Anto Gvozdenović: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infokvir vojna osoba | |||
|ime=Anto Gvozdenović / Анто Гвозденовић | |ime=Anto Gvozdenović / Анто Гвозденовић | ||
|slika=Anto Gvozdenović.jpg | |slika=Anto Gvozdenović.jpg | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 09:30
| Anto Gvozdenović / Анто Гвозденовић | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1854. |
| Datum smrti | 1935. |
| Nacionalnost |  Crnogorac
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | general-lajtnant |
| Ratovi | Rusko-japanski rat, Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat, Prvi svjetski rat |
| Vojska | Crnogorska narodna vojska 1879.-1912., Crnogorska vojska 1919.-1921. |
Anto Gvozdenović, na crnogor. ćiril. Анто Гвозденовић, (Ćeklići, Kneževina Crna Gora, 14. siječnja 1854. - Cetinje 1935.), crnogorski general, veleposlanik Kraljevine Crne Gore u Washingtonu (SAD), doktor medicinskih znanosti, član crnogorskog poslanstva na Versajskoj konferenciji, general i ruske i francuske vojske, protivnik srpskog anektiranja Kraljevine Crne Gore, poliglot, kockar, pustolov i borbena duha, jedan od posljednjih izdanaka klasične, herojske epopeje Crne Gore, borac Za Pravo, Čast i Slobodu.
U Rusiji[uredi]
Završio Bogosloviju na Cetinju, učesnik crnogorskih oslobodilačkih ratova 1876. – 1878. godine, 1879. diplomirao medicinu u Moskvi, kasnije doktorirao medicinske znanosti.
Ostao na službi u ruskoj carskoj vojsci pri stožeru generala Skobeljeva. S ruskim je generalima bančio po kockarnicama Monte Carla i širom Europe.
Rusko-japanski rat[uredi]
Umirovljen je Gvozdenović 1900. godine, no reaktiviran tijekom rusko-japanskoga rata 1904. kao šef saniteta generala Paul von Rennenkampfa u Mandžuriji gdje je dobio čin general-lajtnanta. Godine 1906. umirovljen.
U domovini[uredi]
Vraća se 1911. general Gvozdenović u domovinu.
U Crnogorskoj vojsci je učesnik balkanskih ratova.
Tijekom Prvog svjetskog rata odlazi 1914. u Pariz gdje je šef saniteta u glavnom stožeru francuske vojske.
1915. opet je u Crnoj Gori i sa kraljem Nikolom I. Petrovićem odlazi u egzil, u Francusku.
Veleposlanik u Washingtonu[uredi]
Imenovan za crnogorskog veleposlanika u Washingtonu. Kao veleposlanik bio sudionik velikog uličnog ceremonijala odavanja počasti Kraljevini Crnoj Gori u New Yorku u jesen 1918. godine.
Podrobniji članak o temi: Crnogorski dan u New Yorku 1918.Versajska konferencija[uredi]
Potom je general Gvozdenović član crnogorske delegacije na Versajskoj konferenciji (skupa sa crnogorskim premijerom Jovanom Plamencom i dr. Perom Šoćem).
U rujnu 1922. ukazom kraljice Milene Petrović imenovan za crnogorskog premijera, no, u stvarnosti, Vlada Kraljevine Crne Gore je u to vrijeme bila ostala bez ikakvoga međunarodnoga utjecaja.
Nakon amnestije[uredi]
1925. se, nakon amnestije, vraća u Kraljevinu SHS. Narednih osam godina, poput drugih amnestiranih crnogorskih emigranata, živi u Beogradu, u apartmanu hotela "Kosovo", na užasavanje Crnogoraca "ujedinitelja". Crnogorskim je povratnicima bilo u drugoj polovici 1920-ih zabranjeno putovati u Crnu Goru. Simpatizira dr. Gvozdenović Crnogorsku stranku.
Tek 1933. se vraća u rodne Ćekliće gdje je i umro.
Brzojavi sućuti stigli su obitelji generala Anta Gvozdenovića u Ćekliće iz svih krajeva svijeta.