Guvernerova palača u Rijeci: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
== Galerija == | == Galerija == | ||
[[ | [[Datoteka:PPMHP Rijeka 2 70208.jpg|mini|Atrij palače]] | ||
[[Datoteka:Guvernerova palaca park 28108.jpg|mini|Detalj dvorišta]] | [[Datoteka:Guvernerova palaca park 28108.jpg|mini|Detalj dvorišta]] | ||
Posljednja izmjena od 28. travanj 2022. u 11:58
|
Guvernerova palača
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Trg Riccarda Zanelle 1, Rijeka , Hrvatska |
| Arhitekt | Alajos Hauszmann |
| Godina završetka | 1897. |
| Arhitektonski stil | Historicizam , neorenesansa |
Guvernerova palača je bivša rezidencija guvernera, namjesnika Ugarske krune sv. Stjepana u Rijeci, zaštićeno kulturno dobro.<ref name="registar kult.dobara RH">Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 16. studenoga 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.</ref>
Povijest[uredi]
Guverneri Rijeke ranije su stolovali u staroj guvernerovoj palači izgrađenoj u 19. stoljeću, koja se nalazila na današnjem Jadranskom trgu. Kratko vrijeme tu je funkciju imala i zgrada pošte na Korzu. Riječki su guverneri tradicionalno potjecali iz Mađarske, a naročito nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe u 1869. godine, kada je aneksom, tzv. "Riječkom krpicom", uspostavljena mađarska uprava. Ona je trajala sve do 1918. godine.
Guverner, grof Ljudevit Batthyány, povjerio je 1892. – 1893. godine projektiranje nove palače vodećem budimpeštanskom arhitektu i pedagogu Alajosu Hauszmannu. Radove, koji su trajali do 1897. godine, nadzirao je Ferenc Jablonszky, suradnik Hauszmannova atelijera. Rabeći jedinstvenu lokaciju, autor je za stil odabrao visoku renesansu zbog plemenite jednostavnosti , te tako ostvario najkvalitetniju upravnu građevinu toga doba u Rijeci. Postavljena na uzvisini, s pročeljem obloženim svijetlim kamenom, okrenuta prema luci, Guvernerova palača ističe se u slici grada. U njenoj su unutrašnjosti na prvom katu prostrani atrij i reprezentativni saloni (Crveni i Zeleni salon), budoar te Mramorna dvorana, sve s izvornim pokućstvom, izvedenim po ukusu "kraja stoljeća". Zanimljivo je da su za unutrašnju opremu angažirani mahom domaći obrtnici.
Ta je palača sve do 3. svibnja 1945. godine bila svjedokom sudbonosnih događanja u povijesti Rijeke. Godine 1955. postaje vlasništvom Pomorskog i povijesnog muzeja, koji u njoj ima svoje sjedište i danas.
Galerija[uredi]
Zaštita[uredi]
Pod oznakom Z-99 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravnog statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "javna građevina".<ref name="registar kult.dobara RH"/>
Povezani članci[uredi]
Izvori[uredi]
Literatura[uredi]
- Marica Balabanić Fačini: Svjedočanstva jednog zdanja: prigodom 100. obljetnice izgradnje palače Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, Rijeka, 1996. (ISBN 953-96915-1-6 nevaljani ISBN)
- Daina Glavočić: "Poslovne palače", u: Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning, Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. (ISBN 953-6501-17-1 nevaljani ISBN)
- Radmila Matejčić: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Rijeka, 2007. (ISBN 978-953-219-348-0 nevaljani ISBN)
Vanjske poveznice[uredi]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Znamenite riječke građevine |