Razlika između inačica stranice »Đorđo Sladoje«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Đorđo Sladoje'''-->'''Đorđo Sladoje''' ([[Klinja]] kod [[Ulog]]a, okolina [[Kalinovik|Kalinovika]], [[Hercegovina]], [[1954.]]), srpski pjesnik iz [[BiH]].
Đorđo Sladoje''' ([[Klinja]] kod [[Ulog]]a, okolina [[Kalinovik|Kalinovika]], [[Hercegovina]], [[1954.]]), srpski pjesnik iz [[BiH]].


Gimnaziju je završio u [[Sečanj|Sečnju]], a studij [[sociologija|sociologije]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Do [[1992.]] godine živio je u Sarajevu, a sada živi u Novom Sadu. Član je [[Udruženje književnika Republike Srpske|Udruženja književnika Republike Srpske]] i [[Društvo književnika Vojvodine|Društva književnika Vojvodine]]. Radi u Kulturnom centru Novog Sada kao urednik književnog programa i glavni urednik časopisa "[[Trag]]".
Gimnaziju je završio u [[Sečanj|Sečnju]], a studij [[sociologija|sociologije]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Do [[1992.]] godine živio je u Sarajevu, a sada živi u Novom Sadu. Član je [[Udruženje književnika Republike Srpske|Udruženja književnika Republike Srpske]] i [[Društvo književnika Vojvodine|Društva književnika Vojvodine]]. Radi u Kulturnom centru Novog Sada kao urednik književnog programa i glavni urednik časopisa "[[Trag]]".

Trenutačna izmjena od 08:30, 22. ožujka 2022.

Đorđo Sladoje (Klinja kod Uloga, okolina Kalinovika, Hercegovina, 1954.), srpski pjesnik iz BiH.

Gimnaziju je završio u Sečnju, a studij sociologije u Sarajevu. Do 1992. godine živio je u Sarajevu, a sada živi u Novom Sadu. Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Društva književnika Vojvodine. Radi u Kulturnom centru Novog Sada kao urednik književnog programa i glavni urednik časopisa "Trag". Jedan je od najistrajnijih glasova stražilovskog pravca u srpskom pjesništvu. Njegovo se stvarateljstvo kreće u tematsko-motivskom rasponu od ruralnog zavičajnog svijeta, sa svom florom i faunom, do urbanih tema i tema nasilja povijesti nad pojedincem. Zagovornik je stava da lirske pjesme nema bez emocije, a težnja mu je maksimalno osnažiti u pjesmi intenzitet najčistijeg i najintenzivnijeg doživljaja svijeta, t.j. dječjeg doživljaja. Glas Sladojevog lirskog subjekta ide u rasponu od skrušenog monaškog glasa do satiričnog tumača izvrnute zbilje.

Sladojev poetski svijet izgrađen je na krhotinama patrijarhalne kulture, osobnom i kolektivnom iskustvu. On je jedan od najboljih tumača onoga što nas je snašlo zdes i dnes, a uzrok zlom usudu vidi u izočnosti Krista. Riječ je i o nepatvorenom pjesničkom glasu koji vezanim stihom postavlja bitna pitanja o razlogu i smislu bivstvovanja.

Dobitnik je brojnih nagrada: Lista "Mladost", "Grad pisaca" - Herceg Novi, "Zmajeve", "Nagrada Branko Ćopić", "Nagrada Risto Ratković", "Pjesnik - svjedok vremena", BIGZ-ove nagrade, "Kočićevog pera", "Kondira Kosovke devojke", "Pečata varoši sremskokarlovačke" i "Krune despota Stefana Lazarevića", "Skender Kulenović", "Jovan Dučić", "Aleksa Šantić", "Matijević", "Jelena Balšić", "Laza Kostić", "Žička hrisovulja", "Duško Trifunović"...

Djela

Objavio je sljedeće knjige pjesama:

  • "Dnevnik nesanice" (1976.)
  • "Veliki post" (1984.)
  • "Svakodnevni utornik" (1989.)
  • "Trepetnik" (1992.)
  • "Plač Svetog Save" (1995.)
  • "Petozarni mučenici" (1998)
  • "Daleko je Hilandar" (2000.)
  • "Ogledalce srpsko" (2003.)
  • "Mala vaskrsenja" (2006.)
  • "Manastirski baštovan" (2008,2009)
  • "Zlatne olupine" (2012.)

i knjige izabranih pjesama:

  • "Dani lijevljani" (1996.)
  • "Čuvarkuća" (1999.)
  • "Duša sa sedam kora" (2003.)
  • "Pogled u avliju" (2006.)
  • "Gorska služba" (2010.)
  • "Zemlja i reči" (2011.)

i knjiga izabranih pjesama u Moskvi na ruskom jeziku:

  • "Privikavanje na budućnost" (2007.) (priredio Andrej Bazilevski)