Razlika između inačica stranice »In vitro«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Image:FA Geisenheim22.jpg|thumb|Biljka uzgojena u kulturi ''in vitro'']] | |||
'''''In vitro''''' ([[latinski jezik|lat.]] = u staklu) istraživanja se izvode na [[stanica]]ma ili biološkim [[molekula]]ma, izvan njihovog normalnog biološkog okruženja; na primjer [[protein]]i ili stanice se održavaju u vještačkim medijima za kultiviranje. Kolokvijalno nazvane "eksperiment u [[epruveta|epruveti]]", ove studije u [[biologija|biološkim]] znanostima se tradicionalno obavljaju u epruvetama, bocama, Petrijevim posudama i ostalim, obično staklenim posudama. Danas uključuju cijeli niz tehnika koje se koriste u molekularnoj biologiji, kao što su znanosti čiji nazivi završavaju sa ''– omika'' ([[genomika]], [[proteomika]], npr.).<ref>Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|978-9958-9344-5-2}}.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-3-4}}.</ref><ref>Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-1-8}}.</ref> Studije koje se provode koristeći komponente [[organizam|organizma]] koji su izolirani iz svojih uobičajenih bioloških okruženja omogućavaju detaljnije analize ili pogodnije nego što se može uraditi u cijelom organizmu. Nasuprot tome, ''[[in vivo]]'' studije su one koje se provode na cijelim organizmima: [[životinja]]ma, uključujući i ljude i [[biljka|biljke]].<ref>http://unabridged.merriam-webster.com/collegiate/</ref><ref name="AMA10section12.1.1">{{Citiranje knjige |last=Iverson |first=Cheryl, et al. (eds) |title=AMA Manual of Style |edition=10th |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, Oxfordshire |year=2007 |isbn=978-0-19-517633-9 |section=12.1.1 Use of Italics |postscript=.}}</ref> | '''''In vitro''''' ([[latinski jezik|lat.]] = u staklu) istraživanja se izvode na [[stanica]]ma ili biološkim [[molekula]]ma, izvan njihovog normalnog biološkog okruženja; na primjer [[protein]]i ili stanice se održavaju u vještačkim medijima za kultiviranje. Kolokvijalno nazvane "eksperiment u [[epruveta|epruveti]]", ove studije u [[biologija|biološkim]] znanostima se tradicionalno obavljaju u epruvetama, bocama, Petrijevim posudama i ostalim, obično staklenim posudama. Danas uključuju cijeli niz tehnika koje se koriste u molekularnoj biologiji, kao što su znanosti čiji nazivi završavaju sa ''– omika'' ([[genomika]], [[proteomika]], npr.).<ref>Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|978-9958-9344-5-2}}.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-3-4}}.</ref><ref>Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-1-8}}.</ref> Studije koje se provode koristeći komponente [[organizam|organizma]] koji su izolirani iz svojih uobičajenih bioloških okruženja omogućavaju detaljnije analize ili pogodnije nego što se može uraditi u cijelom organizmu. Nasuprot tome, ''[[in vivo]]'' studije su one koje se provode na cijelim organizmima: [[životinja]]ma, uključujući i ljude i [[biljka|biljke]].<ref>http://unabridged.merriam-webster.com/collegiate/</ref><ref name="AMA10section12.1.1">{{Citiranje knjige |last=Iverson |first=Cheryl, et al. (eds) |title=AMA Manual of Style |edition=10th |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, Oxfordshire |year=2007 |isbn=978-0-19-517633-9 |section=12.1.1 Use of Italics |postscript=.}}</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 07:41, 8. ožujka 2022.
In vitro (lat. = u staklu) istraživanja se izvode na stanicama ili biološkim molekulama, izvan njihovog normalnog biološkog okruženja; na primjer proteini ili stanice se održavaju u vještačkim medijima za kultiviranje. Kolokvijalno nazvane "eksperiment u epruveti", ove studije u biološkim znanostima se tradicionalno obavljaju u epruvetama, bocama, Petrijevim posudama i ostalim, obično staklenim posudama. Danas uključuju cijeli niz tehnika koje se koriste u molekularnoj biologiji, kao što su znanosti čiji nazivi završavaju sa – omika (genomika, proteomika, npr.).[1][2][3] Studije koje se provode koristeći komponente organizma koji su izolirani iz svojih uobičajenih bioloških okruženja omogućavaju detaljnije analize ili pogodnije nego što se može uraditi u cijelom organizmu. Nasuprot tome, in vivo studije su one koje se provode na cijelim organizmima: životinjama, uključujući i ljude i biljke.[4][5]
Primjeri in vitro studija su:
- izolacija, rast i identifikacija mikroorganizama;
- stanice izvedene iz višestaničnih organizama (Kultura animalnih stanica ili kultura tkiva);
- subcelularne komponente (npr. Mitohondriji ili ribosom);
- stanični ili substanični ekstrakti (npr. pšenične klice ili ekstrakti retikulocita;
- pročišćene molekule (često proteini DNK ili RNK, pojedinačno ili u kombinaciji);
- komercijalna proizvodnja antibiotika i drugih farmaceutskih proizvoda.
Virusi, koji se mogu replicirati samo u živim stanicama, proučavaju se u laboratoriju u kulturama stanica i tkiva, a mnogi virusolozi smatraju da se takav rad odvija pod oznakom in vitro da se razlikuje od in vivo rada na cijelim životinjama ili biljkama.
Izvori
- ↑ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-5-2.
- ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
- ↑ Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ↑ http://unabridged.merriam-webster.com/collegiate/
- ↑ Iverson, Cheryl, et al. (eds) (2007). "12.1.1 Use of Italics". AMA Manual of Style (10th ed.). Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-517633-9