Ivan Karan: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ivan Karan''' (Stanišić, 2. ožujka 1959. – Stanišić, 5. listopada 2025.), hrvatski dužnosnik, novinar i kulturni djelatnik Hrvata iz Vojvodine, član DSHV, karataš i karataški trener, vrhunski športaš saveznog ranga u doba SFRJ, uzgajivač i izlagača pasa šarplaninaca.<ref name=inm>[https://www.facebook.com/dshvhrvatskastrankauvojvodini/posts/in-memoriam-ivan-karan-stani%C5%A1i%C4%87-2-o%C5%BEujk...«.
 
Nema sažetka uređivanja
 
Nisu prikazane 3 međuinačice
Redak 1: Redak 1:
'''Ivan Karan''' ([[Stanišić]], [[2. ožujka]] [[1959.]] – Stanišić, [[5. listopada]] [[2025.]]), hrvatski [[dužnosnik]], [[novinar]] i [[kulturni djelatnik]] Hrvata iz Vojvodine, član DSHV, karataš i karataški trener, vrhunski športaš saveznog ranga u doba SFRJ, uzgajivač i izlagača pasa [[šarplaninac]]a.<ref name=inm>[https://www.facebook.com/dshvhrvatskastrankauvojvodini/posts/in-memoriam-ivan-karan-stani%C5%A1i%C4%87-2-o%C5%BEujka-1959-stani%C5%A1i%C4%87-5-listopada-2025u-nedjelj/1138695165119531/ ''In memoriam Ivan Karan'']. DSHV - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini na Facebooku. 5. listopada 2025. Pristupljeno 15. svibnja 2026.</ref>
'''Ivan Karan''' ([[Stanišić]], [[2. ožujka]] [[1959.]] – Stanišić, [[5. listopada]] [[2025.]]), hrvatski [[dužnosnik]], [[novinar]] i [[kulturni djelatnik]] Hrvata iz Vojvodine, član [[DSHV]], [[karataš]] i karataški trener, vrhunski športaš saveznog ranga u doba SFRJ, uzgajivač i izlagača pasa [[šarplaninac]]a.<ref name=inm>[https://www.facebook.com/dshvhrvatskastrankauvojvodini/posts/in-memoriam-ivan-karan-stani%C5%A1i%C4%87-2-o%C5%BEujka-1959-stani%C5%A1i%C4%87-5-listopada-2025u-nedjelj/1138695165119531/ ''In memoriam Ivan Karan'']. DSHV - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini na Facebooku. 5. listopada 2025. Pristupljeno 15. svibnja 2026.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
Rodio se je u Stanišiću u obitelji Hrvata. Obitelj mu je doselila u Stanišić iz Hrvatske (Dalmacija) pri saveznoj kolonizaciji Vojvodine. U Stanišiću je išao u osnovnu, u Somboru je pohađao gimnaziju (društveno-jezični smjer). Studirao je marksizam i socijalističko samoupravljanje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu. Od 1986. je u Somboru gdje je zaposlenik općinskog štaba Teritorijalne obrane. Radio je kao referent kao referent za organizacijske i personalne poslove do 1988. godine. Do konca travnja 1991. obnašao je iste poslove u Somboru, ovog puta u Zonskom štabu. Sljedećih triju godina bio je u statusu "viška", "neraspoređenog" ili "na raspolaganju". Tih 1990-ih mu je iz rodnog mjesta za velikosrpske agresije na Hrvatsku i uspona velikosrpskog šovinizma protjerano više od dvije trećine Hrvata. <ref name=inm/>
Rodio se je u Stanišiću u obitelji Hrvata. Obitelj mu je doselila u Stanišić iz Hrvatske (Dalmacija) pri [[kolonizacija Vojvodine|saveznoj kolonizaciji Vojvodine]]. U Stanišiću je išao u osnovnu, u [[Sombor]]u je pohađao gimnaziju (društveno-jezični smjer). Studirao je marksizam i socijalističko samoupravljanje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u [[Beograd]]u. Od 1986. je u Somboru gdje je zaposlenik općinskog štaba [[Teritorijalna obrana|Teritorijalne obrane]]. Radio je kao [[referent]] za organizacijske i personalne poslove do 1988. godine. Do konca travnja 1991. obnašao je iste poslove u Somboru, ovog puta u Zonskom štabu. Sljedećih triju godina bio je u statusu "viška", "neraspoređenog" ili "na raspolaganju". Tih 1990-ih mu je iz rodnog mjesta za velikosrpske agresije na Hrvatsku i uspona velikosrpskog šovinizma protjerano više od dvije trećine Hrvata. <ref name=inm/>


Bavio se je [[karate]]om te je kao profesionalni trener trenirao do 2008. godine. 2006. je ušao u rad hrvatske zajednice, radeći na afirmiranju interesa dalmatinskih Hrvata u Vojvodini u društvenom životu i javnosti. 2008. je došao na mjestu ravnatelja [[NIU Hrvatska riječ|NIU Hrvatske riječi]]. Iste je godine osnovao mjesnu organizaciju [[DSHV]], čijim je MO predsjedao u dvama mandatima, od 2008. do 2015. godine te je bio vijećnikom DSHV. <ref name=inm/>
=== Politički rad ===
2006. je ušao u rad hrvatske zajednice, radeći na afirmiranju interesa dalmatinskih [[vojvođanski Hrvati|Hrvata]] u Vojvodini u društvenom životu i javnosti. 2008. je došao na mjesto ravnatelja [[NIU Hrvatska riječ|NIU Hrvatske riječi]]. Iste je godine osnovao mjesnu organizaciju [[DSHV]], čijim je MO predsjedao u dvama mandatima, od 2008. do 2015. godine te je bio vijećnikom DSHV. Unutar DSHV-a je radio na organizacijskom jačanju te pisanju raznih akata stranke te radio s mladeži, pomažući na obnovi rada Mladeži DSHV-a. Za DSHV je bio elektorom za izbor II. i III. saziva [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|Hrvatskog nacionalnog vijeća]] Republike Srbije (2010.-14., 2014.-18.).<ref name=inm/>


<!--
=== Športski rad ===
U DSHV-u posvećeno radi na organizacijskom jačanju, pisanju Programa, Statuta i drugih akata stranke, a posebice s mladima, pomažući im da se ponovno formira Mladež DSHV-a. Uime DSHV-a bio je elektor za izbor II. i III. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (2010.-14., 2014.-18.)
[[Karate]]om se je bavio od 1976. i došao do crnog pojasa 2. dan. Stekao je status vrhunskog športaša saveznog ranga. Bio je članom beogradskog Karate kluba Studentski grad. S uspjehom se natjecao u borbama na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije, osvojivši bronce 1979., 1980. i 1982.-84., srebra u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84. te bronce u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Kao pojedinac natjecao se u srednjoj i poluteškoj kategoriji, a u momčadskoj u apsolutnoj kategoriji. Natjecao se za KK Studentski grad i u ligaškim natjecanjima u 1. saveznoj ligi od 1981. do 1985. godine. 1986. se je vratio bliže domu te se je natjecao za i trenirao somborski Karate klub Dušan Staničkov. Koncem 1992. osnovao je Karate klub Ipon, čijim je bio trenerom i predsjednikom. Klub je postigao uspjehe u svim dobnim kategorijama – članovi su na osvajali odličja u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SRJ. Kao profesionalni trener trenirao je karataše do 2008. godine.<ref name=inm/>
Osnivač je 2009. godine i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva „Vladimir Nazor“ iz Stanišiću sve do smrti. Na njegovu inicijativu od osnutka Društvo organizira Likovnu koloniju „Ivan Gundić Ćiso – Dalmata“, a od 2010. i književno-pjevačku priredbu „Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata“. Od 2015. pokrenuo je u Stanišiću obilježavanje Savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu, što je pridonijelo boljem poznavanju ovog dijela povijesti hrvatske zajednice.
Kao ravnatelj NIU „Hrvatska riječ“ 2009. je pokrenuo radio emisiju na hrvatskom „Kronika tjedna“ na Radio Somboru, koja je nakon godinu dana dobila naziv „Hrvatska riječ“, a zatim „Glas Hrvata“. Nakon ukidanja RTV uredništva u NIU „Hrvatska riječ“, 2011. je produciranje tjedne dvosatne emisije preuzeo HKD „Vladimir Nazor“ iz Stanišića, u kojoj je surađivao kao novinar. Emisija su emitirane do 2022. godine. Povremeno je objavljivao tekstove u stranačkom listu „Glas ravnice“.
„Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“ u natuknicu o njemu navodi da je bio i poznati sportaš. Od 1976. trenirao je karate. Nositelj je crnog pojasa 2. dan. Natjecao se za Karate klub Studentski grad iz Beograda i imao status vrhunskog sportaša saveznog ranga. Osvajač je brončanih medalja sa studentskih prvenstava Beograda i Srbije u borbama 1979., 1980. i 1982.-84., srebrnih medalja s prvenstava Beograda i Srbije u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84., i brončanih medalja u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Natjecao se u borbama u srednjoj i poluteškoj kategoriji u pojedinačnoj konkurenciji te u apsolutnoj kategoriji ekipno. U I. Saveznoj karate ligi SFRJ natjecao se od 1981. do 1985. za KK Studentski grad iz Beograda. Od 1986. je trener i natjecatelj Karate kluba Dušan Staničkov iz Sombora, a krajem 1992. osnovao je Karate klub Ipon u kojem je trener i predsjednik. Njegovi natjecatelji su osvajali medalje u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i Savezne Republike Jugoslavije od pionira do seniora.  


Bio je i uzgajivač i izlagač šarplaninaca, pobjednik Državnog šampionata 1998. sa ženkom „Atina Vujanska“. Deset pasa iz njegovog uzgoja su bili nacionalni, a dva internacionalni šampioni.
=== Kinološki rad ===
Smrću Ivana Karana DSHV je izgubio vjernog člana, velikog radnika i borca te predanog aktivistu.  
Velike uspjehe ostvario je na kinološkom području. Uzgajao je šarplanince koje je izlagao na izložbama pasa te je deset pasa iz njegova uzgoja bilo državnim a dva međunarodnim prvacima. 1998. je pobijedio na državnom prvenstvu sa ženkom ''Atina Vujanska''.<ref name=inm/>
Sahrana Ivana Karana će biti održana u utorak, 7. listopada, u 14 sati na Katoličkom groblju u Stanišiću.
 
-->
=== Kulturni rad ===
2009. je osnovao HKD Vladimir Nazor u Stanišiću, kojim je predsjedao sve do smrti. Inicirao je organiziranje Likovne kolonije Ivan Gundić Ćiso - Dalmata te književno-pjevačke priredbe ''Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata''.  
2009. je kao ravnatelj NIU Hrvatska riječ pokrenuo radijsku informativnu emisiju na hrvatskom ''Kronika tjedna'' na [[Radio Sombor]]u. Emisija je poslije nosila ime ''Hrvatska riječ'' i ''Glas Hrvata''. Kad je NIU Hrvatska riječ ukinula RTV uredništvo, produciranje tjedne dvosatne emisije preuzeo je stanišićki HKD Vladimir Nazor. Karan je surađivao u svojstvu novinara. Pokretačem je obilježavanja 70-obljetnice savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 2015. godine. Povremeno je pisao u DSHV-ov list [[Glas ravnice]].<ref name=inm/>
 
Umro je 2025. godine. Pokopan je 7. listopada na Katoličkom groblju u Stanišiću.<ref name=inm/>


==Izvori==
==Izvori==

Posljednja izmjena od 15. svibanj 2026. u 22:22

Ivan Karan (Stanišić, 2. ožujka 1959. – Stanišić, 5. listopada 2025.), hrvatski dužnosnik, novinar i kulturni djelatnik Hrvata iz Vojvodine, član DSHV, karataš i karataški trener, vrhunski športaš saveznog ranga u doba SFRJ, uzgajivač i izlagača pasa šarplaninaca.[1]

Životopis

Rodio se je u Stanišiću u obitelji Hrvata. Obitelj mu je doselila u Stanišić iz Hrvatske (Dalmacija) pri saveznoj kolonizaciji Vojvodine. U Stanišiću je išao u osnovnu, u Somboru je pohađao gimnaziju (društveno-jezični smjer). Studirao je marksizam i socijalističko samoupravljanje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu. Od 1986. je u Somboru gdje je zaposlenik općinskog štaba Teritorijalne obrane. Radio je kao referent za organizacijske i personalne poslove do 1988. godine. Do konca travnja 1991. obnašao je iste poslove u Somboru, ovog puta u Zonskom štabu. Sljedećih triju godina bio je u statusu "viška", "neraspoređenog" ili "na raspolaganju". Tih 1990-ih mu je iz rodnog mjesta za velikosrpske agresije na Hrvatsku i uspona velikosrpskog šovinizma protjerano više od dvije trećine Hrvata. [1]

Politički rad

2006. je ušao u rad hrvatske zajednice, radeći na afirmiranju interesa dalmatinskih Hrvata u Vojvodini u društvenom životu i javnosti. 2008. je došao na mjesto ravnatelja NIU Hrvatske riječi. Iste je godine osnovao mjesnu organizaciju DSHV, čijim je MO predsjedao u dvama mandatima, od 2008. do 2015. godine te je bio vijećnikom DSHV. Unutar DSHV-a je radio na organizacijskom jačanju te pisanju raznih akata stranke te radio s mladeži, pomažući na obnovi rada Mladeži DSHV-a. Za DSHV je bio elektorom za izbor II. i III. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća Republike Srbije (2010.-14., 2014.-18.).[1]

Športski rad

Karateom se je bavio od 1976. i došao do crnog pojasa 2. dan. Stekao je status vrhunskog športaša saveznog ranga. Bio je članom beogradskog Karate kluba Studentski grad. S uspjehom se natjecao u borbama na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije, osvojivši bronce 1979., 1980. i 1982.-84., srebra u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84. te bronce u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Kao pojedinac natjecao se u srednjoj i poluteškoj kategoriji, a u momčadskoj u apsolutnoj kategoriji. Natjecao se za KK Studentski grad i u ligaškim natjecanjima u 1. saveznoj ligi od 1981. do 1985. godine. 1986. se je vratio bliže domu te se je natjecao za i trenirao somborski Karate klub Dušan Staničkov. Koncem 1992. osnovao je Karate klub Ipon, čijim je bio trenerom i predsjednikom. Klub je postigao uspjehe u svim dobnim kategorijama – članovi su na osvajali odličja u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SRJ. Kao profesionalni trener trenirao je karataše do 2008. godine.[1]

Kinološki rad

Velike uspjehe ostvario je na kinološkom području. Uzgajao je šarplanince koje je izlagao na izložbama pasa te je deset pasa iz njegova uzgoja bilo državnim a dva međunarodnim prvacima. 1998. je pobijedio na državnom prvenstvu sa ženkom Atina Vujanska.[1]

Kulturni rad

2009. je osnovao HKD Vladimir Nazor u Stanišiću, kojim je predsjedao sve do smrti. Inicirao je organiziranje Likovne kolonije Ivan Gundić Ćiso - Dalmata te književno-pjevačke priredbe Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. 2009. je kao ravnatelj NIU Hrvatska riječ pokrenuo radijsku informativnu emisiju na hrvatskom Kronika tjedna na Radio Somboru. Emisija je poslije nosila ime Hrvatska riječ i Glas Hrvata. Kad je NIU Hrvatska riječ ukinula RTV uredništvo, produciranje tjedne dvosatne emisije preuzeo je stanišićki HKD Vladimir Nazor. Karan je surađivao u svojstvu novinara. Pokretačem je obilježavanja 70-obljetnice savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 2015. godine. Povremeno je pisao u DSHV-ov list Glas ravnice.[1]

Umro je 2025. godine. Pokopan je 7. listopada na Katoličkom groblju u Stanišiću.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 In memoriam Ivan Karan. DSHV - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini na Facebooku. 5. listopada 2025. Pristupljeno 15. svibnja 2026.