Rogier van der Weyden: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 29. studeni 2021. u 23:04

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Rogier van der Weyden (1399./1400. - 18. lipnja 1464.) je bio flamansko-nizozemski slikar rane sjevernoeuropske renesanse.

Životopis

Van der Weyden na nizozemskom znači: „od pašnjaka“. Rogier je u svom rodnom Тournaiju, već 1427. godine postao učenikom slavnoga slikara Roberta Campina, poznatog kao „Majstor iz Flemalea“.

Službeni slikar grada Bruxellesa postao je 1435. god., a potvrđeno je kako je boravio u Italiji od 1440.-1450-ih (u Rimu, Firenci i Ferrari). Začudo, ova posjeta nije utjecala na njegov osebujni slikarski stil. Ostatak života proveo je u Bruxellesu.

Kao izuzetno utjecajan slikar, van der Weyden je polovicom 15. stoljeća ustanovio radionicu uživajući veliki ugled i izvan vlastite zemlje, a tehnička spretnost i samopouzdanje naveli su ga na preuzimanje monumentalnih narudžaba. Poznavali su ga i posjećivali mnogi talijanski umjetnici s kojima je razmjenjivao ideje i tehnike, a u svom ga djelu De Icona (O slici) spominje i talijanski humanistički teolog Nikola Kuzanski.

Djelo

Rogierove žive i izražajne, ali suptilne slikarske kompozicije, snažno su utjecale na Flamansku i Njemačku umjetnost. Njegova djela su u Italiji potakla umjetnike da populariziraju uljene boje.

Premda nije poznavao Jan van Eycka, sigurno je bio upućen u njegov rad jer je način na koji je upotrebljavao uljene boje i pozornost detaljima svojstveno obima autorima. Naime, važnije mu je prikazivanje ljudskih osjećaja od lirskog realizma, što se može vidjeti po emotivnosti i dramatičnosti kompozicija kao što je njegovo remek-djelo „Skidanju s križa“ (1435.-40.), djelo koje je daleko snažnije i emotivnije od djela Roberta Campina i Jana van Eycka. Također je van der Weyden, za razliku od Van Eycka, imao običaj da nacrta detalje prije nanošenja boje.

Umjetnička ocjena o njemu se temelji na još nekoliko djela koja mu se prepisuju, među kojima je i Posljednji sud (1444. – 1448.) naručen za Hôtel-Dieu (konačište za hodočasnike) u burgundskom gradiću Beaune. To je veliko, ambiciozno djelo koje na devet drvenih ploča prikazuje konačno suđenje dušama.

Njegov najznačajniji učenik je bio Hans Memling.

Najvažnija djela

Skidanje s križa (1435.-1440.), Prado, Madrid
Sveti Luka slika Gospu (1435.-1440.), Muzej umjetnosti, Boston
Oltar Miraflores (око 1440)., Državni muzej, Berlin
Oltar s raspelom (1445.), Muzej povijesti i umjetnosti, Berlin
Vladelin triptih (1445.-1450.), Državni muzej, Berlin
Sveti razgovor (1450)., Državni muzej, Frankfurt
Braque triptih (1450)., Louvre, Pariz
Posljednji sud (1451.), Hospital, Beaune (Francuska)
Poklonstvo mudraca (око 1455.), Stara pinakoteka, München
Portret kralja Filipa Dobrog (око 1456.-1458.), Muzej umjetnosti, Antwerpen
Portret Karla Smjelog (око 1456.-1458.), Muzej umjetnosti, Bruxelles
Bogorodica s djetetom (1460.), Državni muzej, Berlin
Francesco d'Este (око 1460.), Metropolitan muzej, New York
Oplakivanje Krista (1465.), Državni muzej, New York

Galerija

Vanjske poveznice

Inačica od 3. rujan 2021. u 23:23 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.570 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 29. studeni 2021. u 23:04 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.570 edits m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
Redak 62:		Redak 62:
	</gallery>		</gallery>

	~~{{Commonscat\|Rogier van der Weyden}}~~