Redemptoris missio: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m skini nepotrebne znakove
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Redemptoris missio'''-->'''Redemptoris missio''' je [[enciklika]] pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] objavljena [[7. prosinca]] [[1990.]], a kao glavni cilj ima isticanje važnosti [[Misija (kršćanstvo)|misijskog]] poslanja i buđenje [[Kršćanstvo|kršćana]] iz ''misijske uspavanosti''. Papa napominje da je evangelizacija naroda tek na svome početku, a osim oživljavanja misijskog rada njome nastoji raspršiti sumnje glede misija [[Ad gentes|ad gentes]], ohrabriti [[Teologija|teologe]]  na produbljivanje i iznošenje različitih oblika misija, potaknuti [[Katoličanstvo|katoličku]] mladež na naviještanje ''Kraljevstva Božijeg'' i pridonijeti promicanju misijskih zvanja.
Redemptoris missio''' je [[enciklika]] pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] objavljena [[7. prosinca]] [[1990.]], a kao glavni cilj ima isticanje važnosti [[Misija (kršćanstvo)|misijskog]] poslanja i buđenje [[Kršćanstvo|kršćana]] iz ''misijske uspavanosti''. Papa napominje da je evangelizacija naroda tek na svome početku, a osim oživljavanja misijskog rada njome nastoji raspršiti sumnje glede misija [[Ad gentes|ad gentes]], ohrabriti [[Teologija|teologe]]  na produbljivanje i iznošenje različitih oblika misija, potaknuti [[Katoličanstvo|katoličku]] mladež na naviještanje ''Kraljevstva Božijeg'' i pridonijeti promicanju misijskih zvanja.


Osim uvoda i zaključka ima sljedećih osam dijelova:
Osim uvoda i zaključka ima sljedećih osam dijelova:

Posljednja izmjena od 16. ožujak 2022. u 21:59

Redemptoris missio je enciklika pape Ivana Pavla II. objavljena 7. prosinca 1990., a kao glavni cilj ima isticanje važnosti misijskog poslanja i buđenje kršćana iz misijske uspavanosti. Papa napominje da je evangelizacija naroda tek na svome početku, a osim oživljavanja misijskog rada njome nastoji raspršiti sumnje glede misija ad gentes, ohrabriti teologe na produbljivanje i iznošenje različitih oblika misija, potaknuti katoličku mladež na naviještanje Kraljevstva Božijeg i pridonijeti promicanju misijskih zvanja.

Osim uvoda i zaključka ima sljedećih osam dijelova:

  • Krist jedini spasitelj
  • Misije, Crkva i kraljevstvo Božije
  • Duh Sveti i misije
  • Neograničeni vidici misija ad gentes
  • Putevi Crkve u ostvarenju misija
  • Djelatnici misijskog pastorala
  • Suradnja u misijskim djelatnostima
  • Misionarska duhovnost

U enciklici je cijeli svijet proglašen jednim jedinim misijskim područjem, te je iznijeto kako su svi kršćani odgovorni za misijsku djelatnost. Iznose se problemi evangelizacije unutar postojećih gospodarsko-političkih trendova u svijetu koji misijskom djelovanju stvaraju neugodan i dramatičan ambijent, ali na koje, prema Ivanu Pavlu II., treba gledati kao na izazov. Osim navedenog, papa se u poruci dotiče ekumenizma, dijaloga među religijama, te inkulturacije i problema uklapanja kršćanskog nauka u ne-europske kulture.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Jelenić, J. Društvo i Crkva, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 1999., Zagreb

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]