Bernardo Kohnen: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Bernardo Kohnen''' (Holte, [[24. ožujka]] [[1876.]] - [[Rim]], [[21. siječnja]] [[1939.]]), hrvatski [[misionar]], [[etnografija|etnograf]] i afrikanist [[Nijemci|njemačkog podrijetla]]. | ''Bernardo Kohnen''' ([[Holte]], [[24. ožujka]] [[kršćanstvo u 1876.|1876.]] - [[Rim]], [[21. siječnja]] [[kršćanstvo u 1939.|1939.]]), hrvatski [[misionar]], [[etnografija|etnograf]] i afrikanist [[Nijemci|njemačkog podrijetla]]. | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Šiluci su u to vrijeme, živeći u nepristupačnim predjelima, bili najizoliranija plemenska skupina s vrlo malo dodira s [[Europa|Europljanima]]. O. Bernardo Kohnen među njima je proveo trideset godina. 1933. godine, narušena [[zdravlje|zdravlja]], vratio se u europu, prvo kratko u [[Zagreb]], zatim u Bosnu, a na posljetku u [[Rim]]. Tu je nastavio svoj misijski rad pišući knjige na šilučkom jeziku. Umro je u Rimu [[21. siječnja]] [[1939.]] godine. | Šiluci su u to vrijeme, živeći u nepristupačnim predjelima, bili najizoliranija plemenska skupina s vrlo malo dodira s [[Europa|Europljanima]]. O. Bernardo Kohnen među njima je proveo trideset godina. 1933. godine, narušena [[zdravlje|zdravlja]], vratio se u europu, prvo kratko u [[Zagreb]], zatim u Bosnu, a na posljetku u [[Rim]]. Tu je nastavio svoj misijski rad pišući knjige na šilučkom jeziku. Umro je u Rimu [[21. siječnja]] [[1939.]] godine. | ||
Iako je bio Nijemac, | Iako je bio Nijemac, o. Bernardo Kohnen bio je čvrsto vezan s [[Hrvati]]ma i [[Hrvatska kultura|hrvatskom kulturom]], poput mnogih drugih svećenika koji su dolazili s [[njemački jezik|njemačkog govornog područja]], a samo u Travniku ih je bilo nekoliko ([[Erich von Brandis|o. Brandis]], o. Puntigam, o. Hoffer, o. Waitz i drugi). | ||
== Doprinosi hrvatskoj etnografiji == | == Doprinosi hrvatskoj etnografiji == | ||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
Njegov doprinos hrvatskoj afrikanisti je vrlo vrijedan. 1930. spominje se u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]] njegova zbirka [[oružje|oružja]] i [[alat|oruđa]] plemena šiluka. To je zapravo dio veće etnografske zbirke što ju je prikupila Družba Isusova od svojih i drugih misionara u želji da otovri vlastiti etnografski muzej. | Njegov doprinos hrvatskoj afrikanisti je vrlo vrijedan. 1930. spominje se u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]] njegova zbirka [[oružje|oružja]] i [[alat|oruđa]] plemena šiluka. To je zapravo dio veće etnografske zbirke što ju je prikupila Družba Isusova od svojih i drugih misionara u želji da otovri vlastiti etnografski muzej. | ||
Osim predmeta što ih je prikupio, Kohnen je u hrvatskoj periodici, najviše u "Katoličkim misijama" i " | Osim predmeta što ih je prikupio, Kohnen je u hrvatskoj periodici, najviše u "Katoličkim misijama" i "Misijskom kalendaru", napisao više članak o Šilucima i drugim južnosudanskim plemenima, koji ga kako kaže Damir Zorić "potvrđuju kao vrsnog poznavatelja domorodačke kulture". | ||
Napisoa je i mnoštvo [[putopis]]a, u kojima je nastojao čitatelju predočiti odliče šilučkog jezika, način razmišljanja i govora, kao i [[animizam|animističkog vjerovanja]], [[običaji|običaja]], [[lov]]a i dr. te njihov odnos prema misionarima, [[kršćanstvo|kršćanstvu]] i europskoj kulturi. Pisao je i o misijama i o načinu djelovanja, u kojemu se, kako bi promijenio uvriježena stajališta Šiluka, oslanjao na [[djeca|djecu]] i mlade. Također, pisao je i o susjednim [[nil]]skim [[narod]]ima [[Nueri]]ma i [[Dinke|Dinkama]]. | Napisoa je i mnoštvo [[putopis]]a, u kojima je nastojao čitatelju predočiti odliče šilučkog jezika, način razmišljanja i govora, kao i [[animizam|animističkog vjerovanja]], [[običaji|običaja]], [[lov]]a i dr. te njihov odnos prema misionarima, [[kršćanstvo|kršćanstvu]] i europskoj kulturi. Pisao je i o misijama i o načinu djelovanja, u kojemu se, kako bi promijenio uvriježena stajališta Šiluka, oslanjao na [[djeca|djecu]] i mlade. Također, pisao je i o susjednim [[nil]]skim [[narod]]ima [[Nueri]]ma i [[Dinke|Dinkama]]. | ||
| Redak 41: | Redak 41: | ||
[[Kategorija:Hrvatski svećenici]] | [[Kategorija:Hrvatski svećenici]] | ||
[[Kategorija:Misionari]] | [[Kategorija:Misionari]] | ||
[[Kategorija:Afrikanistika]] | |||
[[Kategorija:Nijemci u Hrvatskoj]] | |||
Posljednja izmjena od 4. veljača 2026. u 12:32
Bernardo Kohnen' (Holte, 24. ožujka 1876. - Rim, 21. siječnja 1939.), hrvatski misionar, etnograf i afrikanist njemačkog podrijetla.
Životopis
O. Bernardo Kohnen rođen je 24. ožujka 1876. u Holteu blizu Hannovera. Već u dječačkoj dobi doselio se s roditeljima u Bosnu. Nakon završene osnovne škole, pohađao je gimnaziju kod isusovaca u Travniku.
Nakon završetka gimnazije, 1895. pošao je na studij u Veronu, gdje se prudružio misijskog kongregaciji "Sinovi presvetog srca". Za svećenika je zaređen 1902. godine, a već iste godine poslan je u Južni Sudan, na misijsku postaju Lul, sa zadaćom da evangelizira pleme Šiluka.
Šiluci su u to vrijeme, živeći u nepristupačnim predjelima, bili najizoliranija plemenska skupina s vrlo malo dodira s Europljanima. O. Bernardo Kohnen među njima je proveo trideset godina. 1933. godine, narušena zdravlja, vratio se u europu, prvo kratko u Zagreb, zatim u Bosnu, a na posljetku u Rim. Tu je nastavio svoj misijski rad pišući knjige na šilučkom jeziku. Umro je u Rimu 21. siječnja 1939. godine.
Iako je bio Nijemac, o. Bernardo Kohnen bio je čvrsto vezan s Hrvatima i hrvatskom kulturom, poput mnogih drugih svećenika koji su dolazili s njemačkog govornog područja, a samo u Travniku ih je bilo nekoliko (o. Brandis, o. Puntigam, o. Hoffer, o. Waitz i drugi).
Doprinosi hrvatskoj etnografiji
Njegov doprinos hrvatskoj afrikanisti je vrlo vrijedan. 1930. spominje se u Etnografskom muzeju u Zagrebu njegova zbirka oružja i oruđa plemena šiluka. To je zapravo dio veće etnografske zbirke što ju je prikupila Družba Isusova od svojih i drugih misionara u želji da otovri vlastiti etnografski muzej.
Osim predmeta što ih je prikupio, Kohnen je u hrvatskoj periodici, najviše u "Katoličkim misijama" i "Misijskom kalendaru", napisao više članak o Šilucima i drugim južnosudanskim plemenima, koji ga kako kaže Damir Zorić "potvrđuju kao vrsnog poznavatelja domorodačke kulture".
Napisoa je i mnoštvo putopisa, u kojima je nastojao čitatelju predočiti odliče šilučkog jezika, način razmišljanja i govora, kao i animističkog vjerovanja, običaja, lova i dr. te njihov odnos prema misionarima, kršćanstvu i europskoj kulturi. Pisao je i o misijama i o načinu djelovanja, u kojemu se, kako bi promijenio uvriježena stajališta Šiluka, oslanjao na djecu i mlade. Također, pisao je i o susjednim nilskim narodima Nuerima i Dinkama.
Radio je i na gramatici i rječniku šilučkog jezika, ali su ga narušeno zdravlje i nedostatak sredstava spriječili u dovršetku tih nauma. Šilučki jezik držao je najbogatijim jezikom toga govornoga područja, gdje su prebivala mnoga plemena sa svojim jezicima. Od belgijskih je vlasti u Sudanu dobivao naloge da školske udžbenike prevodi na šilučki jezik.
Na šilučkom je jeziku napisao molitvenik, pjesmaricu i biblijsku povijest, te preveo sva evanđelja. Poznavao je i radove ondašnjih afrikanstičkih autoriteta, na koje se poziva, no jednako se i tako suprotstavlja njihovim tezama i teritorijalnim pretenzijama, zbog čega je bio vrlo poznat u međunarodnim krugovima.
K.Kuzman je zapisao o njegovom radu u Glasu koncila:
O njegovom radu Damir Zorić zaključuje:
Literatura
- Grbić Jakopović Jadranka, Bernardo Kohnen, misionar i znanstvenik, članak u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice, (1331-7172), broj 15 (2008.), str. 135-141
- Glas Koncila, br. 22 (2136), 31. svibnja 2015., str. 21, rubrika Katolički oblikovatelji kulture