More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Momir Talić''' ([[Piskavica]], [[BiH]] [[15. srpnja]] [[1942.]] – [[Beograd]], [[Srbija]], [[28. svibnja]] [[2003.]]), [[general-pukovnik]] [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]], bivši načelnik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|haški optuženik]] za ratne zločine počinjene u BiH. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 09:18
Momir Talić (Piskavica, BiH 15. srpnja 1942. – Beograd, Srbija, 28. svibnja 2003.), general-pukovnik Vojske Republike Srpske, bivši načelnik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, haški optuženik za ratne zločine počinjene u BiH.
Životopis
Završio je Dočasničku školu oklopnih jedinica i Vojnu akademiju kopnene vojske. Stupio je u JNA kao djelatna vojna osoba 25. srpnja 1961. sa specijalizacijom za oklopno-mehanizirane postrojbe. 26. srpnja 1991. postavljen je na dužnost (u činu pukovnika) u 5. korpus JNA u Banjoj Luci kao načelnik stožera i zamjenik zapovjednika korpusa. Na toj je dužnosti ostao do 19. ožujka 1992. U međuvremenu je unaprijeđen je u čin general-majora. Postavljen na dužnost zapovjednika 5. korpusa JNA 19. ožujka 1992. godine koji je, 19. svibnja 1992. godine, poslije povlačenja JNA iz BiH i formiranja VRS preimenovan u 1. krajiški korpus Vojske Republike Srpske. Bio je jedini časnik koji je u VRS ušao sa činom generala bivše JNA. Unaprijeđen je u čin general-potpukovnika 31. prosinca 1992. i ostao zapovjednik 1. krajiškog korpusa tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Momir Talić je 27. lipnja 1997. unaprijeđen u čin general-pukovnika, a 16. veljače 1998. postavljen je na dužnost načelnika glavnog stožera, najvišu dužnost u VRS-u, na koju je stupio 6. ožujka 1998. godine.
Haški sud je podigao tajnu optužnicu protiv generala Talića 12. ožujka 1999. za ratne zločine počinjene tijekom rata u BiH. Uhitile su ga austrijske vlasti 25. kolovoza 1999. godine dok je, kao načelnik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, boravio u Beču na seminaru OESS-a. Zbog narušenog zdravstvenog stanja pušten je da se brani sa slobode i preminuo na Vojnomedicinkoj akademiji u Beogradu 28. svibnja 2003. godine.
Odlikovan je Ordenom Nemanjića, najvećim vojnim odlikovanjem Republike Srpske, uz posebno isticanje zasluga za Operaciju Koridor.