More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Slavko Govorčin''' (Mali Iž, 19. listopada 1927., hrvatski pisac i pjesnik. Pisao je i pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame. <ref name=fdk>[https://fdk.hr/osoba/slavko-govorcin/ ''Slavko Govorčin'']. Festival dalmatinskih klapa Omiš. Pristupljeno 9. kolovoza 2025. </ref> Stvarao na iškom dijalektu. Neke od pjesama bile su klapske uspješnice (''Sušna zikva na škoju'', često izvođena na FDK u Omi...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 4 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Slavko Govorčin''' ([[Mali Iž]], [[19. listopada]] [[glazba u 1927.|1927.]], hrvatski pisac i pjesnik. Pisao je i pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame | '''Slavko Govorčin''' ([[Mali Iž]], [[19. listopada]] [[glazba u 1927.|1927.]]<ref name=fdk/> — [[Zadar]], [[6. siječnja]] [[glazba u 2024.|2024.]]<ref name=info057>057info: [https://www.057info.hr/vijesti/2024-01-06/slavko-govorcin-preminuo-iznad-kalelarge-zvonilo-u-malom-izu/ ''Slavko Govorčin preminuo iznad Kalelarge – zvonilo u Malom Ižu '']. 057info. 6. siječnja 2024. Prisutpljeno 13. rujna 2025.</ref>), hrvatski pisac i pjesnik. Pisao je i [[pripovjetka|pripovijetke]], [[satira|satire]], [[humoreska|humoreske]], [[scenarij|scenarije]], [[drama|drame]]<ref name=fdk>[https://fdk.hr/osoba/slavko-govorcin/ ''Slavko Govorčin'']. Festival dalmatinskih klapa Omiš. Pristupljeno 9. kolovoza 2025. </ref> i podlistke. <ref name=dojdite/> Stvarao na iškom dijalektu. Neke od pjesama bile su klapske uspješnice (''Sušna zikva na škoju'', često izvođena na FDK u Omišu), a uglazbio ih je [[Krešimir Magdić]].<ref>Aleksej Gotthardi-Pavlovsky: [https://hrcak.srce.hr/file/43692 ''Popis arhiviranih emisija etnografsko/folklornog sadržaja snimljenih u Dalmaciji u razdoblju od 1969. do 2002. godine u produkciji (bivše) HTV-ove redakcije narodne glazbe i običaja'']. Etnološka tribina 25, Vol. 32, 2002., str. 26 pdf-a.{{odlična}}</ref> Sudionik Drugoga svjetskog rata u hrvatskome pokretu otpora ([[partizani]]ma).<ref name=mirovini>PSD. Razgovarao Mišel Kalajžić: [https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/pjesnik-slavko-govorcin-u-mirovini-je-vec-60-godina-primam-penziju-od-1956-ali-ne-mogu-se-pomiriti-da-netko-danas-ima-26-iljada-kuna-zato-smo-i-propali-435068 '' PJESNIK SLAVKO GOVORČIN U MIROVINI JE VEĆ 60 GODINA "Primam penziju od 1956., ali ne mogu se pomiriti da netko danas ima 26 iljada kuna! Zato smo i propali"'']. Zadarski. 14. veljače 2015. Prisutpljeno 13. rujna 2025.</ref> | ||
Pisao pjesme na rodnoj iškoj čakavštini. | == Životopis == | ||
Rodio se u Malom Ižu<ref name=fdk/>, u kojem je odrastao. Bio je u obitelji otca pomorca, zbog čega su imali blagostanje. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata, otca je zateklo dok je bio u Argentini pa se preselio kod svog brata, Slavkova strica u Čile. U Hrvatskoj je ostala Slavkova mati i on s obitelju. Kad se došlo u mogućnost za zbjeg u južnu Italiju i Sinaj, trebali su poći pa potom u Čile, ali se tetka protivila, nakon česa se i mati usprotivila. Slavko je bio član SKOJ-a i otišao je u kao 17-godišnjak u partizane kao mali kurir. Dotad je mnogo Ižana izginulo i htjeli su u vojsci sačuvati išku mladež. <ref name=mirovini/> U [[Zrenjanin]]u je završio gimnaziju i vojno učilište za vezu <ref name=fdk/>, odnosno vojnu školu i akademiju nakon koje je stekao čin poručnika.<ref name=mirovini/> Bio je časnikom u Skoplju i Šapcu.<ref name=fdk/> Potom se razbolio od sušice na bubregu i plućima. Bio je na liječenju po bolnicama i naposljetku je demobiliziran te 1956. umirovljen. <ref name=mirovini/>. | |||
Posljedica bolesti bio je gubitak bubrega, ali je uspio očistiti pluća na rodnome Ižu. Zatim se je oženio i premda umirovljenik, cijeli život radio razne honorarne poslove. Radio je kao čuvar strjelišta, pa u Marasci, vlastitoj prodavaonici bezalkoholnih pića u Zadru, pa kao autoprijevoznik, radio s pijeskom, bavio se ribarstvom i maslinarstvom. <ref name=mirovini/> | |||
Pisao pjesme na rodnoj iškoj [[čakavica|čakavštini]]. Smatra ju se najčakavskijom u zadarskome pjesničkom krugu. Prve je pjesme 1983. u [[Zadarska revija|Zadarskoj reviji]].<ref name=fdk/> Osam njegovih skladba mu je uglazbljeno i izvedeno na omiškom [[Festival dalmatinskih klapa|Festivalu dalmatinskih klapa]]: ''Sušna zikva na školju'' (uglazbio [[Krešimir Magdić]], izvedeno na FDK 1985.), ''Maslina'' (uglazbio [[Davor Petrović]], FDK 1987.), ''Vrnu san se'' (uglazbio [[Josip Kaplan]], FDK 1990.), ''Dvoje se milovalo drago'' (uglazbio [[Dušan Šarac]], FDK 1991.), ''Puti'' (uglazbio [[Boris Jakovljević]], FDK 1991.), ''Molitva na moru'' (uglazbio Davor Petrović, FDK 1999.) i ''Uljenica moje matere'' (uglazbio [[Mojmir Čačija]], FDK 2001.). <ref name=fdk/> | |||
Napisao je scenarij za dokumentarni film ''[[Iška ognjišta]]''. Film je doživio prikazivanje na televiziji. Prikazan je unutar obrazovnog programa na TV Zagreb 1986. godine. Scenarist je za kratkometražni film ''[[Na kraju stoljeća]]''. Napisao je rekvijem ''[[Priješke lavandijere|Prieške lavandiere]]'', a izveo ga je KUD Kanica iz Preka. <ref name=fdk/> Napisao je ukupno pet scenarija za dokumentarne filmove. Njegova drama ''Zlatni pir'' je nagrađena na televizijskom natječaju, ali zbog zavisti vojnih vlasti nije uprizorena na televiziji, ni u kazalištu. Istu sudbinu imala je njegova druga drama ''Marija'', koju je napisao na [[Sestrunj|sestrunjskom]] govoru.<ref name=mirovini/> | |||
Pisao je za [[Zadarska revija|Zadarsku reviju]], [[Narodni list]], [[Zadarska smotra|Zadarsku smotru]], zbornicima Suvremena čakavska poezija zadarskoga kruga (1992), Roman Jelić, Pregršć zapisa o Malin Ižu. U Slobodnoj Dalmaciji je od 1992. godine imao kolumnu na čakavici ''Naporuk z školja''. <ref name=fdk/> Opjevao je zadarske otoke i njihove običaje. Njegov opus obuhvatio je i dio zadarske prošlosti. Uz ostalo je napisao knjigu ''Libar o Žmaku'' o legendarnom zadarskom ''čovjeku s mora'' Žmaku i njegovom prijatelju [[barkariol]]u Giacomu.<ref name=info057/> Knjiga je monografija, odnosno opširan zbornik štorijâ, batudâ, dišpetâ, barufâ i fločadâ svojedobno popularnih likova zadarske ribarnice, pučkih gostionica i boćališta, na čelu sa Žmakom i Giacomom. U Libru se govori čakavicom i dijalektalnim idiomom zadarskoga zaleđa.<ref name=identitet>Abdulah Seferović: [https://zdravlje.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/abdulah-seferovic-nema-dvojbe-bez-opusa-slavka-govorcina-ne-moze-se-govoriti-o-obnovi-gradanskog-identiteta-zadra-1353514 ''Abdulah Seferović: Nema dvojbe, bez opusa Slavka Govorčina ne može se govoriti o obnovi građanskog identiteta Zadra '']. Zadarski. 8. siječnja 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.</ref> | |||
Bio je član [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]]. Napisao je knjige: <ref name=fdk/> | |||
* ''Uljenica moje matere'', zbirka pjesama, Zadar, 1984. (3. prošireno izdanje 2003.)<ref>Katarina Marić: [https://www.matica.hr/vijenac/252/vivat-crescat-floreat-11720/ '' '']. Vijenac br. 252 - 30. listopada 2003. Pristupljeno 13. rujna 2025.</ref> | |||
* ''Vazda budi, Ivane Jerin'', knjiga proze, Zadar, 1990. | |||
* ''Libar o Žmaku'', monografija, 2007. <ref name=identitet/> | |||
Zadnje razdoblje svog života stanovao je na [[Kalelarga|Kalelargi]]. Umro je prvog tjedna siječnja 2024. godine. U rodnom Malom Ižu zvonio je [[mrtvi zvon]], što je očuvan običaj na zadarskim otocima.<ref name=info057/> | |||
9. listopada 2024. održana je poetsko-glazbena večer u spomen na Slavka Govorčina. Opus su mu predstavili Edita Ćurko, Milena Dundov, Ana Trninić i Zvonimir Sutlović, uz pjevački zbor HGPD "Zoranić", klape Maloižani i klape Slanac Veli Iž, maestra Davora Grzunova, te moderatora Silvia Panovića. <ref name=dojdite>B.S.: [https://zdravlje.slobodnadalmacija.hr/zadar/djirada/u-spomen-na-slavka-govorcina-dojdite-zajedno-cemo-uzgati-uljenicu-i-osvitliti-slavkov-literarni-tastament-1424114 ''U spomen na Slavka Govorčina: Dojdite! Zajedno ćemo užgati "Uljenicu"i osvitliti Slavkov literarni taštament'']. Zadarski. 7. listopada 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.</ref> | |||
== Nagrade i priznanja == | |||
Dobitnik je nagrada: <ref name=fdk/> | |||
* 1985.: FDK Omiš, prva nagrada publike za tekst pjesme ''Sušna zikva na školju'', koju je uglazbio Krešimir Magdić. Na stihove ove pjesme skladana je klapska pjesma ''O, more, mati''. <ref name=identitet/> | |||
* 1985.: Drama ''Zlatni pir'' nagrađena na natječaju Radio televizije. <ref name=mirovini/> | |||
* 1990.: Film ''Na kraju stoljeća'' čijim je scenaristom, dobio prvu nagradu na međunarodnome festivalu kratkometražnog filma u Bilbau | |||
* Skladba ''Sušna zikva na škoju'' je među najizvođenijim skladbama na Festivalu dalmatinskih klapa. | |||
* 2017.: [[Nagrada Goran Bujić]] za životno djelo<ref>Suradnik: [https://film-mag.net/wp/?p=33509 ''KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI – NOVINARI 2017 , piše Nikola Šimić Tonin '']. FILM-mag.net. Pristupljeno 13. rujna 2025.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 8: | Redak 34: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Govorčin, Slavko}} | {{GLAVNIRASPORED:Govorčin, Slavko}} | ||
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | [[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski satiričari]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski humoristi]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski dramatici]] | |||
[[Kategorija:Iž]] | |||
[[Kategorija:Zrenjanin]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Zadar]] | |||
[[Kategorija:Klapsko pjevanje]] | |||
[[Kategorija:Partizani]] | |||
Posljednja izmjena od 13. rujan 2025. u 03:03
Slavko Govorčin (Mali Iž, 19. listopada 1927.[1] — Zadar, 6. siječnja 2024.[2]), hrvatski pisac i pjesnik. Pisao je i pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame[1] i podlistke. [3] Stvarao na iškom dijalektu. Neke od pjesama bile su klapske uspješnice (Sušna zikva na škoju, često izvođena na FDK u Omišu), a uglazbio ih je Krešimir Magdić.[4] Sudionik Drugoga svjetskog rata u hrvatskome pokretu otpora (partizanima).[5]
Životopis
Rodio se u Malom Ižu[1], u kojem je odrastao. Bio je u obitelji otca pomorca, zbog čega su imali blagostanje. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata, otca je zateklo dok je bio u Argentini pa se preselio kod svog brata, Slavkova strica u Čile. U Hrvatskoj je ostala Slavkova mati i on s obitelju. Kad se došlo u mogućnost za zbjeg u južnu Italiju i Sinaj, trebali su poći pa potom u Čile, ali se tetka protivila, nakon česa se i mati usprotivila. Slavko je bio član SKOJ-a i otišao je u kao 17-godišnjak u partizane kao mali kurir. Dotad je mnogo Ižana izginulo i htjeli su u vojsci sačuvati išku mladež. [5] U Zrenjaninu je završio gimnaziju i vojno učilište za vezu [1], odnosno vojnu školu i akademiju nakon koje je stekao čin poručnika.[5] Bio je časnikom u Skoplju i Šapcu.[1] Potom se razbolio od sušice na bubregu i plućima. Bio je na liječenju po bolnicama i naposljetku je demobiliziran te 1956. umirovljen. [5].
Posljedica bolesti bio je gubitak bubrega, ali je uspio očistiti pluća na rodnome Ižu. Zatim se je oženio i premda umirovljenik, cijeli život radio razne honorarne poslove. Radio je kao čuvar strjelišta, pa u Marasci, vlastitoj prodavaonici bezalkoholnih pića u Zadru, pa kao autoprijevoznik, radio s pijeskom, bavio se ribarstvom i maslinarstvom. [5]
Pisao pjesme na rodnoj iškoj čakavštini. Smatra ju se najčakavskijom u zadarskome pjesničkom krugu. Prve je pjesme 1983. u Zadarskoj reviji.[1] Osam njegovih skladba mu je uglazbljeno i izvedeno na omiškom Festivalu dalmatinskih klapa: Sušna zikva na školju (uglazbio Krešimir Magdić, izvedeno na FDK 1985.), Maslina (uglazbio Davor Petrović, FDK 1987.), Vrnu san se (uglazbio Josip Kaplan, FDK 1990.), Dvoje se milovalo drago (uglazbio Dušan Šarac, FDK 1991.), Puti (uglazbio Boris Jakovljević, FDK 1991.), Molitva na moru (uglazbio Davor Petrović, FDK 1999.) i Uljenica moje matere (uglazbio Mojmir Čačija, FDK 2001.). [1]
Napisao je scenarij za dokumentarni film Iška ognjišta. Film je doživio prikazivanje na televiziji. Prikazan je unutar obrazovnog programa na TV Zagreb 1986. godine. Scenarist je za kratkometražni film Na kraju stoljeća. Napisao je rekvijem Prieške lavandiere, a izveo ga je KUD Kanica iz Preka. [1] Napisao je ukupno pet scenarija za dokumentarne filmove. Njegova drama Zlatni pir je nagrađena na televizijskom natječaju, ali zbog zavisti vojnih vlasti nije uprizorena na televiziji, ni u kazalištu. Istu sudbinu imala je njegova druga drama Marija, koju je napisao na sestrunjskom govoru.[5]
Pisao je za Zadarsku reviju, Narodni list, Zadarsku smotru, zbornicima Suvremena čakavska poezija zadarskoga kruga (1992), Roman Jelić, Pregršć zapisa o Malin Ižu. U Slobodnoj Dalmaciji je od 1992. godine imao kolumnu na čakavici Naporuk z školja. [1] Opjevao je zadarske otoke i njihove običaje. Njegov opus obuhvatio je i dio zadarske prošlosti. Uz ostalo je napisao knjigu Libar o Žmaku o legendarnom zadarskom čovjeku s mora Žmaku i njegovom prijatelju barkariolu Giacomu.[2] Knjiga je monografija, odnosno opširan zbornik štorijâ, batudâ, dišpetâ, barufâ i fločadâ svojedobno popularnih likova zadarske ribarnice, pučkih gostionica i boćališta, na čelu sa Žmakom i Giacomom. U Libru se govori čakavicom i dijalektalnim idiomom zadarskoga zaleđa.[6]
Bio je član Društva hrvatskih književnika. Napisao je knjige: [1]
- Uljenica moje matere, zbirka pjesama, Zadar, 1984. (3. prošireno izdanje 2003.)[7]
- Vazda budi, Ivane Jerin, knjiga proze, Zadar, 1990.
- Libar o Žmaku, monografija, 2007. [6]
Zadnje razdoblje svog života stanovao je na Kalelargi. Umro je prvog tjedna siječnja 2024. godine. U rodnom Malom Ižu zvonio je mrtvi zvon, što je očuvan običaj na zadarskim otocima.[2]
9. listopada 2024. održana je poetsko-glazbena večer u spomen na Slavka Govorčina. Opus su mu predstavili Edita Ćurko, Milena Dundov, Ana Trninić i Zvonimir Sutlović, uz pjevački zbor HGPD "Zoranić", klape Maloižani i klape Slanac Veli Iž, maestra Davora Grzunova, te moderatora Silvia Panovića. [3]
Nagrade i priznanja
Dobitnik je nagrada: [1]
- 1985.: FDK Omiš, prva nagrada publike za tekst pjesme Sušna zikva na školju, koju je uglazbio Krešimir Magdić. Na stihove ove pjesme skladana je klapska pjesma O, more, mati. [6]
- 1985.: Drama Zlatni pir nagrađena na natječaju Radio televizije. [5]
- 1990.: Film Na kraju stoljeća čijim je scenaristom, dobio prvu nagradu na međunarodnome festivalu kratkometražnog filma u Bilbau
- Skladba Sušna zikva na škoju je među najizvođenijim skladbama na Festivalu dalmatinskih klapa.
- 2017.: Nagrada Goran Bujić za životno djelo[8]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Slavko Govorčin. Festival dalmatinskih klapa Omiš. Pristupljeno 9. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 057info: Slavko Govorčin preminuo iznad Kalelarge – zvonilo u Malom Ižu . 057info. 6. siječnja 2024. Prisutpljeno 13. rujna 2025.
- ↑ 3,0 3,1 B.S.: U spomen na Slavka Govorčina: Dojdite! Zajedno ćemo užgati "Uljenicu"i osvitliti Slavkov literarni taštament. Zadarski. 7. listopada 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Aleksej Gotthardi-Pavlovsky: Popis arhiviranih emisija etnografsko/folklornog sadržaja snimljenih u Dalmaciji u razdoblju od 1969. do 2002. godine u produkciji (bivše) HTV-ove redakcije narodne glazbe i običaja. Etnološka tribina 25, Vol. 32, 2002., str. 26 pdf-a.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 PSD. Razgovarao Mišel Kalajžić: PJESNIK SLAVKO GOVORČIN U MIROVINI JE VEĆ 60 GODINA "Primam penziju od 1956., ali ne mogu se pomiriti da netko danas ima 26 iljada kuna! Zato smo i propali". Zadarski. 14. veljače 2015. Prisutpljeno 13. rujna 2025.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Abdulah Seferović: Abdulah Seferović: Nema dvojbe, bez opusa Slavka Govorčina ne može se govoriti o obnovi građanskog identiteta Zadra . Zadarski. 8. siječnja 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Katarina Marić: . Vijenac br. 252 - 30. listopada 2003. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Suradnik: KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI – NOVINARI 2017 , piše Nikola Šimić Tonin . FILM-mag.net. Pristupljeno 13. rujna 2025.