napuštaju iz straha da ne padnu u roblje. Sredinom 18.-tog stoljeća kao i kasnnog 19. i ranog 20.-tog stoljeća pogodilo ih je nekoliko epidemija, pa im je broj 1925. sveden na oko 500.
Slično drugim šumskim zajednicama supsistencija im počiva na lovačkoj i hortikulturnoj ekonomiji, a u novije vrijeme i potraga za poslom u civilizaciji, što je rezultiralo da postaju dvojezični u quechua ili španjolskom jeziku, kao i porastom ženidbi van matične plemenske zajednice[2].
Populacija iznosi 228 (1933)