Azizija džamija (Bosanski Šamac): razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{preusmjerava|Azizija džamija}} | |||
{{Vjerski objekt | {{Vjerski objekt | ||
| ime = Azizija džamija | | ime = Azizija džamija | ||
Posljednja izmjena od 12. svibanj 2022. u 23:47
»Azizija džamija« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Azizija džamija (razdvojba).|
Azizija džamija
| |
|---|---|
| Lokacija | Bosanski Šamac, Bosna i Hercegovina
|
| Godine izgradnje | 1866. |
| Renoviran | 2006. |
| Religija | islam |
Azizija džamija je džamija koja se nalazi u Bosanskom Šamcu.
Povijest
Protjerivanjem Bošnjaka iz Srbije rezultiralo je stvaranjem naselja Bosanski Šamac 1863. godine. Protjerivanje Bošnjaka iz Srbije i to iz naselja Užice, Šabac, Sokol i Beograd odigralo se na početku šezdesetih godina 19. stoljeća na osnovu dogovora Osmanske porte i vlade Kneževine Srbije kao i tzv. Kanlidžijskog protokola potpisanog od Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Rusije i Austro-Ugarske.
Osmanska vlada je za smještaj izbjeglica izgradila nekoliko novih naselja u sjevernoj Bosni: Brezovo Polje, Orašje, Bosanski Šamac, Bosansku Kostajnicu. Bosanski Šamac se u početku zvao Gornja Azizija po sultanu Abdul Azizu koji je tada vladao Osmanskim Carstvom.[1]
Azizija džamija u Bosanskom Šamcu je izgrađena 1866. godine. Kao i grad, dobila je ime po osnivaču tadašnjeg grada Gornja Azizija, sultanu Abdul Azizu. U tom razdoblju bila je pod zaštitom države kao vrijedan graditeljski spomenik i najstariji objekat kulturno–povijesnog nasljeđa tog područja. Tijekom rata u Bosne i Hercegovine, pripadnici Vojske Republike Srpske su je 1992. godine srušili do temelja. Nova džamija izgrađena je u razbolju od 2004 do 2006. godine na istom mjestu, u glavnom gradskom parku, gdje se nalazila i prije rata.[2]
Oštećenja na ovom objektu nastala su tijekom poplava 2014. godine, prije svečanog otvaranja. Štete su sanirane. Unutar harem džamije nalazi se turbe drugog predsjednika SDA, Sulejmana Tihića.