Razlika između inačica stranice »Andrija Vučemil«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir književnik | |||
| Ime = Andrija Vučemil | | Ime = Andrija Vučemil | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
Trenutačna izmjena od 21:11, 30. travnja 2022.
| Andrija Vučemil | |
|---|---|
| Puno ime | Andrija Vučemil |
| Rođenje | 26. kolovoza 1939. Oplećani, Tomislavgrad 
|
| Smrt | 4. siječnja 2020., Rijeka |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Andrija Vučemil (Oplećani kraj Tomislavgrada, 26. kolovoza 1939. - Rijeka, 4. siječnja 2020.) bio je hrvatski književnik iz BiH.
Školovao se u obližnjem Tomislavgradu, Bolu na Braču, Imotskom, Zagrebu, Ljubljani i Rijeci. Kao pripadnik Hrvatske revolucionarne mladeži, organizacije koja je nastala na gimnaziji u Imotskom, sa skupinom prijatelja 1959. osuđen na višegodišnju robiju koju je izdržao na Golom otoku.
Književnošću se bavi od 1960-ih. Prvu zbirku je objavio 1969..
Do 1990. nije bio nazočnim u u javnom književnom životu.
Godine 1996. glavni urednik časopisa Politički zatvorenik.
Dopredsjednik je HDPZ-a i prvi predsjednik njegove podružnice iz Rijeke.
Pokrenuo je časopis za književnost Književnu Rijeku.
Od 7. listopada 2005. članom je uredništva Osvita, časopisa za za književnost, kulturu i društvovne teme Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.[1]
Neke pjesme mu je na njemački preveo Jozo Mršić.
Preminuo je iznenada 4. siječnja 2020. godine.[2]
Djela
(izbor)
- Na smrt naslonjen, 1969.
- Duvanjska rapsodija i nekoliko susreta na duvanjskom polju, 1990.
- Kad kažem riječ govorim o ljubavi, 1992.
- Riči s ruba vrimena, 1999.
- Što su mi rekli, 2000.
- Glas (na)glas za glas, 2001.
- Knjiga puna nade : u ovim riječima ćeš se prepoznati , 2002.
- Knjiga pune nade, 2002.
- Tri poeme : himne mojoj zemlji, 2003.
- Kvarnerski krug, 2003.
- Za jedan sunčev trenutak : sabrane pjesme, 2004.
- Fuga vukovariana, 2006.
- Iza Učke, 2006.
- Bio jednom jedan otok … Goli otok, 2007.
- Fuga Vukovariana, 2011. (zajedno s Nevenom Žunićem)[3]
Neka djela su mu doživila i prijevode na druge jezike.
Pored književnih, objavio je i knjige razgovora sa različitim značajnicima, kulturnim djelatnicima i umjetnicima «Što su mi rekli?».
Nagrade
- Nagrada Saveza studenata za poeziju[4]
- nagrada Dubravko Horvatić za pjesnički ciklus Otok i more, 2008.
- nagrada "Antun Branko Šimić" za zbirku Glas (na)glas za glas, 2002.
Izvori
- HDPZ Andrija Vučemil nagrađen za pjesnički ciklus
- DHK ogranak u Rijeci
- ↑ DHK HB Osvit
- ↑ https://www.tportal.hr/kultura/clanak/iznenada-preminuo-hrvatski-knjizevnik-andrija-vucemil-20200104
- ↑ Lidija Eterović: Poetsko likovna zbirka. Zahvalnost mrtvima i živima. Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 23
- ↑ Društvo hrvatskih književnika Preminuo Andrija Vučemil 7. siječnja 2020. (pristupljeno 25. siječnja 2020.)