More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Levitzky self.jpg|mini|Autoportret Dmitra Levickog (1783.)]] | |||
'''Dmitro Grigorovič Levickij''' ([[ukrajinski|ukr.]] '''Дмитро Григорович Левицький''', [[ruski|rus.]] '''Дмитрий Григорьевич Левицкий'''); ([[Kijev]], ožujak [[1735.]] - [[Sankt Peterburg]], [[17. travnja]] [[1822.]]), ukrajinski i ruski profesionalni [[slikar]] [[portret]]a. | '''Dmitro Grigorovič Levickij''' ([[ukrajinski|ukr.]] '''Дмитро Григорович Левицький''', [[ruski|rus.]] '''Дмитрий Григорьевич Левицкий'''); ([[Kijev]], ožujak [[1735.]] - [[Sankt Peterburg]], [[17. travnja]] [[1822.]]), ukrajinski i ruski profesionalni [[slikar]] [[portret]]a. |
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 22:47
Dmitro Grigorovič Levickij (ukr. Дмитро Григорович Левицький, rus. Дмитрий Григорьевич Левицкий); (Kijev, ožujak 1735. - Sankt Peterburg, 17. travnja 1822.), ukrajinski i ruski profesionalni slikar portreta.
Levickij je rođen u ukrajinskoj svećeničkoj obitelji kod oca gravera Grigorija Levickog koji mu je ujedno bio prvi likovni učitelj. Kasnije je Dmitro Levickij postao učenik ruskog doseljenika Alekseja Antropova koji je došao u Kijev slikati u katedrali Sv. Andrija.
Profesionalna karijera
Godine 1770., nakon što je Levickij izložio svojih 6 portreta u Imperijalnoj umjetničkoj akademiji Sankt Peterburga, postao je popularni slikar portreta u cijelom Ruskom carstvu. Za portret arhitekta i prvog rektora iste akademije Aleksandra Kokorinova, 1769. je stekao titulu akademika te je postavljen za profesora likovnih umjetnosti na peterburškoj Imperijalnoj umjetničkoj akademiji. Ondje se zadržao sve do 1788. godine.
U razdoblju između 1772. i 1776. Levickij je radio na niz umjetničkih djela odnosno portreta iz ženskog intelektualnog miljea u sklopu peterburškog Instituta za mlade žene, kojeg je osnovala ruska carica Katarina II. U istom institutu su se mogli vidjeti primjeri ženske inspirativne glazbene i dramske umjetnosti. Levickij je za svoga života imao relativno puno posla i naslikao je dosta portreta te je u europskim krugovima smatran jednim od najboljih slikara portreta u 18. stoljeću, ali njegov talent tijekom života nikada nije bio dovoljno plaćen.
Galerija slika
-
Arhitekt Aleksandar Kokorinov (1769.)
-
Prokofij Demidov (1773.)
-
E. N. Hruščova and plemkinja E. N. Hovanskaja (1773.)
-
Ekaterina Nelidova (1773.)
-
Aleksandar Lanskoj (1782.)
-
Kneginja Ursula Mniszeč (1782.)
-
Ruska carica Katarina II. (1783.)
-
General Josif Igelström (1790.)