Razlika između inačica stranice »Siniša Glavašević«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bny)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Siniša Glavašević'''-->{{Infookvir životopis  
{{Infookvir životopis  
| ime            = Siniša Glavašević
| ime            = Siniša Glavašević
| slika          = Siniša Glavašević.jpg
| slika          = Siniša Glavašević.jpg

Trenutačna izmjena od 08:19, 14. travnja 2022.

Siniša Glavašević
Siniša Glavašević
Fotografija Siniše Glavaševića u Spomen domu Ovčara.
Rođenje 4. studenoga 1960., Vukovar, Hrvatska
Smrt 20. studenoga 1991., Ovčara, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po novinar, publicist
Portal o životopisima

Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik kojega su ubile srpske paravojne postrojbe tijekom bitke za Vukovar. Smatra se simbolom hrvatskog ratnog novinarstva te jednim od heroja Domovinskog rata[1] za što je posmrtno odlikovan 2011. godine.[2]

Životopis

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,[3] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju.[4] Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.[5] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.[6] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.[5]

Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju.

Pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine[5] na Mirogoju u Zagrebu,[6] 14. ožujka 1997. godine.

Bio je oženjen Majdom s kojom ima sina Bojana.

Priče iz Vukovara

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.[7] Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.[4] Knjiga Priče iz Vukovara izdana je u četiri izdanja Matice hrvatske u biblioteci Posebna izdanja (1. izd. 1992., 2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2019.). Godine 2009. Priče iz Vukovara objavljene su u izdanju Ogranka Matice hrvatske Vukovar (urednik: Mladen Kušec).[8] Godine 2011. Priče iz Vukovara objavljene su u izdanju 24sata.[9] Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006. godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić, Croata Esperantista Unuigo-Esperanto Societo „Liberiga stelo", Zagreb-Osijek, 1993.; Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić, Hrvatski esperantski savez, Zagreb, 2006.).[1] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Verlag Kleine Schritte, Trier, 1994.).[10] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine,[11] a prevela ju je Tamara Budimir.[1][12] Godine 2001. objavljen je CD Priče iz Vukovara: ratna izvješća (79 min., Orfej-HRT, Zagreb).[13] Glumac Pere Eranović po Glavaševićevim Pričama stvorio je monodramu Priče iz Vukovara čija je premijera bila 14. studenoga 2015. godine (HNK Split, Scena 55).[14]

Zaustavljeni glas

Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.[15][16] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera koji su ubijeni na Ovčari,[17] a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.[18]

Priznanja i spomen

  • 2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović. Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine u čast lika i djela hrvatskoga pjesnika, književnika i novinara Luke Brajnovića, "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[19]
  • Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad - to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
  • U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola preimenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.[20]
  • Njegova spomen poprsja nalaze se ispred Osnovne škole Siniše Glavaševića i Hrvatskoga radija Vukovar.[21][22]
  • Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine.[23] Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.[24]
  • Godine 2012. u zagrebačkoj gradskoj četvrti Peščenica-Žitnjak jedna ulica imenovana je po njemu, Ulica Siniše Glavaševića.[25]
  • Spomen ploča s imenima hrvatskih novinara, snimatelja i tehničara ubijenim u Domovinskome ratu na kojoj je i ime Siniše Glavaševića postavljena je na zgradi Hrvatskog novinarskog doma u Zagrebu.[26]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Gradska knjižnica Vukovar: Priče iz Vukovara, preuzeto 24. siječnja 2017.
  2. ↑ Odluka o posmrtnom odlikovanju Siniše Glavaševića Redom kneza Domagoja s ogrlicom, narodne-novine.nn.hr, NN 153/2011, pristupljeno 16. travnja 2017.
  3. ↑ Ponosni učenici Glavaševićeve škole uče o njegovu životu i djelu. (izvorno s www.vukovarske-novine.com) // Braniteljski portal – www.braniteljski-portal.hr, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a "Tvrđava-Knin", Knin., preuzeto 20. studenoga 2010.
  4. ↑ 4,0 4,1 Matica hrvatska: Autori: Siniša Glavašević, preuzeto 24. siječnja 2017.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Vukovarske novine: Sjećanja ratnih novinarki legendarnoga Hrvatskog radija Vukovar, preuzeto 10. prosinca 2011.
  6. ↑ 6,0 6,1 Hrvatski radio Vukovar: O nama. Domovinski rat, preuzeto 24. siječnja 2017.
  7. ↑ Ivana Simić Bodrožić, Priča o Siniši Glavaševiću, Večernji list, 20. studenoga 2011., preuzeto 24. siječnja 2017.
  8. ↑ Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. - 2017. 13. Novinarsko-književnički susret Grad – to ste Vi, pilar.hr, , pristupljeno 3. prosinca 2019.
  9. ↑ Ratne priče Siniše Glavaševića prvi put na kioscima!, 24sata.hr, 14.studenoga 2011., pristupljeno 16. travnja 2017.
  10. ↑ Penava, Šimun, Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu // Scrinia slavonica, br. 3. (2003.), str. 714.-728. (Hrčak)
  11. ↑ Vjesnik: Rat u književnosti, preuzeto 14. studenoga 2011.
  12. ↑ Denis Derk, Glavašević nakon dvadeset godina preveden na engleski, Večernji list, 16. listopada, 2011., preuzeto 14. studenoga 2011.
  13. ↑ Priče iz Vukovara : ratna izvješća / Siniša Glavašević, katalog.kgz.hr, pristupljeno 16. travnja 2017.
  14. ↑ Autorski projekt Pere Eranovića Priče iz Vukovara, hnk-split.hr, pristupljeno 3. prosinca 2019.
  15. ↑ grad-knin.net: "Zaustavljeni glas" - priča je o Siniši..., preuzeto 14. studenoga 2011.
  16. ↑ Interfilm: Zaustavljeni glas, preuzeto 16. studenog 2011.
  17. ↑ Marko Bregović, Glas savjesti i slobode, Vijenac, br. 461, 3. studenoga 2011., preuzeto 24. siječnja 2017.
  18. ↑ art-kino.org: Zaustavljeni glas - 20. Dani hrvatskog filma, preuzeto 14. studenoga 2011.
  19. ↑ (šp.) Premio Luka Brajnovic, Universidad de Navarra, pristupljeno 10. travnja 2015.
  20. ↑ OŠ Siniše Glavaševića: Preimenovanje Pete osnovne škole u Osnovnu školu Siniše Glavaševića, preuzeto 14. studenoga 2011.
  21. ↑ Vukovar: Ispred osnovne škole otkrivena bista Siniše Glavaševića, index,hr, Glas Slavonije, 8. studenoga 2008., pristupljeno 25. travnja 2015.
  22. ↑ Milan Paun, Vijenci podno biste Siniše Glavaševića, Hrvatski radio Vukovar, 20. studenoga 2012., pristupljeno 25. travnja 2015.
  23. ↑ Odluka o posmrtnom odlikovanju Siniše Glavaševića Redom kneza Domagoja s ogrlicom, narodne-novine.nn.hr, NN 153/2011, pristupljeno 16. travnja 2017.
  24. ↑ Ured Predsjednika Republike Hrvatske: 15. 11. 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. studenoga 2011.), preuzeto 16. travnja 2017.
  25. ↑ Gradska skupština Grada Zagreba: Zaključak o imenovanju javnoprometnih površina I., 28. veljače 2012., zagreb.hr, pristupljeno 13. kolovoza 2020.
  26. ↑ Dan sjećanja na žrtvu Vukovara: Predstavnici HND-a položit će vijenac za ubijene i poginule kolege, hnd.hr, 16. studenoga 2017., pristupljeno 10. rujna 2020.

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Siniša Glavašević
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Siniša_Glavašević&oldid=482201"