Pasifaja (mitologija): razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Pasifaja (mitologija)'''-->[[Datoteka:Casa dei Vettii - Pasiphae Daedalus.jpg|mini|Pasifaja s [[Dedal]]om i drvenom [[krava|kravom]]<small>, [[freska]] iz [[Pompej]]a</small>]] | <!--'''Pasifaja (mitologija)'''-->[[Datoteka:Casa dei Vettii - Pasiphae Daedalus.jpg|mini|Pasifaja s [[Dedal]]om i drvenom [[krava|kravom]]<small>, [[freska]] iz [[Pompej]]a</small>]] | ||
{{ | {{Drugo značenje2|[[Pasifaja]]}} | ||
'''Pasifaja''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Πασιφάη}}''', ''Pasipháē'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bila je [[Okean (mitologija)|Okeanida]], [[Perza|Perzina]] i [[Helije]]va kći, [[Minos]]ova žena. | '''Pasifaja''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Πασιφάη}}''', ''Pasipháē'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bila je [[Okean (mitologija)|Okeanida]], [[Perza|Perzina]] i [[Helije]]va kći, [[Minos]]ova žena. | ||
Redak 37: | Redak 37: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [http://www.theoi.com/Titan/Pasiphae.html Pasifaja u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{eng oznaka}} | * [http://www.theoi.com/Titan/Pasiphae.html Pasifaja u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{eng oznaka}} |
Posljednja izmjena od 29. studeni 2021. u 11:22
Pasifaja (grč. Πασιφάη, Pasipháē) u grčkoj mitologiji bila je Okeanida, Perzina i Helijeva kći, Minosova žena.
Etimologija[uredi]
Pasifajino grčko ime znači "ona koja sve obasjava", a često je pridavano boginjama povezanim s Mjesecom.
Karakteristike[uredi]
Pasifaja je, poput svoje nećakinje Medeje vješto rabila magična svojstva biljaka, a tako su je prikazivali i stari Grci. Apolodor u Biblioteci navodi da je bacila čini vjernosti na Minosa koji bi ejakulirao zmije i škorpione, ubivši tako nezakonite konkubine. Prokrida je imala magičnu biljku koja ju je štitila od Pasifajine čarolije te je spavala s Minosom.
U kontintentalnoj Grčkoj Pasifaja je štovana kao boginja-proročica u Talami, a Pauzanije opisuje brončane kipove Pasifaje i Helija. Pauzanije također izjednačava Pasifaju s boginjom Mjeseca Selenom.
Ciceron je u De natura Deorum zapisao da su spartanski efori spavali pored Pasifajina hrama, da bi dobili proročanstva u snovima koja bi im pomogla pri vladanju.
Mitologija[uredi]
Potomstvo[uredi]
Pasifaja je s Minosom imala mnogo djece: Arijadnu, Androgeja, Glauka, Deukaliona, Fedru i Katreja, a također i zvjezdanog Asteriona - Minotaura.
Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat, doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika.
Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu. Minotaura je na posljetku ubio Tezej
Literatura[uredi]
- Apolodor: Biblioteka
- Ciceron: De natura Deorum
- Heziod: Teogonija
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
- Kerényi, Károly: The Gods of the Greeks, Thames & Hudson, New York/London, 1951.