Ogdenova lema: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)
 
Redak 16: Redak 16:
* {{cite journal | author=Ogden, W. | title=A helpful result for proving inherent ambiguity | journal=Mathematical Systems Theory | volume=2 | year=1968 | pages=191-194}}
* {{cite journal | author=Ogden, W. | title=A helpful result for proving inherent ambiguity | journal=Mathematical Systems Theory | volume=2 | year=1968 | pages=191-194}}


* {{cite book|author = Hopcroft, Motwani and Ullman | year = 1979 | title = Automata Theory, Languages, and Computation | publisher = Adison Wesley}}
* {{Citiranje knjige|author = Hopcroft, Motwani and Ullman | year = 1979 | title = Automata Theory, Languages, and Computation | publisher = Adison Wesley}}
[[Kategorija:Formalni jezici]]
[[Kategorija:Formalni jezici]]

Posljednja izmjena od 17. studeni 2021. u 12:00

U teoriji formalnih jezika, Ogdenova lema pruža nešto veću fleksibilnost od svojstva napuhavanja za kontekstno neovisne jezike.

Ogdenova lema kaže da, ako je jezik L kontekstno neovisan, tada postoji neki broj p > 0 (gdje p može ali i ne mora biti duljina napuhavanja) takav da za svaki niz znakova w u L postoji način na koji možemo "označiti" p ili više pozicija u w, tako da w može biti zapisan kao

w = uvxyz

s podnizovima znakova u, v, x, y, i z, takvim da vy ima barem jednu označenu poziciju, vxy ima najviše p označenih pozicija, i

uv ixy iz je u L za svaki i ≥ 0.

Ogdenova se lema može primijeniti za pokazivanje kako određeni jezici nisu kontekstno neovisni, u slučaju da svojstvo napuhavanja za kontekstno neovisne jezike nije dovoljno. Uočimo da je, u slučaju da je svaka pozicija označena, ova lema istovjetna svojstvu napuhavanja za kontekstno neovisne jezike.

Vidjeti također[uredi]

Izvori[uredi]

  • Ogden, W. (1968). "A helpful result for proving inherent ambiguity". Mathematical Systems Theory 2: 191-194 
  • Hopcroft, Motwani and Ullman (1979). Automata Theory, Languages, and Computation. Adison Wesley