Bottaro: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m file u datoteka
m Zamjena teksta - '{{ita oznaka}}' u '{{tal oznaka}}'
 
(Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bottaro'''-->{{Infookvir otok
{{Infookvir otok
|Ime          = Bottaro
|Ime          = Bottaro
|zemljovid    = [[Datoteka:Aeolian Islands map hr.svg|250px]]
|zemljovid    = [[Datoteka:Aeolian Islands map hr.svg|250px]]
Redak 32: Redak 32:
== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori|refs=
{{izvori|refs=
<ref name="Lo Cascio">{{ita oznaka}} Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, ''Guida naturalistica alle Isole Eolie'', L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.</ref>
<ref name="Lo Cascio">{{tal oznaka}} Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, ''Guida naturalistica alle Isole Eolie'', L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.</ref>
<ref name="Racheli 1986">Gin Racheli, ''Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo'', Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.</ref>
<ref name="Racheli 1986">Gin Racheli, ''Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo'', Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.</ref>
}}
}}

Posljednja izmjena od 31. svibanj 2025. u 01:15

Bottaro
Podatci
Smještaj Tirensko more
Otočna skupina Liparski otoci
Koordinate 38°38′4816″N 15°06′37″E / 39.97111°N 15.11028°E / 39.97111; 15.11028
Država Italija
Najviši vrh 21 m
Površina 0,0073 km2
Broj stanovnika 0

Bottaro je nenaseljeni otočić u Liparkom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Najbliži veći otok je Panarea, oko 2 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija

Bottaro, kao i susjedni otočići Dattilo, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.

U blizini otoka ponekad se događa da more "vrije", uslijed ispuštanja ugljikovog dioksida.[2]:str. 134.

Flora i fauna

Najčešće biljke su Atriplex portulacoides i Suaeda vera koji tvore prostrane sivo-zelene tepihe.[1]:str. 190.

Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na Bottaru pod nazivom Podarcis sicula trischittai), Zzidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Prisutni su i oziorrinco i mnogo vrsta kukaca.[1]:str. 116.-118, 129, 189.

Godine 1991., Bottaro je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašen integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe.[1]:str. 208.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
  2. Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.