Kontratenor: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Kontratenor'''-->[[ | <!--'''Kontratenor'''-->[[Datoteka:Countertenor voice range on keyboard.svg|thumb|340px|Vokalni raspon kontratenora (e–e2) na tipkama [[glasovir]]a (tipka s točkom označava ton c1)]] | ||
'''Kontratenor''' je u [[Polifonija|višeglasnim]] [[skladba]]ma od [[14. stoljeće|14.]] do [[16. stoljeće|16. stoljeća]] bio naziv za dionicu kontrapunktski suprotstavljenu [[tenor]]u. Kasnije, u barokno doba, to je postao i naziv za muški pjevački glas,<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/32283/ LZMK / Proleksis enciklopedija: kontratenor], pristupljeno 23. kolovoza 2015.</ref> čiji [[vokalni raspon]] odgovara [[alt]]u, [[mezzosopran]]u ili (rjeđe) [[sopran]]u. Kontratenor je najrjeđi i najviši muški glas. | '''Kontratenor''' je u [[Polifonija|višeglasnim]] [[skladba]]ma od [[14. stoljeće|14.]] do [[16. stoljeće|16. stoljeća]] bio naziv za dionicu kontrapunktski suprotstavljenu [[tenor]]u. Kasnije, u barokno doba, to je postao i naziv za muški pjevački glas,<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/32283/ LZMK / Proleksis enciklopedija: kontratenor], pristupljeno 23. kolovoza 2015.</ref> čiji [[vokalni raspon]] odgovara [[alt]]u, [[mezzosopran]]u ili (rjeđe) [[sopran]]u. Kontratenor je najrjeđi i najviši muški glas. | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 22:17
Kontratenor je u višeglasnim skladbama od 14. do 16. stoljeća bio naziv za dionicu kontrapunktski suprotstavljenu tenoru. Kasnije, u barokno doba, to je postao i naziv za muški pjevački glas,[1] čiji vokalni raspon odgovara altu, mezzosopranu ili (rjeđe) sopranu. Kontratenor je najrjeđi i najviši muški glas.
Neki od najpoznatijih kontratenora su Charles Brett, Jochen Kowalski, Philippe Jaroussky, Bejun Mehta, Lawrence Zazzo, Paulin Bündgen, Sébastien Fournier i Max Emanuel Cenčić i Jakub Józef Orliński.
Izvori[uredi]
- ↑ LZMK / Proleksis enciklopedija: kontratenor, pristupljeno 23. kolovoza 2015.