Hrvatski narodni otpor: razlika između inačica
m brisanje nepotrebnog teksta |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 33: | Redak 33: | ||
'''Hrvatski narodni otpor''' ('''Hrvatski narodni odpor''' – '''HNO''') bila je politička organizacija [[Hrvatska emigracija|Hrvata u emigraciji]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Utemeljitelj i prvi pročelnik HNO-a bio je bivši general [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga]], [[Vjekoslav Luburić]]. Cilj organizacije bio je obnova [[Hrvatsko državno pravo|neovisne hrvatske države]]. Njihov program se može sažeto iznjeti u izjavi generala Luburića: {{citat|Naš stav je jasan, rušiti svaku Jugoslaviju. Rušiti je s Rusima i s Amerikancima, s komunistima i neokomunistima, rušiti je sa svakim koji ju ruši. Rušiti je dijalektikom riječi i dinamita, ali rušiti je bezuvjetno, jer ako jedna država nema pravo opstojati – onda je to samo i jedino Jugoslavija.}} | '''Hrvatski narodni otpor''' ('''Hrvatski narodni odpor''' – '''HNO''') bila je politička organizacija [[Hrvatska emigracija|Hrvata u emigraciji]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Utemeljitelj i prvi pročelnik HNO-a bio je bivši general [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga]], [[Vjekoslav Luburić]]. Cilj organizacije bio je obnova [[Hrvatsko državno pravo|neovisne hrvatske države]]. Njihov program se može sažeto iznjeti u izjavi generala Luburića: {{citat|Naš stav je jasan, rušiti svaku Jugoslaviju. Rušiti je s Rusima i s Amerikancima, s komunistima i neokomunistima, rušiti je sa svakim koji ju ruši. Rušiti je dijalektikom riječi i dinamita, ali rušiti je bezuvjetno, jer ako jedna država nema pravo opstojati – onda je to samo i jedino Jugoslavija.}} | ||
HNO je imao podružnice u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], [[Australija|Australiji]] i [[Zapadna Europa|zapadnoeuropskim državama]]. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje bivših ustaša i hrvatskih partizana, po čemu se HNO uvelike razlikovao od ostalih emigrantskih organizacija. Taj program je putem HNO-ovog časopisa Drina kasnije došao do dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] koji ga je prihvatio. | HNO je imao podružnice u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], [[Australija|Australiji]] i [[Zapadna Europa|zapadnoeuropskim državama]]. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje bivših ustaša i hrvatskih partizana, po čemu se HNO uvelike razlikovao od ostalih emigrantskih organizacija. Taj program je putem HNO-ovog časopisa [[Drina (Madrid)|Drina]] kasnije došao do dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] koji ga je prihvatio. | ||
Glasilo Hrvatskog narodnog odpora bio je list [[Obrana (Madrid)|Obrana]]. | |||
Nakon što je agent jugoslavenske tajne službe [[UDBA|UDB-e]] Ilija Stanić ubio Luburića [[1969.]], dolazi do nesuglasica i sukoba. Nekoliko pripadnika HNO-a (jedan od njih bio je [[Miro Barešić]]) je 1971. organiziralo ubojstvo UDB-inog agenta [[Vladimir Rolović|Vladimira Rolović]]<nowiki/>a u jugoslavenskom veleposlanstvu u [[Stockholm]]u. Iako su osuđeni na doživotne kazne, oslobođeni su akcijom drugih hrvatskih emigranata ([[Nikola Lisac]], [[Rudolf Prskalo]], i [[Tomislav Rebrina]]) koji su u rujnu 1972. oteli švedski zrakoplov [[Douglas DC-9|DC-9]] sa 87 putnika i članova posade te njime odletjeli u Španjolsku. | Nakon što je agent jugoslavenske tajne službe [[UDBA|UDB-e]] Ilija Stanić ubio Luburića [[1969.]], dolazi do nesuglasica i sukoba. Nekoliko pripadnika HNO-a (jedan od njih bio je [[Miro Barešić]]) je 1971. organiziralo ubojstvo UDB-inog agenta [[Vladimir Rolović|Vladimira Rolović]]<nowiki/>a u jugoslavenskom veleposlanstvu u [[Stockholm]]u. Iako su osuđeni na doživotne kazne, oslobođeni su akcijom drugih hrvatskih emigranata ([[Nikola Lisac]], [[Rudolf Prskalo]], i [[Tomislav Rebrina]]) koji su u rujnu 1972. oteli švedski zrakoplov [[Douglas DC-9|DC-9]] sa 87 putnika i članova posade te njime odletjeli u Španjolsku. | ||
Posljednja izmjena od 10. veljača 2026. u 22:21
| Hrvatski narodni otpor | |
|---|---|
| Osnivač | Vjekoslav Luburić |
| Osnovana | 1955. |
| Raspuštena | 1991. |
| Država djelovanja | Datoteka:Flag of Spain.svg Španjolska Pogreška pri izradbi sličice: SR Njemačka Pogreška pri izradbi sličice: SAD  Kanada
|
| Glasilo | Drina Obrana |
| Ideologija | hrvatski nacionalizam |
Hrvatski narodni otpor (Hrvatski narodni odpor – HNO) bila je politička organizacija Hrvata u emigraciji nakon Drugog svjetskog rata. Utemeljitelj i prvi pročelnik HNO-a bio je bivši general Hrvatskih oružanih snaga, Vjekoslav Luburić. Cilj organizacije bio je obnova neovisne hrvatske države. Njihov program se može sažeto iznjeti u izjavi generala Luburića:
HNO je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje bivših ustaša i hrvatskih partizana, po čemu se HNO uvelike razlikovao od ostalih emigrantskih organizacija. Taj program je putem HNO-ovog časopisa Drina kasnije došao do dr. Franje Tuđmana koji ga je prihvatio.
Glasilo Hrvatskog narodnog odpora bio je list Obrana.
Nakon što je agent jugoslavenske tajne službe UDB-e Ilija Stanić ubio Luburića 1969., dolazi do nesuglasica i sukoba. Nekoliko pripadnika HNO-a (jedan od njih bio je Miro Barešić) je 1971. organiziralo ubojstvo UDB-inog agenta Vladimira Rolovića u jugoslavenskom veleposlanstvu u Stockholmu. Iako su osuđeni na doživotne kazne, oslobođeni su akcijom drugih hrvatskih emigranata (Nikola Lisac, Rudolf Prskalo, i Tomislav Rebrina) koji su u rujnu 1972. oteli švedski zrakoplov DC-9 sa 87 putnika i članova posade te njime odletjeli u Španjolsku.
Organizacija je službeno raspuštena stvaranjem neovisne Republike Hrvatske.