Kritički zemljopis: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Nije prikazano 6 međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kritička geografija'''-->{{Povijest geografije rubni stupac}}
{{Povijest zemljopisa rubni stupac}}
'''Kritička geografija''' je grana [[antropogeografija|antropogeografije]] čiji se razvoj može označiti kao jedna od četiriju glavnih prekretnica u povijesti geografije (ostale tri su [[okolinski determinizam]], [[regionalna geografija]] i [[kvantitativna revolucija]]). Iako [[postpozitivizam|postpozitivistički]] pristupi ostaju važni u [[geografija|geografiji]], kritička geografija nastala je kao kritika [[pozitivizam|pozitivizma]] uvedenog kvantitativnom revolucijom.
'''Kritički zemljopis''' odnosno '''kritička geografija''' je grana [[antropogeografija|antropogeografije]] čiji se razvoj može označiti kao jedna od četiriju glavnih prekretnica u povijesti zemljopisa (ostale tri su [[okolinski determinizam]], [[regionalni zemljopis]] i [[kvantitativna revolucija]]). Iako [[postpozitivizam|postpozitivistički]] pristupi ostaju važni u [[zemljopis]]u, kritički zemljopis nastao je kao kritika [[pozitivizam|pozitivizma]] uvedenog kvantitativnom revolucijom.


Iz antropogeografije su proizašle dvije glavne škole mišljenja i jedna postojeća škola ('''[[bihevioralna geografija]]''') koja se nakratko vratila. Bihevioralna geografija pokušavala se suprostaviti percipiranoj težnji kvantitativne geografije da se bavi [[čovječanstvo]]m kao [[statistika|statističkim]] fenomenom. Razvijala se kratko tijekom [[1970-ih]] i tražila je način kojim će omogućiti veće razumijevanje kako ljudi percipiraju mjesta i donose lokacijske odluke, te je pokušavala osporiti matematičke modele društva, posebice uporabu [[ekonometrija|ekonometrijskih]] tehnika. Međutim nedostatak zvučne teoretske baze učinio je bihevioralnu geografiju podložnom kritici koja ju je označila čisto deskriptivnom disciplinom čije je značenje bilo tek malo veće od popisivanja prostornih svojstava.
Iz antropogeografije su proizašle dvije glavne škole mišljenja i jedna postojeća škola ('''[[bihevioralni zemljopis]]''') koja se nakratko vratila. Bihevioralni zemljopis pokušavao se suprostaviti percipiranoj težnji kvantitativnog zemljopisa da se bavi [[čovječanstvo]]m kao [[statistika|statističkim]] fenomenom. Razvijala se kratko tijekom [[1970-ih]] i tražila je način kojim će omogućiti veće razumijevanje kako ljudi percipiraju mjesta i donose lokacijske odluke, te je pokušavala osporiti matematičke modele društva, posebice uporabu [[ekonometrija|ekonometrijskih]] tehnika. Međutim nedostatak zvučne teoretske baze učinio je bihevioralni zemljopis podložnim kritici koja ga je označila čisto deskriptivnom disciplinom čije je značenje bilo tek malo veće od popisivanja prostornih svojstava.


'''Radikalna geografija''' pojavila se tijekom [[1970-ih]] i [[1980-ih]] kada je nedostatnost bihevioralističkih metoda postala jasnom. Ona se pokušavala suprostaviti [[pozitivizam|pozitivističkim]] kvantitativnim metodama pomoću [[norma (filozofija)|normativnih]] tehnika iscrtanih iz [[marksizam|marksističke]] teorije: kvantitativne metode, prema njenom shvaćanju, nisu bile korisne sve dok nije ponuđena alternativa ili rješenje za određeni problem.
'''Radikalni zemljopis''' pojavio se tijekom [[1970-ih]] i [[1980-ih]] kada je nedostatnost bihevioralističkih metoda postala jasnom. Pokušavao se suprostaviti [[pozitivizam|pozitivističkim]] kvantitativnim metodama pomoću [[norma (filozofija)|normativnih]] tehnika iscrtanih iz [[marksizam|marksističke]] teorije: kvantitativne metode, prema njenom shvaćanju, nisu bile korisne sve dok nije ponuđena alternativa ili rješenje za određeni problem.


Posljednja i, nedvojbeno, najuspješnija od triju škola bila je '''humanistička geografija''' koja je u početku tvorila dio bihevioralne geografije ali se fundamentalno suprostavljala uporabi kvantitativnih metoda u istraživanju ljudskog ponašanja i mišljenja u korist [[kvalitativno istraživanje|kvalitativne]] analize. Humanistička geografija koristila je mnoge tehnike koje koriste [[humanističke znanosti]] poput analize izvora i uporabe teksta i literature kako bi se pokušalo 'prodrijeti u razum' subjek(a)ta. Štoviše, [[kulturna geografija]] ponovo je oživjela kako su se počela pojavljivati nova područja proučavanja unutar humanističke geografije poput [[feministička geografija|feminističke geografije]], postmodernističke i poststrukturalističke geografije.
Posljednja i, nedvojbeno, najuspješnija od triju škola bila je '''humanistički zemljopis''' koja je u početku tvorila dio bihevioralnog zemljopisa ali se fundamentalno suprostavljala uporabi kvantitativnih metoda u istraživanju ljudskog ponašanja i mišljenja u korist [[kvalitativno istraživanje|kvalitativne]] analize. Humanistički zemljopis koristio je mnoge tehnike koje koriste [[humanističke znanosti]] poput analize izvora i uporabe teksta i literature kako bi se pokušalo 'prodrijeti u razum' subjek(a)ta. Štoviše, [[kulturni zemljopis]] ponovo je oživjela kako su se počela pojavljivati nova područja proučavanja unutar humanističkog zemljopisa poput [[feministički zemljopis|feminističkog zemljopisa]], postmodernističkog i poststrukturalističkog zemljopisa.


==Preporuka za čitanje==
==Preporuka za čitanje==
Redak 15: Redak 15:


==Više informacija==
==Više informacija==
* [[Geografija]]
* [[Zemljopis]]
* [[Povijest geografije]]
* [[Povijest zemljopisa]]
* [[Kvantitativna revolucija]]
* [[Kvantitativna revolucija]]
* [[Okolinski determinizam]]
* [[Okolinski determinizam]]
* [[Regionalna geografija]]
* [[Regionalni zemljopis]]
* [[Feministička geografija]]
* [[Feministički zemljopis]]
* [[Bihevioralna geografija]]
* [[Bihevioralni zemljopis]]
* [[Kritička geopolitika]]
* [[Kritička geopolitika]]


[[Kategorija:Antropogeografija]]
[[Kategorija:Antropogeografija]]
[[Kategorija:Povijest geografije]]
[[Kategorija:Povijest zemljopisa]]

Posljednja izmjena od 7. travanj 2026. u 00:39

Zemljopis
Povijest zemljopisa

Kritički zemljopis odnosno kritička geografija je grana antropogeografije čiji se razvoj može označiti kao jedna od četiriju glavnih prekretnica u povijesti zemljopisa (ostale tri su okolinski determinizam, regionalni zemljopis i kvantitativna revolucija). Iako postpozitivistički pristupi ostaju važni u zemljopisu, kritički zemljopis nastao je kao kritika pozitivizma uvedenog kvantitativnom revolucijom.

Iz antropogeografije su proizašle dvije glavne škole mišljenja i jedna postojeća škola (bihevioralni zemljopis) koja se nakratko vratila. Bihevioralni zemljopis pokušavao se suprostaviti percipiranoj težnji kvantitativnog zemljopisa da se bavi čovječanstvom kao statističkim fenomenom. Razvijala se kratko tijekom 1970-ih i tražila je način kojim će omogućiti veće razumijevanje kako ljudi percipiraju mjesta i donose lokacijske odluke, te je pokušavala osporiti matematičke modele društva, posebice uporabu ekonometrijskih tehnika. Međutim nedostatak zvučne teoretske baze učinio je bihevioralni zemljopis podložnim kritici koja ga je označila čisto deskriptivnom disciplinom čije je značenje bilo tek malo veće od popisivanja prostornih svojstava.

Radikalni zemljopis pojavio se tijekom 1970-ih i 1980-ih kada je nedostatnost bihevioralističkih metoda postala jasnom. Pokušavao se suprostaviti pozitivističkim kvantitativnim metodama pomoću normativnih tehnika iscrtanih iz marksističke teorije: kvantitativne metode, prema njenom shvaćanju, nisu bile korisne sve dok nije ponuđena alternativa ili rješenje za određeni problem.

Posljednja i, nedvojbeno, najuspješnija od triju škola bila je humanistički zemljopis koja je u početku tvorila dio bihevioralnog zemljopisa ali se fundamentalno suprostavljala uporabi kvantitativnih metoda u istraživanju ljudskog ponašanja i mišljenja u korist kvalitativne analize. Humanistički zemljopis koristio je mnoge tehnike koje koriste humanističke znanosti poput analize izvora i uporabe teksta i literature kako bi se pokušalo 'prodrijeti u razum' subjek(a)ta. Štoviše, kulturni zemljopis ponovo je oživjela kako su se počela pojavljivati nova područja proučavanja unutar humanističkog zemljopisa poput feminističkog zemljopisa, postmodernističkog i poststrukturalističkog zemljopisa.

Preporuka za čitanje

Više informacija