Zlatko Čajkovski: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zlatko Čajkovski'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Zlatko Čajkovski'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                              = Zlatko Čajkovski
| ime                              = Zlatko Čajkovski
| slika                            = [[Datoteka:Cajkovski zlatko.jpg|150px|center]]
| slika                            = [[Datoteka:Cajkovski zlatko.jpg|150px|center]]

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 13:26

Zlatko Čajkovski
Datoteka:Cajkovski zlatko.jpg

Osobni podatci
Nadimak Čik
Rođenje 24. studenog 1923.
Smrt 27. srpnja 1998.
Visina 164 cm
Položaj napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1939.1945.
1946.1955.
1955.1958.
1958.1960.
HAŠK
Partizan Beograd
1. FC Köln
Hapoel Haifa


0053 000(5)
Reprezentativna karijera
1942.1943.
1946.1955.
Hrvatska
Jugoslavija
0002 000(0)
0055 000(7)
Trenerska karijera
1961. – 1963.
1963. – 1968.
1968. – 1969.
1970.
1970. – 1971.
1971. – 1973.
1973. – 1975.
1976.
1978. – 1980.
1980.
1981.
1. FC Köln
Bayern München
Hannover 96
Kickers Offenbach
Dinamo Zagreb
1. FC Nürnberg
1. FC Köln
Kickers Offenbach
FC Zürich
FC Grenchen
Grazer AK
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
srebro London 1948. Jugoslavija
srebro Helsinki 1952. Jugoslavija
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Zlatko "Čik" Čajkovski (Zagreb, 24. studenog 1923.München, 27. srpnja 1998.), hrvatski i jugoslavenski nogometni reprezentativac i nogometni trener.

Brat Željko također je bio nogometaš i reprezentativac bivše Jugoslavije. "Čik" je najveće uspjehe postigao kao trener klubova FC Bayern München, 1. FC Köln i Kickers Offenbach. Umro je u Münchenskoj bolnici od dijabetesa, pokopan je u Beogradu.

Igračka karijera[uredi]

Klupska karijera[uredi]

Igrao je za HAŠK, Partizan iz Beograda, 1. FC Köln i Hapoel iz Haife. Igrajući za beogradski Partizan osvojio je 2 prvenstva Jugoslavije (1947., 1949.) i 3 kupa (1947., 1952., 1954.).

Reprezentativna karijera[uredi]

Za odabrano hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je dva puta (1. studenog 1942. u Stuttgartu protiv Njemačke, 1:5, i 6. lipnja 1943. u Bratislavi protiv Slovačke, 3:1).

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije nastupio je 55 puta, s kojom je sudjelovao na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiji, osvojivši oba puta srebrnu medalju, nastupio je i na dva Svjetska prvenstva 1950. i 1954.

Godine 1953. nastupio je u momčadi FIFA–e protiv Velike Britanije (4:4), s Bernardom Vukasom, Vladimirom Bearom i Brankom Zebecom.

Trenerska karijera[uredi]

Diplomirao je za zvanje nogometnog trenera na Njemačkoj športskoj akademiji u Kölnu, u klasi profesora Hennes Weisweilera.

Svoj prvi veliki trenerski uspjeh ostvaruje osvojivši prvenstvo SR Njemačke 1962. s 1. FC Kölnom. 1963. preuzima FC Bayern München, kojeg iz druge dovodi u prvu ligu, dva puta osvaja njemački kup, te jednom europski Kup pobjednika kupova, pobijedivši u finalu škotskog Glasgow Rangers FC 1967. godine. Kroz tadašnju momčad su se dokazali danas legendarni njemački internacionalci, vratar Sepp Maier, Franz Beckenbauer i Gerd Müller, koji su tada, iako 20-ogodišnjaci, činili okosnicu jedne od najjačih europskih momčadi.

Poslije toga "Čik" Čajkovski je trenirao Hannover 96, 1. FC Nürnberg, Kickers Offenbach, s kojima je kao drugoligašima osvojio njemački kup 1970. godine. Nakon toga vodi zagrebački Dinamo i 1. FC Nürnberg. Ponovo se vraća u 1. FC Köln i onda opet u Kickers Offenbach. Odlazi u Švicarsku preuzeti FC Zürich (1978. – 1980.), pa FC Grenchen (1980.). Zadnja momčad koju je vodio bio je Grazer AK 1981. godine.

Zanimljivosti[uredi]

Nadimak Čik (opušak) dobio je zbog svog omanjeg rasta, naime bio je visok samo 164 cm. Zlatko Čajkovski ima i jedan nastup u prijateljskoj utakmici za Hajduk, ali bez zgoditka.[1]

Izvori[uredi]