More actions
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 3 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Mladen Pozajić''' ([[Županja]], [[6. ožujka]] [[glazba u 1905.|1905.]] – [[Sarajevo]], [[28. ožujka]] [[glazba u 1979.|1979.]]), hrvatski [[skladatelj]], [[dirigent]] i [[glazbeni pedagog]].<ref name=enc> Pozajić, Mladen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pozajic-mladen>. </ref> Brat [[Melita Lorković|Melite Lorković]]. Značajna osoba glazbenog života u Zagrebu do 1945. godine te u Sarajevu u kojem je živio i radio od 1947. do smrti 1979. godine.<ref>Branimir Pofuk: [http://www.vecernji.hr/lorkovicevo-ljeciliste-za-citave-nacije-456006 ''Lorkovićevo lječilište za čitave nacije'']. Večernji list. 23. rujna 2012. (pristupljeno 4. prosinca 2025.)</ref> | '''Mladen Pozajić''' ([[Županja]], [[6. ožujka]] [[glazba u 1905.|1905.]] – [[Sarajevo]], [[28. ožujka]] [[glazba u 1979.|1979.]]), hrvatski [[skladatelj]], [[dirigent]], [[glasovirač]] i [[glazbeni pedagog]].<ref name=enc> Pozajić, Mladen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pozajic-mladen>. </ref> Brat [[Melita Lorković|Melite Lorković]]. Značajna osoba glazbenog života u Zagrebu do 1945. godine te u Sarajevu u kojem je živio i radio od 1947. do smrti 1979. godine.<ref>Branimir Pofuk: [http://www.vecernji.hr/lorkovicevo-ljeciliste-za-citave-nacije-456006 ''Lorkovićevo lječilište za čitave nacije'']. Večernji list. 23. rujna 2012. (pristupljeno 4. prosinca 2025.)</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Županji. Studirao je u Zagrebu na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] kompoziciju [[Blagoje Bersa|Blagoja Berse]], klavir kod [[Svetislav Stančić|Svetislava Stančića]] te [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]]. Kompoziciju je nastavio studirao u Parizu na Schola Cantorum kod Vincent d'Indyja te na glazbenoj akademiji u Beču kod Josepha Marxa. <ref name=enc/> | Rodio se je u Županji. Studirao je u Zagrebu na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] kompoziciju [[Blagoje Bersa|Blagoja Berse]], klavir kod [[Svetislav Stančić|Svetislava Stančića]] te [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]]. Kompoziciju je nastavio studirao u Parizu na Schola Cantorum kod Vincent d'Indyja te na glazbenoj akademiji u Beču kod Josepha Marxa. <ref name=enc/> | ||
Zaposlio se je u Zagrebu na | Zaposlio se je u Zagrebu 1930. kao nastavnik glazbenog na III. Realnoj gimnaziji predavajući [[pjevanje]] i [[lijepo pisanje]]. 1931. je osnovao komorno-vokalni ansambl [[Zagrebački madrigalisti|Zagrebačke madrigaliste]] s kojima je nastupao 11 godina. Na Muzičkoj akademiji je od 1936. godine.<ref name=":1" /> 1941. je osnovao [[Komorni zbor Radio Zagreba]], kojem je dirigirao do 1945. Na Muzičkoj akademiji je bio dekanom tijekom drugoga svjetskog rata. <ref name=enc/> 1944. je imenovan prorektorom Hrvatskog državnog konzervatorija, a bio je i tajnik [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačke filharmonije]] te stalni dirigent zbora i orkestra zagrebačkog [[Hrvatski krugoval|Hrvatskog krugovala]]. Samo zato što je bio dužnosnik u nekoj ustanovi u NDH, osuđen je 3. rujna 1945. na 18 mjeseci prisilnog rada uz gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina. Međutim, već nekoliko dana poslije, 11. rujna 1945. godine je pomilovan i oslobođen izdržavanja kazne, a časna građanska prava vraćena su mu 11. rujna 1949.<ref name=":1" /> Nakon što je izgubio dignitet glazbenika u Zagrebu, izdržavao je obitelj prodajom knjiga iz svoje knjižnice, sviranjem u zabavnom orkestru, [[korepeticija|korepeticijom]] i slično. | ||
Kao dirigent bio je na glasu kao dirigent za [[zbor]]ove. Vodio je mnoge zborove u Zagrebu (Sloga, Oratorijski zbor Sv. Marka, Jablan, Radić, Zora, Lisinski, Sloboda, Zagrebački madrigalisti). Osobito je važan rad sa Zagrebačkim madrigalistima i Komornim zborom Radio Zagreba s kojima je izveo više od 1000 skladba, uglavnom rane glazbe. Aktivan i kao simfonijski dirigent te je surađivao s raznim orkestrima s kojima je gostovao diljem Europe.<ref name=enc/> | U Sarajevo je došao 8. ožujka 1947. godine. Ondje je prvo dirigentom novoosnovane [[Sarajevska opera|Sarajevske opere]], a od 1950. do 1974. dirigent [[Sarajevska filharmonija|Sarajevske filharmonije]].<ref name=":1" /> Otkako je 1948. osnovano ''Udruženje kompozitora i muzičkih reproduktivnih umjetnika Bosne i Hercegovine'' njegovim je članom. Godine 1950. osnovao je ''Ženski vokalni sekstet'' i ''Muški vokalni kvintet''. Važan dirigentski nastup ostvario je i sa Kulturno-umjetničkim društvom "Proleter" na festivalu u velškom gradu Llangollenu na "International concert of mixed choirs with parties of folk dancers", gdje je osvojio šesto mjesto.<ref name=":1" /> Vrlo važnu ulogu u osnivanju Muzičke akademije u Sarajevu imao je [[Cvjetko Rihtman]], koji je pokrenuo proces osnivanja, ali prve nastavne planove i programe izradio je Mladen Pozajić koji su bili sasvim u skladu s glazbeno-edukativnim kurikulima u Europi.<ref name=":1">[[Ivan Čavlović]]: ''Muzički portreti: izvori i sjećanja'', Buybook, Sarajevo, 2017., str. 199.-202. {{ISBN|978-953-7893-75-0}}</ref> Na Akademiji je predavao od 1956. do 1972.. <ref name=enc/> Po osnivanju [[Muzička akademija u Sarajevu|Muzičke akademije u Sarajevu]] postao je profesor predmeta Dirigiranje, Sviranje [[partitura]] i Zbor. Nastupao je i kao glasovirski pratitelj mnogim [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkim]] umjetnicima, a posebno baritonistu [[Milivoj Bačanović|Milivoju Bačanoviću]] i sopranistici [[Ljiljana Molnar-Talajić|Ljiljani Molnar-Talajić]]. Pri Muzičkoj akademiji osnovao je i ''Akademski kamerni zbor'' od 16 pjevača koji je prvi put uspješno nastupio 15. travnja 1970..<ref name=":1" /> | ||
Kao dirigent bio je na glasu kao dirigent za [[zbor]]ove. Vodio je mnoge zborove u Zagrebu (Sloga, [[Oratorijski zbor crkve sv. Marka u Zagrebu|Oratorijski zbor Sv. Marka]], Jablan, Radić, Zora, Lisinski, Sloboda, Zagrebački madrigalisti). Osobito je važan rad sa Zagrebačkim madrigalistima i Komornim zborom Radio Zagreba s kojima je izveo više od 1000 skladba, uglavnom rane glazbe. Aktivan i kao simfonijski dirigent te je surađivao s raznim orkestrima s kojima je gostovao diljem Europe.<ref name=enc/><ref>(): [http://www.mic.hr/news/proslava-25-obljetnice-oratorijskog-zbora-crkve-sv-marka-cantores-sancti-marci ''Proslava 25. obljetnice Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci''] Muzički informativni centar, 11. siječnja 2013. Pristupljeno 30. srpnja 2017.</ref> | |||
Skladateljski opus mu čine djela za glasovirsku, glazbeno-scensku, komornu, orkestralnu i vokalnu glazbu. U skladbama mu je primjetna uporaba folklornih elemenata. Transkribirao je skladbe starijih hrvatskih autora za vokalne sastave te se bavio obradbama i transkripcijama narodnih napjeva.<ref name=enc/> | Skladateljski opus mu čine djela za glasovirsku, glazbeno-scensku, komornu, orkestralnu i vokalnu glazbu. U skladbama mu je primjetna uporaba folklornih elemenata. Transkribirao je skladbe starijih hrvatskih autora za vokalne sastave te se bavio obradbama i transkripcijama narodnih napjeva.<ref name=enc/> | ||
U njegovoj ostavštini na Muzičkoj akademiji zavedeno je preko stotinu rukopisa o glazbi. Prevodio je libreta francuskih i njemačkih opera i objavljivao različite stručne i znanstvene tekstove, članke, kritike i recenzije. Bio je jedan od urednika i pisaca članaka za drugo izdanje Muzičke enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda čiji je glavni urednik bio [[Krešimir Kovačević]]. Većinu svojih djela posvetio je vokalnim izvođačkim sastavima, od solo pjevača do zborova različitih sastava. Instrumentalnoj glazbi pripada manji dio opusa, također za različite sastave, od solo glazbala uz pratnju glasovira do komornih sastava. Za orkestar je skladao samo jednu skladbu. Imena je ''Djeveruša'' (1936.) i to za plesački performans zagrebačke balerine [[Nevenka Perko|Nevenke Perko]]. Stil mu je neoklasicistički s malo romantičkih efekata ubačenih tek toliko za šatirati jasan meloharmonijski tok, a najdalje u čemu je otišao jest ponešto od impresionističke rasutosti meloharmonijskog toka kao u ''Četiri preludija'' za glasovir, koja je skladao 1928. godine.<ref name=":1" /> | |||
== Nagrade i priznanja == | == Nagrade i priznanja == | ||
Ističu se:<ref name="DOB">{{Cite web|url=http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=51|title=Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas|archive-url=https://web.archive.org/web/20160310073258/http://sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=51|archive-date=10. 3. 2016|url-status=dead|access-date=9. 10. 2009}}</ref> | |||
* 1951.: Pohvala i nagrada sindikata [[Narodno kazalište u Sarajevu|Narodnog kazališta]] u Sarajevu | * 1951.: Pohvala i nagrada sindikata [[Narodno kazalište u Sarajevu|Narodnog kazališta]] u Sarajevu | ||
* 1958.: [[Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva]] | * 1958.: [[Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva]] | ||
* Osnovna glazbena škola u Sarajevu nosi njegovo ime.<ref>[https://www.facebook.com/OsnovnaMuzickaSkolaMladenPozajic/?locale=hr_HR ''Osnovna muzička škola Mladen Pozajić''] na Facebooku. Pristupljeno 4. prosinca 2025.</ref> | |||
Osnovna glazbena škola u Sarajevu nosi njegovo ime.<ref>[https://www.facebook.com/OsnovnaMuzickaSkolaMladenPozajic/?locale=hr_HR ''Osnovna muzička škola Mladen Pozajić''] na Facebooku. Pristupljeno 4. prosinca 2025.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 26: | Redak 29: | ||
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]] | [[Kategorija:Hrvatski skladatelji]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski dirigenti]] | [[Kategorija:Hrvatski dirigenti]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski pijanisti]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi]] | [[Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi]] | ||
[[Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini]] | [[Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini]] | ||
Posljednja izmjena od 5. prosinac 2025. u 00:56
Mladen Pozajić (Županja, 6. ožujka 1905. – Sarajevo, 28. ožujka 1979.), hrvatski skladatelj, dirigent, glasovirač i glazbeni pedagog.[1] Brat Melite Lorković. Značajna osoba glazbenog života u Zagrebu do 1945. godine te u Sarajevu u kojem je živio i radio od 1947. do smrti 1979. godine.[2]
Životopis
Rodio se je u Županji. Studirao je u Zagrebu na Muzičkoj akademiji kompoziciju Blagoja Berse, klavir kod Svetislava Stančića te Frana Lhotke. Kompoziciju je nastavio studirao u Parizu na Schola Cantorum kod Vincent d'Indyja te na glazbenoj akademiji u Beču kod Josepha Marxa. [1]
Zaposlio se je u Zagrebu 1930. kao nastavnik glazbenog na III. Realnoj gimnaziji predavajući pjevanje i lijepo pisanje. 1931. je osnovao komorno-vokalni ansambl Zagrebačke madrigaliste s kojima je nastupao 11 godina. Na Muzičkoj akademiji je od 1936. godine.[3] 1941. je osnovao Komorni zbor Radio Zagreba, kojem je dirigirao do 1945. Na Muzičkoj akademiji je bio dekanom tijekom drugoga svjetskog rata. [1] 1944. je imenovan prorektorom Hrvatskog državnog konzervatorija, a bio je i tajnik Zagrebačke filharmonije te stalni dirigent zbora i orkestra zagrebačkog Hrvatskog krugovala. Samo zato što je bio dužnosnik u nekoj ustanovi u NDH, osuđen je 3. rujna 1945. na 18 mjeseci prisilnog rada uz gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina. Međutim, već nekoliko dana poslije, 11. rujna 1945. godine je pomilovan i oslobođen izdržavanja kazne, a časna građanska prava vraćena su mu 11. rujna 1949.[3] Nakon što je izgubio dignitet glazbenika u Zagrebu, izdržavao je obitelj prodajom knjiga iz svoje knjižnice, sviranjem u zabavnom orkestru, korepeticijom i slično.
U Sarajevo je došao 8. ožujka 1947. godine. Ondje je prvo dirigentom novoosnovane Sarajevske opere, a od 1950. do 1974. dirigent Sarajevske filharmonije.[3] Otkako je 1948. osnovano Udruženje kompozitora i muzičkih reproduktivnih umjetnika Bosne i Hercegovine njegovim je članom. Godine 1950. osnovao je Ženski vokalni sekstet i Muški vokalni kvintet. Važan dirigentski nastup ostvario je i sa Kulturno-umjetničkim društvom "Proleter" na festivalu u velškom gradu Llangollenu na "International concert of mixed choirs with parties of folk dancers", gdje je osvojio šesto mjesto.[3] Vrlo važnu ulogu u osnivanju Muzičke akademije u Sarajevu imao je Cvjetko Rihtman, koji je pokrenuo proces osnivanja, ali prve nastavne planove i programe izradio je Mladen Pozajić koji su bili sasvim u skladu s glazbeno-edukativnim kurikulima u Europi.[3] Na Akademiji je predavao od 1956. do 1972.. [1] Po osnivanju Muzičke akademije u Sarajevu postao je profesor predmeta Dirigiranje, Sviranje partitura i Zbor. Nastupao je i kao glasovirski pratitelj mnogim bosanskohercegovačkim umjetnicima, a posebno baritonistu Milivoju Bačanoviću i sopranistici Ljiljani Molnar-Talajić. Pri Muzičkoj akademiji osnovao je i Akademski kamerni zbor od 16 pjevača koji je prvi put uspješno nastupio 15. travnja 1970..[3]
Kao dirigent bio je na glasu kao dirigent za zborove. Vodio je mnoge zborove u Zagrebu (Sloga, Oratorijski zbor Sv. Marka, Jablan, Radić, Zora, Lisinski, Sloboda, Zagrebački madrigalisti). Osobito je važan rad sa Zagrebačkim madrigalistima i Komornim zborom Radio Zagreba s kojima je izveo više od 1000 skladba, uglavnom rane glazbe. Aktivan i kao simfonijski dirigent te je surađivao s raznim orkestrima s kojima je gostovao diljem Europe.[1][4]
Skladateljski opus mu čine djela za glasovirsku, glazbeno-scensku, komornu, orkestralnu i vokalnu glazbu. U skladbama mu je primjetna uporaba folklornih elemenata. Transkribirao je skladbe starijih hrvatskih autora za vokalne sastave te se bavio obradbama i transkripcijama narodnih napjeva.[1]
U njegovoj ostavštini na Muzičkoj akademiji zavedeno je preko stotinu rukopisa o glazbi. Prevodio je libreta francuskih i njemačkih opera i objavljivao različite stručne i znanstvene tekstove, članke, kritike i recenzije. Bio je jedan od urednika i pisaca članaka za drugo izdanje Muzičke enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda čiji je glavni urednik bio Krešimir Kovačević. Većinu svojih djela posvetio je vokalnim izvođačkim sastavima, od solo pjevača do zborova različitih sastava. Instrumentalnoj glazbi pripada manji dio opusa, također za različite sastave, od solo glazbala uz pratnju glasovira do komornih sastava. Za orkestar je skladao samo jednu skladbu. Imena je Djeveruša (1936.) i to za plesački performans zagrebačke balerine Nevenke Perko. Stil mu je neoklasicistički s malo romantičkih efekata ubačenih tek toliko za šatirati jasan meloharmonijski tok, a najdalje u čemu je otišao jest ponešto od impresionističke rasutosti meloharmonijskog toka kao u Četiri preludija za glasovir, koja je skladao 1928. godine.[3]
Nagrade i priznanja
Ističu se:[5]
- 1951.: Pohvala i nagrada sindikata Narodnog kazališta u Sarajevu
- 1958.: Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva
- Osnovna glazbena škola u Sarajevu nosi njegovo ime.[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Pozajić, Mladen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pozajic-mladen>.
- ↑ Branimir Pofuk: Lorkovićevo lječilište za čitave nacije. Večernji list. 23. rujna 2012. (pristupljeno 4. prosinca 2025.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Ivan Čavlović: Muzički portreti: izvori i sjećanja, Buybook, Sarajevo, 2017., str. 199.-202. ISBN 978-953-7893-75-0
- ↑ (): Proslava 25. obljetnice Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci Muzički informativni centar, 11. siječnja 2013. Pristupljeno 30. srpnja 2017.
- ↑ "Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas". Inačica izvorne stranice arhivirana 10. 3. 2016. http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=51 Pristupljeno 9. 10. 2009
- ↑ Osnovna muzička škola Mladen Pozajić na Facebooku. Pristupljeno 4. prosinca 2025.