Razlika između inačica stranice »Željko Mijač«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)) |
|||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
| visina = | | visina = | ||
| nadimak = | | nadimak = | ||
| datum rođenja = [[13. siječnja]] [[1954.]] | | datum rođenja = [[13. siječnja]] [[šport u 1954.|1954.]] | ||
| datum smrti = [[14. veljače]] [[šport u 2022.|2022.]] | |||
| datum smrti = | | mjesto smrti = Split | ||
| mjesto smrti = | | država smrti = Hrvatska | ||
| država smrti = | |||
| trenutačni klub = | | trenutačni klub = | ||
| broj u klubu = | | broj u klubu = | ||
| Redak 16: | Redak 15: | ||
| juniorski klubovi = [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] | | juniorski klubovi = [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] | ||
| godina = 1972. - 1973. <br /> 1973. - 1976. <br /> 1976. - 1981. <br /> 1981. - 1982. <br /> 1982. - 1983. <br /> 1983. - 1986. <br /> 1986. - 1987. | | godina = 1972. - 1973. <br /> 1973. - 1976. <br /> 1976. - 1981. <br /> 1981. - 1982. <br /> 1982. - 1983. <br /> 1983. - 1986. <br /> 1986. - 1987. | ||
| profesionalni klubovi = [[NK Rijeka|Rijeka]] <br /> [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] <br /> [[NK Rijeka|Rijeka]] <br /> [[Sporting Toulon Var|Toulon]] <br /> [[AC Arles-Avignon|Avignon]] <br /> [[FC Istres|Istres]] <br /> [[A.S.D. Castel di Sangro Calcio|Castel di Sangro]] | | profesionalni klubovi = [[NK Rijeka|Rijeka]] <br /> [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] <br /> [[NK Rijeka|Rijeka]] <br /> [[Sporting Toulon Var|Toulon]] <br /> [[AC Arles-Avignon|Avignon]] <br /> [[FC Istres|Istres]] <br /> [[A.S.D. Castel di Sangro Calcio|Castel di Sangro]]<br>[[RNK Split|Split]]<br>[[NK Kolektivac Postira|Kolektivac (Postira)]] | ||
| nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}? {{0}}{{0}}(8) <br /> {{0}}65 {{0}}(12) <br /> {{0}}72 {{0}}{{0}}(7) <br /> {{0}}33 {{0}}{{0}}(2) | | nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}? {{0}}{{0}}(8) <br /> {{0}}65 {{0}}(12) <br /> {{0}}72 {{0}}{{0}}(7) <br /> {{0}}33 {{0}}{{0}}(2) | ||
| godine u reprezentaciji = | | godine u reprezentaciji = | ||
| Redak 22: | Redak 21: | ||
| nastupi u reprezentaciji(golovi) = | | nastupi u reprezentaciji(golovi) = | ||
| godine treniranja = 1995.-1999.<br />1999.<br />2005.–2007.<br />2010.<br />2010–2011.<br />2011–2013.<br />2015.<br />2015. - | | godine treniranja = 1995.-1999.<br />1999.<br />2005.–2007.<br />2010.<br />2010–2011.<br />2011–2013.<br />2015.<br />2015. - | ||
| klubovi = [[Standard de Liège]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[Standard de Liège]]<br />[[Nogometna reprezentacija Bahreina| | | klubovi = [[Standard de Liège]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[Standard de Liège]]<br />[[Nogometna reprezentacija Bahreina|Bahrein]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[HNK Hajduk Split|Hajduk]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[Persepolis Teheran]] <small>(pomoćnik)</small> <br />[[Rah-Ahan Teheran]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[NK Zadar|Zadar]] <small>(pomoćnik)</small><br />[[Saba Kom|Saba Qom - Iran]] <small>(pomoćnik)</small><br>[[NK Urania Baška Voda|Urania]] | ||
| napomena = | | napomena = | ||
| medalje = | | medalje = | ||
}} | }} | ||
'''Željko Mijač''' ([[Split]], [[13. siječnja]] [[1954.]]), bivši hrvatski [[nogomet]]aš, potom trener, bio član takozvane "zlatne generacije" splitskog [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] u vrijeme njenih najvećih uspjeha. | '''Željko Mijač''' ([[Split]], [[13. siječnja]] [[šport u 1954.|1954.]] — Split, [[14. veljače]] [[šport u 2022.|2022.]])<ref name="Dalmatinski portal">H.S.: [https://dalmatinskiportal.hr/sport/tuzna-vijest--preminuo-zeljko-mijac/124488 ''TUŽNA VIJEST: Preminuo Željko Mijač'']. Dalmatinski portal. 14. veljače 2022. Pristupljeno 15. veljače 2022.</ref>, bivši hrvatski [[nogomet]]aš, potom trener, bio član takozvane "zlatne generacije" splitskog [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] u vrijeme njenih najvećih uspjeha. | ||
Otac hrvatskog umjetnika [[Toni Mijač|Tonija Mijača]].<ref>Mate Prlić: [https://dalmatinskiportal.hr/zivot/mijac/29555 ''SPORTSKO-UMJETNIČKA OBITELJ: Za Tonija Mijača otvorenje izložbe je bila katarza, a za njegovog oca Željka oduševljenje '']. Dalmatinski portal. 9. ožujka 2018. Pristupljeno 15. veljače 2022.</ref> | |||
== Igračka karijera == | == Igračka karijera == | ||
Nogomet je počeo trenirati u Hajdukovim pionirima. Bila je to momčad koja je ponijela naziv zlatne generacije. Prošao je dobne selekcije i došao je do juniora. Kao Hajdukov junior osvojio je naslove prvaka Jugoslavije u 1969./70., i 1970./71., te Kupove Jugoslavije u 1969./70., 1970./71., te 1971./72. godine. Osim na saveznoj razini, uspješni su bili i na razini Hrvatske. Osvojili su juniorsko republičko prvenstvo Hrvatske 1969., 1970., i 1971., te kup Hrvatske 1969., 1970., i 1971. godine. Sjajne partije rezultirale su pozivom na hrvatsku reprezentaciju, za čije je mlađe dobne skupine odigrao nekoliko utakmica. Za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije ubilježio je osam nastupa. S njom je nastupao na europskim prvenstvima do 19 godina 1971. u Čehoslovačkoj te 1972. u Španjolskoj. | |||
Okončavši juniorske dane sezonu 1971./72. igrao je u Rijeci. Na ljeto 1973. vratio se je u Hajduk. U njemu je prvi službeni nastup za prvu momčad upisao 12. kolovoza 1973. u Split postigavši prvi pogodak na utakmici koja je ostala 5:1.<ref name="Dalmatinski portal"/> | |||
U dresu Hajduka osvojio dva [[Prvenstvo Jugoslavije u nogometu|prvenstva Jugoslavije]] (1973./74. i [[Prvenstvo Jugoslavije u nogometu 1974./75.|1974./75.]]) i tri [[Kup Jugoslavije u nogometu|kupa]] (1973., 1974. i 1975./76.), od čega je dva puta nastupio u finalnim utakmicama - 1973. (u prvoj od dvije finalne utakmice, odigranoj u Splitu, po formatu dvostrukog finala, primijenjenom samo te godine) i 1976. u Beogradu. Oba puta je počeo u startnoj postavi, ali je zamijenjen. Igrao je i dao gol u utakmici [[Kup prvaka|Kupa prvaka]], kada je 23. listopada 1974. u Splitu poražen [[AS Saint-Étienne|Saint-Étienne]] rezultatom 4:1. Nije nastupio u revanšu, kad je Hajduk poražen rezultatom 1:5. Također je i naredne godine igrao u četvrtfinalnoj utakmici protiv [[PSV]]-a u Splitu, koju je Hajduk dobio rezultatom 2:0, a nije igrao u revanšu, izgubljenom rezultatom 0:3. Kako je to bilo vrijeme kad je momčad Hajduka bila sastavljena od velikih asova, nije često bio u prvoj postavi, ali je bio redovan na klupi i vrlo često ulazio kao zamjena, pa je imao relativno veliku minutažu. Međutim, čak i kada je bio starter, a i kad je ulazio kao zamjena, rijetko se događalo da je mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji u napadu, nego je odrađivao zadatke u bilo kojoj ulozi za kojom bi se ukazala potreba. | U dresu Hajduka osvojio dva [[Prvenstvo Jugoslavije u nogometu|prvenstva Jugoslavije]] (1973./74. i [[Prvenstvo Jugoslavije u nogometu 1974./75.|1974./75.]]) i tri [[Kup Jugoslavije u nogometu|kupa]] (1973., 1974. i 1975./76.), od čega je dva puta nastupio u finalnim utakmicama - 1973. (u prvoj od dvije finalne utakmice, odigranoj u Splitu, po formatu dvostrukog finala, primijenjenom samo te godine) i 1976. u Beogradu. Oba puta je počeo u startnoj postavi, ali je zamijenjen. Igrao je i dao gol u utakmici [[Kup prvaka|Kupa prvaka]], kada je 23. listopada 1974. u Splitu poražen [[AS Saint-Étienne|Saint-Étienne]] rezultatom 4:1. Nije nastupio u revanšu, kad je Hajduk poražen rezultatom 1:5. Također je i naredne godine igrao u četvrtfinalnoj utakmici protiv [[PSV]]-a u Splitu, koju je Hajduk dobio rezultatom 2:0, a nije igrao u revanšu, izgubljenom rezultatom 0:3. Kako je to bilo vrijeme kad je momčad Hajduka bila sastavljena od velikih asova, nije često bio u prvoj postavi, ali je bio redovan na klupi i vrlo često ulazio kao zamjena, pa je imao relativno veliku minutažu. Međutim, čak i kada je bio starter, a i kad je ulazio kao zamjena, rijetko se događalo da je mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji u napadu, nego je odrađivao zadatke u bilo kojoj ulozi za kojom bi se ukazala potreba. | ||
| Redak 43: | Redak 47: | ||
|146|40}} | |146|40}} | ||
U želji da bude siguran starter i da igra na poziciji koja mu najviše odgovara, nakon tri godine u Hajduku, prešao je u [[HNK Rijeka|Rijeku]], u kojoj je proveo pet sezona | U želji da bude siguran starter i da igra na poziciji koja mu najviše odgovara, nakon tri godine u Hajduku, prešao je 1976. u [[HNK Rijeka|Rijeku]], u kojoj je proveo pet sezona i osvojio dva Kupa Jugoslavije 1978. i 1979. te Balkanski kup 1979. godine. 1981. je otišao iz Rijeke te karijeru nastavio u Francuskoj. Do 1982. je igrao za Toulon, do 1983. za Avignon te do 1986. za Istres. Potom je otišao u Italiju gdje je do 1987. igrao za Castel di Sangra. Zatim se vratio u Hrvatsku te zadnje igračke godine proveo u RNK Splitu i postirskom Kolektivcu.<ref name="Dalmatinski portal"/> | ||
== Trenerska karijera == | == Trenerska karijera == | ||
Po okončanju igračke karijere, počeo se baviti trenerskim poslom | Po okončanju igračke karijere, završio je Višu trenersku školu počeo se baviti trenerskim poslom. Počeo je gdje je radio s mladim kategorijama. Potom je bio pomoćnik mnogim trenerima prve momčadi, poput [[Joško Skoblar|Joška Skoblara]] s kojim je osvojio posljednji Kup Jugoslavije, zatim [[Stanko Poklepović|Stanka Poklepovića]] s kojim je osvojio prvo prvenstvo i Superkup Republike Hrvatske. 1994./95. odveo je Uskok iz Klisa u 1. HNL. Sljedeće sezone otišao je u Belgiju gdje je do 1999. pomoćnik [[Tomislav Ivić|Tomislava Ivića]] u Standardu iz Liegea, koji je samostalno vodio 1999. na nekoliko utakmica. Bio je pomoćnik i [[Luka Peruzović|Luke Peruzovića]] i [[Ivan Katalinić|Ivana Katalinića]].<ref name="Dalmatinski portal"/> | ||
2005. godine opet je na trenerskom poslu. Pomoćnik je izborniku bahreinske reprezentacije do 2007. godine. U Hajduk se je vratio 2010. godine i obnaša dužnost trenera druge momčadi. Od 2010. do 2011. je u Iranu gdje je pomoćni trener Persepolisa iz Teherana. Sljedeće godine prešao je u drugi teheranski klub Rah-Ahan gdje je također pomoćnim trenerom do 2013. godine. U Hrvatsku se je vratio 2015. gdje je u Zadru pomoćnim trenrom a zatim još iste godine opet je u Iranu gdje je pomoćni trener u momčadi Saba Qom. Zadnji klub koji je bio trenirao bila je baškovoška Uranija.<ref name="Dalmatinski portal"/> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 61: | Redak 67: | ||
[[Kategorija:Nogometaši Hajduka]] | [[Kategorija:Nogometaši Hajduka]] | ||
[[Kategorija:Nogometaši HNK Rijeke]] | [[Kategorija:Nogometaši HNK Rijeke]] | ||
[[Kategorija:Nogometaši RNK Splita]] | |||
Trenutačna izmjena od 00:43, 15. veljače 2022.
| Željko Mijač | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Željko Mijač | |
| Rođenje | 13. siječnja 1954. | |
| Smrt | 14. veljače 2022. | |
| Položaj | navalni vezni | |
| Mlađi uzrasti | ||
| Hajduk | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1972. - 1973. 1973. - 1976. 1976. - 1981. 1981. - 1982. 1982. - 1983. 1983. - 1986. 1986. - 1987. |
Rijeka Hajduk Rijeka Toulon Avignon Istres Castel di Sangro Split Kolektivac (Postira) |
? (8) 65 (12) 72 (7) 33 (2) |
| Trenerska karijera | ||
| 1995.-1999. 1999. 2005.–2007. 2010. 2010–2011. 2011–2013. 2015. 2015. - |
Standard de Liège (pomoćnik) Standard de Liège Bahrein (pomoćnik) Hajduk (pomoćnik) Persepolis Teheran (pomoćnik) Rah-Ahan Teheran (pomoćnik) Zadar (pomoćnik) Saba Qom - Iran (pomoćnik) Urania | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Željko Mijač (Split, 13. siječnja 1954. — Split, 14. veljače 2022.)[1], bivši hrvatski nogometaš, potom trener, bio član takozvane "zlatne generacije" splitskog Hajduka u vrijeme njenih najvećih uspjeha. Otac hrvatskog umjetnika Tonija Mijača.[2]
Igračka karijera
Nogomet je počeo trenirati u Hajdukovim pionirima. Bila je to momčad koja je ponijela naziv zlatne generacije. Prošao je dobne selekcije i došao je do juniora. Kao Hajdukov junior osvojio je naslove prvaka Jugoslavije u 1969./70., i 1970./71., te Kupove Jugoslavije u 1969./70., 1970./71., te 1971./72. godine. Osim na saveznoj razini, uspješni su bili i na razini Hrvatske. Osvojili su juniorsko republičko prvenstvo Hrvatske 1969., 1970., i 1971., te kup Hrvatske 1969., 1970., i 1971. godine. Sjajne partije rezultirale su pozivom na hrvatsku reprezentaciju, za čije je mlađe dobne skupine odigrao nekoliko utakmica. Za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije ubilježio je osam nastupa. S njom je nastupao na europskim prvenstvima do 19 godina 1971. u Čehoslovačkoj te 1972. u Španjolskoj.
Okončavši juniorske dane sezonu 1971./72. igrao je u Rijeci. Na ljeto 1973. vratio se je u Hajduk. U njemu je prvi službeni nastup za prvu momčad upisao 12. kolovoza 1973. u Split postigavši prvi pogodak na utakmici koja je ostala 5:1.[1]
U dresu Hajduka osvojio dva prvenstva Jugoslavije (1973./74. i 1974./75.) i tri kupa (1973., 1974. i 1975./76.), od čega je dva puta nastupio u finalnim utakmicama - 1973. (u prvoj od dvije finalne utakmice, odigranoj u Splitu, po formatu dvostrukog finala, primijenjenom samo te godine) i 1976. u Beogradu. Oba puta je počeo u startnoj postavi, ali je zamijenjen. Igrao je i dao gol u utakmici Kupa prvaka, kada je 23. listopada 1974. u Splitu poražen Saint-Étienne rezultatom 4:1. Nije nastupio u revanšu, kad je Hajduk poražen rezultatom 1:5. Također je i naredne godine igrao u četvrtfinalnoj utakmici protiv PSV-a u Splitu, koju je Hajduk dobio rezultatom 2:0, a nije igrao u revanšu, izgubljenom rezultatom 0:3. Kako je to bilo vrijeme kad je momčad Hajduka bila sastavljena od velikih asova, nije često bio u prvoj postavi, ali je bio redovan na klupi i vrlo često ulazio kao zamjena, pa je imao relativno veliku minutažu. Međutim, čak i kada je bio starter, a i kad je ulazio kao zamjena, rijetko se događalo da je mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji u napadu, nego je odrađivao zadatke u bilo kojoj ulozi za kojom bi se ukazala potreba.
- Statistika u Hajduku [3]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 65 | 12 |
| Kup | 12 | 7 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 6 | 4 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 83 | 23
|
| Prijateljske | 63 | 17 |
| Sveukupno | 146 | 40 |
U želji da bude siguran starter i da igra na poziciji koja mu najviše odgovara, nakon tri godine u Hajduku, prešao je 1976. u Rijeku, u kojoj je proveo pet sezona i osvojio dva Kupa Jugoslavije 1978. i 1979. te Balkanski kup 1979. godine. 1981. je otišao iz Rijeke te karijeru nastavio u Francuskoj. Do 1982. je igrao za Toulon, do 1983. za Avignon te do 1986. za Istres. Potom je otišao u Italiju gdje je do 1987. igrao za Castel di Sangra. Zatim se vratio u Hrvatsku te zadnje igračke godine proveo u RNK Splitu i postirskom Kolektivcu.[1]
Trenerska karijera
Po okončanju igračke karijere, završio je Višu trenersku školu počeo se baviti trenerskim poslom. Počeo je gdje je radio s mladim kategorijama. Potom je bio pomoćnik mnogim trenerima prve momčadi, poput Joška Skoblara s kojim je osvojio posljednji Kup Jugoslavije, zatim Stanka Poklepovića s kojim je osvojio prvo prvenstvo i Superkup Republike Hrvatske. 1994./95. odveo je Uskok iz Klisa u 1. HNL. Sljedeće sezone otišao je u Belgiju gdje je do 1999. pomoćnik Tomislava Ivića u Standardu iz Liegea, koji je samostalno vodio 1999. na nekoliko utakmica. Bio je pomoćnik i Luke Peruzovića i Ivana Katalinića.[1]
2005. godine opet je na trenerskom poslu. Pomoćnik je izborniku bahreinske reprezentacije do 2007. godine. U Hajduk se je vratio 2010. godine i obnaša dužnost trenera druge momčadi. Od 2010. do 2011. je u Iranu gdje je pomoćni trener Persepolisa iz Teherana. Sljedeće godine prešao je u drugi teheranski klub Rah-Ahan gdje je također pomoćnim trenerom do 2013. godine. U Hrvatsku se je vratio 2015. gdje je u Zadru pomoćnim trenrom a zatim još iste godine opet je u Iranu gdje je pomoćni trener u momčadi Saba Qom. Zadnji klub koji je bio trenirao bila je baškovoška Uranija.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 H.S.: TUŽNA VIJEST: Preminuo Željko Mijač. Dalmatinski portal. 14. veljače 2022. Pristupljeno 15. veljače 2022.
- ↑ Mate Prlić: SPORTSKO-UMJETNIČKA OBITELJ: Za Tonija Mijača otvorenje izložbe je bila katarza, a za njegovog oca Željka oduševljenje . Dalmatinski portal. 9. ožujka 2018. Pristupljeno 15. veljače 2022.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
Vanjske poveznice
- Profil igrača: Mijač, Željko na hajduk.hr